Piše: Slobodan JOVANOVIĆ
Ono što je više nego obespokojavajuće je nivo i metode kojima se pokušava iskoristiti istorijski trenutak Crne Gore kada je, pored već postojećih nacionalnih animoziteta, u igru uvedena zloupotreba podjela oko NATO članstva i pokušaja sekularizovanja države, davljenjem svega što je postignuto u balkansku septičku jamu populizma najgore vrste. Postoji jedan kolokvijalan izraz za osobe kojima je moguće prodati „rog za svijeću“, ili, kako su to Beograđani izvoljeli zvati, „prodati ciglu“ - bravi. E pa, ono što najviše vrijeđa ljudski um u ovom igranju žmurke jeste što su se političari posljednjih dana obraćali građanima Crne Gore kao da su bravi!
Političko i medijsko podzemlje: Stvorena je klima od političkog i medijskog podzemlja da se svaki pokušaj neutralnog i racionalnog promišljanja proglašava poltronstvom, plaćeništvom, korupcijom i ko zna kojim još frazetinama svojstvenim političkom brlogu, kakav odavno imamo u Crnoj Gori. I to rade ljudi koji evo više od kvarat stoljeća ne silaze sa političke scene? Zar stvarno postoje medijumi u Crnoj Gori kojima te osobe imaju nešto novo da kažu? Sticajem okolnosti svedok sam načina političkih obračuna u Srbiji desničarskog, nacionalističkog, antievropskog i anticivilizacijskog rubisha sa svojim neistomišljenicima pa, oprostite, imam ogromnu dozu gađenja prema takvom načinu opštenja. Obrazac kojim se ljudi kriminalizuju i etiketiraju svakovrsnim difamacija, a onda se one ponavljaju do besvjesti dok to ne uđe u mozgove svih pacijenata, je samo dokaz o nečijoj inferiornosti. Koliko u tome ima paradoksa govori da vladajuća u Srbiji SNS gotovo svakodnevno šalje obznane javnosti u kojima presjednika DS i Vlade Vojvodine naziva šefom mafije, kriminalne organizacije, koji je opljačkao građane Vojvodine i Srbije i što sve ne još?! Iako nemam nikakve simpatije prema DS i prema Bojanu Pajtiću, takve kvalifikacije bi mi išle na ganglije i da SNS ne vrši vlast u Srbiji i da nema mogućnost sudski da pocesuira Pajtića. Ta vrsta imbecilnog prodavanja cigle u Crnoj Gori je dignuta na kub. I još ne smiješ da se pobuniš protiv toga jer ćeš i sam dobiti „po nosu“ i zakačiti raznorazne epitete. Da stvar bude još frivolnija, od ljudi bez ikakvog moralnog kredibiliteta.
Politički rijaliti u Skupštini: Tri bogovjetna dana smo posmatrali rijaliti u Skupštini Crne Gore, sa istim akterima koji učestvuju u njemu godinama, koji nipočemu ne odskače od rijalitija treš televizija. Ni po nivou komunikacije, ni po intelektualnim kapacitetima učesnika. Zato je umišljenosti bilo na tone. Što Niče reče, količina sujete odgovara količini nedostatka inteleligencije. Ostaje gorak ukus u ustima da u Crnoj Gori glib ne pada na dno, nego pliva po površini vode, kao, Bože mi oprosti, jedna druga materija. Pa zar, gospodo, ne mogaste iznjedriti za ovih 25 godina nekoga mlađeg, obrazovanijeg, perspektivnog i dostojnijeg nego što ste vi? Čini mi se da bi u nekoj zemzadruzi mnogo argumentovanije razgovarali sa Premijerom Crne Gore nego što ste to vi radili. Zar je jedino što znate, onako uskurčeni, da papagajski ponavlajte opšta mjesta koja smo hiljadu puta čuli od vas i vaših sljedbenika i pročitali po žutoj štampi? Iskreno se nadam da je narod Crne Gore bolji i pametniji i da parlament ne reprezentuje njegove domete.
Ne mogu se oteti utisku da je anti-NATO-vska, proruska, pravoslavno - narodnjačka, anticilizacijska ulična revolucija otškrinula vrata i dala šansu onima koji godinama čekaju raspad sistema kao šansu da se domognu vlasti. A onda i da provjere svoju percepciju o mogućnost drpanja sa pozicija vlasti i „osvježe“ svoje finansije.
Ima li vještačke podjele: Tako smo čuli i vanserijsku glupost kako se stvara vještačka podjela u narodu i da „četnike“ produkuje vlast da bi sijala strah kod građana. Pomenu se i neki policajac i njegove riječi „Zar i ti (sine Brute) Dritane sa četnicima?“ Možete ih zvati četnicima, velikosrbima, klerofašistima, ili kako vam već drago, svi znamo o kojoj vrijednosnoj kategoriji pričamo. Reći da ne postoje u Crnoj Gori je isto što i reći javnosti vi ste svi budale, nemojte da vjerujete svojim očima. Srpski identitet je većinom u Crnoj Gori direktno suprostavljen crnogorskom i ima za cilj njegovo poništenje. U toj ideologiji nema mjesta za Crnogorce i ta ideologija je duboko anticrnogorska. To je aksiom od koga bi pošao svaki ozbiljan političar. Ignorisanje te činjenice je koštalo SDP rascjepa, iako Krivokapić nije ni dan danas svjestan, ili neće da prizna, da mu se partija raspala onog momenta kad je ušao u koaliciju sa Pozitivnom u Podgorici i kad je to nagovještavalo dogovor sa srpskim partijama. Da ne bude zabune, sve su srpske stranke na istim nacionalnim pozicijama, razlikuju se samo u količini agresivnosti. Slično je prošla i Pozitivna u drugom krugu izbora u Nikšiću. Nesposobnost da se racionalno razmišlja o svojim potezima zamjenjuje se pričama o krađama, korupciji i filozofijom da je „milo ono što se babi snilo“. Kad budu shvatili da je to tačka najvažnijih sporenja u Crnoj Gori onda će shvatiti zašto se građani Crne Gore crnogorske nacionalnosti i manjinske stranke hvataju za Đukanovića kao slamku spasa od, nazovite ih kako vam drago, anticrnogorskih, antimanjinskih ili anticivilizacijskih snaga. A možda i shvatite zašto ga u Srbiji percipiraju kao najveću branu srbizaciji Crne Gore i zašto čekaju njegov pad kao signal da krenu sa agresivnim, asimilacionim procesima. Ne postoje ti izborni uslovi koji mogu obezbjediti sadašnjoj opoziciji pobjedu jer je očigledno da ćemo imati izbore koji će biti repriza referenduma. A zapamtite, kako je jedan moj prijatelj izračunao, neće vam pomoći neinteligentne priče kako je referendum pokraden jer potrebna većina (po demokratskom principu jedan čovjek jedan glas) je bila 209,621 za i 209,619 glasova protiv nezavisnosti! Po pravilima „nedemokratskog referenduma“, kako ga s pravom zove moj prijatelj, glas protivnika nezavisne Crne Gore je vrijedio 1,1 a glas independista 1. Na izlaznost 419,240 potrebna većina je bila 230,582 + 1 glas. Dakle 230,583. Da pobjede protivnici nezavisnosti bilo je potrebno 188.658 + 1. Dakle 188.659. Da bi se „pokrao“ referendum koji bi bio fer, a ne nedemokratski, kakav je bio, moralo se ukrasti cca 42.000 glasova! Toliko o tome što je „krađa“ za vječite gubitnike svih crnogorskih izbornih kompeticija. Nemam ništa protiv što je Đukanović prihvatio kompromis u cilju pacifikacije uzburkanih političkih duhova, ali mi se čini da će taj njegov čin samo pokazati da „druga strana“ nema za cilj demokratrske izbore već upravo novu nedemokratsku situaciju u kojoj se želi na privilegovan način doći do vlasti. Kontrola izbora i predizbornih procesa se može rješiti potpuno drugačije i potpuno djelotvorno, ali ja sam siguran da to nije cilj ove ujdurme kojoj smo svedoci u posljednje vrijeme. Želi se razvlastiti partija koja ima biračko tijelo veće i do četiri puta od svih ostalih koalicija i partija, bilo uličnim prevratom, bilo podlim i opasnim po mir i bezbjednost građana mahinacijama, da bi se pokušalo, sa polugama vlasti i njihovom zloupotrebom, smjeniti vlast. Tu, gospodo, nema ni d od demokratije. To je revolucionarno ponašanje koje Crnu Goru ne vodi niđe. Demokratija je skup pravila koja se većinski donose u parlamentu i koja obavezuju svakog građanina Crne Gore. I to je demokratija koju ja zagovaram, bezuslovno poštovanje zakona, jednaka odgovornost svih pred zakonom i podjela vlasti. Opozicija, umjesto da se zalaže i insistira na ovim principima, krši zakone, učestvuje u kreativnom i selektivnom korišćenju zakona. Crnogorsko društvo može samo evolucijom postati demokratsko.
Superiornost Mila Đukanovića: Nazivati Crnu Goru diktaturom, sa toliko izbora, antivladinih medija, nepostojanja klevete kao kažnjivog djela, ... je notorna glupost i govori najviše o obrazovanju onih koji to izriču. Nesposobnost da putem svih mogućnosti kojima opozicija raspolaže objasni kako ona nosi boljitak, objasne slabosti vlasti, pokušava se zamjeniti prevratničkim putem. Retorika koju smo slušali u parlamentu nije ništa drugo nego mitingaški populizam.
Zato Đukanoviću nije bilo nikakav problem da pokaže svoju superiornost u dijalogu sa njima. Nije to samo moja ocjena. To je ocjena svih ljudi u Srbiji koji su gledali makar djelimično prenos i koji su imali potrebu da mi to kažu.
Da samo zakonska procedura ne dovodi do anarhije pokazuje to što, na ultimativni predlog Pozitivne i prihvatanje od strane DPS-a uslova, URA, SDP i Demos najavljuju novu „ponudu“. Tako da ćemo prisustvovati španskoj seriji sa elementima farse. Iako im se izašlo u potpunosti u susret u svim zahtjevima koja dovode do kontrole izbornog procesa, ide se do kraja sa namjerom da se najveća partija i njen predsjednik istisnu iz izvršne vlasti i na bezobrazan način pljune u lice svima onima koji su glasali za njih. To tek stvara neregularne izborne uslove jer se pokušava marginalizacija skoro polovina biračkog tijela Crne Gore. Za mene je jedino pravo rješenje poštovanje Ustava i zakona, uz traženje pomoći međunarodne zajednice kroz komisije EU i OEBS-a, koje bi nadgledale cjelokupnu izbornu proceduru. Jedino to čini izbore legalnim i legitimnim, sve ostalo je gola improivizacija, nepoštovanje države Crne Gore, njenih zakona, institucija, građana i njihove izborne volje. Gospoda iz opozicije daju sebi za pravo da su njihove ocjene proteklih izbora mjerodavne, što je besmislica u svakoj državi. Legitimnost i legalnost izborima daju međunarodne institucije, njeni posmatrači i institucije države zadužene za sprovođenje izbora. Izlizana frazeologija kod koje su jedini regularni izbori na kojima „mi pobjeđujemo“ to ne može promjeniti. Iako još nijesam imao sreću da živim u društvu u kojem se većinska volja poklapa sa mojom, moja duboka ubjeđenja su da izbori moraju biti odraz stvarne volje građana, ma kakva ona bila. Svakom razumnom čovjeku je jasno da besprijekorni izbori ne postoje. Ono što svako društvo koje pretenduje da bude demokratsko mora učiniti jeste efikasna kontrola izbornog procesa. I ne pada mi na pamet da to sporim. Ali se to postiže na način kako se to radi u zemljama uzorne demokratije, a ne rušenjem države.
Nema govora o političkoj korupciji: Jedan od vodećih crnogorskih intelektualaca napisao je manji esej o tome što je politička korupcija. Ljudi ni približnog obrazovanja, ugleda i znanja o toj oblasti, pretenciozno i nadmeno su se obračunavali sa iznesenim tezama u tom eseju. I to govori najviše o nama. Što je neko neobrazovaniji i što manje o nečemu zna, to sa većom ubjeđenošću iznosi svoje stavove. Kako inače objasniti da je Pozitivna i SD politička korupcija i iznevjeravanje predizbornih obećanja, a prekomponovanje parlamenta i pojava novih političkih subjekata bez izbora, poput URA, Demos, Demokrate, to nije? Kampanja koja se vodi protiv Pozitivne i njena tri poslanika govori o kakvom „demokratskom“ soju se radi i kakvom neljudskom i podzemnom otpadu pripadaju oni koji je sprovode. I to su „ljudi“ koji ubjeđuju građane Crne Gore da žive u mafijaškoj i kriminalnoj državi?
Građani Crne Gore treba da zapamte da je sva ova nelegalna i neligitimna situacija u Crnoj Gori nastala korišćenjem protesta i pokušaja državnog puča od strane onih koji se bore protiv toga da se riješi crkveno pitanje u Crnoj Gori i Crna Gora pridruži razvijenom, demokratskom i civilizovanom svijetu. Davanjem prednosti lovu u mutnom zarad sopstvenih anvazmana i žrtvovanjem budućnosti Crne Gore pokazuju svi ko je dostojan da bude vlast u Crnoj Gori, a ko ne! Izgleda da nekima treba crtati da poziv za NATO ne znači mnogo jer slijede pregovori i ratifikacija od strane svih članica NATO. Stvarajući haos oni koji ga produkuju udaljavaju Crnu Goru od ratifikacije i time čine „uličare“ i Amfilohija Radovića najvećim pobjednikom ovog crnogorskog političkog galimatijasa. Da ne bude zabune i naknadne pameti!
(Autor je jedan od osnivača Crnogorskog pokreta)
