Piše: Bratislav PEJAKOVIĆ
Da li sistemski imamo problem sa sindromom “svete krave” (engleski holy Cow)? Pod ovim pojmom se podrazumjeva životinja koja je nedodorljiva u Indiji, bez obzira koju štetu da pravi. Odatle korporativna paralela za izraz kojim se iskazuje sistemski dobro pozicionirana osoba koja niti svojim znanjem niti rezultatima, niti profesionalnim iskustvom ne ispunjava standarde pozicije koju pokriva. Ova pojava nije svojstvena samo nama, jer imamo veliki broj ino-studija koje su se bavile ovom problematikom, ali nas boli ono iz naše okoline. Između ostalih rečnikom razumljivim za sve Skot Pek je definisao dva stanja od kojih obično pate, a to su neuroza i poremećaj ličnosti.
Poremećaj odgovornosti: Ova stanja odslikavaju poremećaj odgovornosti i kao takvi suprotni su usklađivanju sa strukom i sledstvenim problemima. Najgora je situacija kada se ova dva stanja susretnu u jednoj osobi i struci su poznati kao neurotičari ličnosti, a karakteristika je da su svi drugi krivi, ali ne i “sveta krava”. Neurotičar često koristi riječi kao što su trebalo bi, moram i ne bi trebalo, uvijek se javljaju da će oni uraditi neki posao, ali ga nikad ne završe, ili značajno kasne, kao pravnik koji propusti ročišta i gubi parnice. Osobe sa poremećajem ličnosti veoma su teške za saradnju, zato što ne vide sebe kao uzročnika problema i uvijek prebacuju na druge odgovornost koja im pripada. Obično su uzročnici ovih stanja u genetici i nesretnom djetinjstvu, što ne znači da uz stručnu pomoć ne može da im se pomogne, ali ne time što će im se dati pozicija gdje svojim činjenjem i nečinjenjem prave nemjerljive štete. Djeca koja odrastaju u atmosferi nedostatka ljubavi neće ući u zrelost sa osećanjem unutrašnje sigurnosti. Karakteristika je da kamče ljubav, pažnju i povjerenje i našavši je drže se grčevitošću koja vodi u manipulativno, bezosećajno, makijavelističko ponašanje koji će u krajnjem da uništi upravo onaj odnos koji žele da sačuvaju.
Strah od traženja pomoći: Ljudi ovog profila se plaše da zatraže, ili prihvate pomoć, jer smatraju da time pokazuju da su nesposobni da obavljaju određeni posao. Mark. H MakKormak u štivu „Čemu vas ne uče u Harvardskoj školi biznisa“ napisao je: “Ne šaljite ugovore pravnim službama, već ljudima sa kojim poslujete. Oni se vjerovatno isto toliko nerviraju zbog svoje pravne službe, koliko i vi zbog svoje”.
Zašto? Samo da bi ugovor što prije izašao iz pravne službe. Nikad nisam pomislio da ću u realnom životu susresti se sa izrekom, dva pravnika, a tri mišljenja. Ljudi to nije šala. Ne valja generalizovati, ali prisutna pojava poništava kvalitet pravne struke i ljudi koji definitivno i tradicionalno postoji u crnogorskom sistemu.
Frensis Bekon je rekao: “Znanje je moć, a ne samo gradivo za raspravljanje, ili ukras, ono nije nikakvo mišljenje koje treba da se ima, nego posao koji treba da se vrši”.
Ne treba se plašiti neznanja, plaši se lažnog znanja, jer od njega dolaze sve nesreće na svijetu, kao što je zapazio lord Bajron. Bolest se liječi i brani čak i pravno od odgovornosti, ali odgovornost dijele podržavaoci bez rezerve konkretne Svete Krave, koji se brane da su neadekvatno obavještavani, ali da li je baš tako? Tekstovi ovog tipa su obično rezultat konkretnih korporacijskih problema koji ne daju ekonomiji da krene naprijed. Ukoliko imamo problem u firmi koja je od sistemskog značaja, kao takav se kroz domino efekat multiplikuje i razorno djeluje na privredu, a zarad čega, ili koga? Lojalnost državi i firmi se podrazumjeva, ali dok ne priznamo stvarno stanje, nema napretka.
Poznati psiholog Endrju Faas u knjizi „The buly trap“ ukazuje da psihopata neće ispoljiti sve osobine bolesti, ali neće uspjeti ni da prikrije bar neke od njih. Ovi egocentrici, koji uvijek sebe stavljaju u centar univerzuma, prate samo sopstveni interes odnosno ono što žele da ostvare. Smatraju da norme ponašanja koje postoje za sve ne važe za njih same. Koriste se suvoparnim rečenicama, trude se da nametnu svoje mišljenje, ma koliko argumenti bili protiv, ali skloni su da povremeno daju komplimente i time pridobijaju neupućene da imaju visoko mišljenje o njima. Sa druge strane, ljudi su skloni javno da veličaju sve one za koje misle da su bliske sa centrom moći, dok privatno mišljenje ipak ispliva kao u basni “U cara Trojana kozje uši”.
Psihopate su majstori u tome da sebe predstave na najbolji mogući način. Imaju sadističke motive i namjere, gdje im je strah motivacija i pokušavaju autoritet da nametnu psihičkim terorom. Karakteristika je da su patološki lažovi. Ne brinu da li će neko otkriti njihovu laž, jer će ponovo slagati kako bi prikrili sebe. Usavršili su proces manipulacije, obmane i kamuflaže. Kvalitetno urađene poslove pripisuju sebi, grabe benefite raspoložive, ali koliko god bili uzrok loših rezultata, nalaze žrtvu na koju će svaliti krivicu. Ciljevi su im nerealni, pri čemu iako su neuspješni u ostvarenju istih, žele da se nametnu mišljenje da mogu što ne drugi, gdje očekuju od svih da se povinuju. Miševi su pred nadređenim, a osećaju se velikim nad podređenim, pri čemu kada ostanu sami, tamo gdje ima nade osjećaju sopstvenu ništavost i pate u tišini, ali u pravilu su bezosećajni, ružni i zli kako ih i oblikuje psiha.
Ispravna dijagnostika kao ključ rješenja: Ekonomija je kao medicina. Važna je ispravna dijagnostika, a onda se upriliče adekvatni ljekovi. U skladu sa svim prethodnim, šta činjeti? Kao prvo morate dokumentovati svoje mišljenje, da bi mogli adekvatno da predstavite devijantno ponašanje. Donosioci odluka katkad ne žele da vide očigledno, ali kada se prevaziđe stanje hibernacije, jer je najlakše prevariti ljude koji imaju povjerenje, reaguju burno, ali redovno ne i na vrijeme. Puno je tekstova napisano na ovu temu, koje ljudi pročitaju i zaborave. Ne treba očekivati brz rezultat, ali ukoliko makar tri osobe, koja imaju moć da prepoznaju i ukloni pojave ovog karaktera, što znači da prepoznaju pošasti svetih krava, već je postignut kvalitatan pomak. Korak po korak, napravićemo raj od Crne Gore, jer ona to i jeste.
(Autor ima iskustvo rada u NBJ, CBCG, Svjetskoj banci i komercijalnim bankama)
