Prema propisu, najveću platu (bez ostalih dodataka) u javnom sektoru imaće Predsjednik države, čija će osnovna zarada biti obračunata sa koeficijentom 32, a potom slijede Predsjednik Skupštine, Predsjednik Vlade, Predsjednik Ustavnog suda i predsjednik Vrhovnog suda, kojima je pripao koeficijent 30. Ako vrijednost jednog boda, kako se očekuje, bude 55 (50) eura ili veća u zavisnosti od dogovora socijalnih partnera, koliko je nekad iznosila minimalna cijena rada, onda bi osnovna plata, bez dodataka, predsjednika države iznosila 1760 (1600) eura, a predsjednicima parlamenta, Vlade, Ustavnog i Vrhovnog suda bi pripalo po 1650 (1500) eura. Ako se ne bude koristio ovaj metod, na Ministarstvu finansija je da obrazloži način na koji će obračunati zarade (Na primjer:obračunski koeficijent pomnožen sa koeficijentom uvećanim minulim radom, puta 90 eura plus 63 eura za savjetnika).
„Cilj predloženih normi je da se uspostavi bolja kontrola nad javnim sektorom i politikom zarada u javnom sektoru, koriguju nejednakosti u zaradama, zavisno od grane vlasti, i uskladi nivo zarada sa nivoom odgovornosti, poveća transparentnost sistema zarada, kao i nivo fiskalne odgovornosti“, navedeno je u obrazloženju Vlade.
Vjerovali ili ne, godinama unazad, najveću zaradu u državnom sektoru, ako izuzmemo regulatorne agencije, su imali direktori gradskih vodovoda(!), sa prosječnom platom iznad 1.800 eura.
U slučaju deficita slijede smanjenje zarada: Propis predviđa i sniženje plata, ukoliko državni ili lokalni budžet ostvaruju deficit. Manjak u državnoj kasi je praksa od 2008. godine, kada je posljednji put, zbog enormne trgovine nekretninama, zabilježen suficit, tako da neće biti iznenađenje ako u nekim od narednih godina, plate u državnom sektoru počnu da se smanjuju.
„Sredstva za zarade, mogu se povećati kada je budžet uravnotežen ili je ostvaren suficit, odnosno smanjiti kad budžet ostvaruje deficit preko nivoa od 2 odsto bruto domaćeg proizvoda. Takođe, prilikom planiranja budžeta, lokalna samouprava čije obaveze po osnovu otplate hartija od vrijednosti, kredita, garancija i poreza i doprinosa prelaze 10% tekućih prihoda ostvarenih u prethodnoj godini, dužna je da smanji sredstva za zarade za 10%, osim lokalna samouprava koja uredno izmiruje sve svoje obaveze“, navodi se u propisu.
To praktično znači da će zarade zaposlenih u opštinama poput Budve, Berana ili Nikšića vjerovatno, početkom sljedeće godine biti smanjene.
Ministrima, poslanicima i sudijama izjednačene zarade: Ono što je zanimljivo je da istom platnom razredu sa koeficijentom 26 pripadaju, ministri, poslanici, sudije Ustavnog i Vrhovnog suda, glavni specijalni tužilac i zaštitnik ljudski prava i sloboda, kao i predsjednik Senata DRI.
Nešto nižu platu, koeficijent 25, imaće direktor ANB-a, direktor Agencije za sprječavanje korupcije i predsjednik Apelacionog suda. Nije objašnjeno po kom kriterijumu ministri i poslanici imaju veću zaradu od direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost.
Gradonačelnicima niža zarada od ministara i poslanika: Predlog zakona predviđa da predsjednici opština i gradonačelnici, moraju imati nižu zarada od poslanika i ministara.
Tako prema slovu propisa, gradonačelnika Podgorice, kao grada sa više od 100.000 stanovnika, sleduje plata sa obračunskim koeficijentom 25. Predsjednici Opština, sa manje od 10.000 stanovnika, imaće zaradu sa obračunskim koeficijentom 18, dok najveći broj čelnih ljudi lokalnih samouprava, sa 10.000 do 50.000 stanovnika, imaće obračunski koeficijent 20.
Savjetnicima i šefovima kabineta veće zarade od ključnih direktora: Ne malo iznenađene predstavlja rješenje u propisu, prema kome će šefovi kabineta i savjetnici najvećih državnih funkcionera imati veće osnovne zarade od ključnih direktora svakog sistema: Poreske uprave, Uprave carina i Uprave za inspekcijske poslove. Obračunski koeficijent šefova kabineta i savjetnika biće 22, a ključnih direktora ekonomskog sistema svega 19. Nešto nižu zaradu od ključnih direktora imaće sudije Privrednog suda, Osnovnog suda Višeg suda za prekršaje i predsjednik Suda za prekršaje. Najniži startni koeficijent imaće namjesnik 2,6, viši namjesnik 3,1 referent 3,5 i viši referent 3,8.
Na koga se odnosi zakon: U propisu se taksativno navodi na koga se zakon odnosi, ali se se nigdje ne spominje kako će se izračunati plate ljekarima i profesorima.
„Zaposleni u smislu ovog zakona su oni koji rade u državnom sektoru, lokanom sektoru, zaposleni u nezavisnom ili regulatornom tijelu osnovanom u skladu sa zakonom, zaposleni u ustanovi čiji je osnivač država ili lokalna samouprava, zaposleni u agenciji, privrednom društvu koje je u većinskom vlasništvu države ili u drugom pravnom licu čiji je osnivač država ili vrši javna ovlašćenja, zaposleni u agenciji, privrednom društvu koje je u većinskom vlasništvu lokalne samouprave ili u drugom pravnom licu čiji je osnivač lokalna samouprava ili vrši javna ovlašćenja, lice u službi u Vojsci Crne Gore i policijski službenik“, piše u predlogu zakona.
Prema slovu propisa, na osnovnu zaradu koja je predmet ovog teksta, zaposleni ima pravo na posebni dio zarade; dodatak na osnovnu zaradu i na varijabilni dio zarade jer najniža zagarantovana plata u Crnoj Gori ne smije biti niža od 193 eura.
U Vladi smatraju da će donošenjem ovog zakona dodatno racionalizovati javna potrošnja i obezbijediti jednaki uslova za ostvarivanje istog nivoa zarada za iste ili slične poslove u svim institucijama javnog sektora.
Propis bi se, ukoliko ga parlament usvoji, primjenjivao od 1.januara naredne godine. Da li će zakon doprinijeti boljem radu državnih organa, što je neophodno, ostaje da se vidi.
Predrag ZEČEVIĆ
