Piše: Jovan NIKOLAIDIS
Puk, međutim, po atavističkoj navici, giba se na vjetru istorije kao trska iz močvare gledajući kako se oko njega vrti kolo stranačkih voluntaristički interesnih nagodbi, a sve stoga da se ti isti narodi iznova i iznova obmanjuju. Crnogorska javnost, društveno biće njeno ima janusovo lice.
Siročad dobrih namjera: Mi, siročad dobrih namjera i beskonačnog strpljenja, od sticanja crnogorske nezavisnosti očekivali smo vrijeme u kome se zakoni države striktno poštuju, da se aktivnost onih od vlasti ne vrati na stari put olako obećanih brzina trkača olovnih nogu. Čekamo sada da se izglasa skidanje imuniteta onima koji državi rade o glavi. Da se sjutra ne sjetimo starog pravila da su kompromisi nužnost a da loši kompromisi, ipak, jednom, vode na vješala. Nama su pristupanje evroatlantskom savezu, prijem u NATO, očuvanje nacionalnih resursa, ozvaničeni model crnogorske multikulture, pitanja svih pitanja. Nema vraćanja u grobnicu kleronacističku kakvu nam spremaju dušmani. Nasitili smo se u ove dvije decenije nekrofilskih spodoba. Treba nam svjetlost otvorenog društva nakon umide zatvorenog društvenog sustava. Ali, avaj, uznemiravala nas je dosadašnja vladajuća politika (kadšto i dobrim koracima ka cilju), sebičnošću i megalomanstvom, spoticanjem pred pravdom: veliki prekršaji su se krili, umanjivali, zanemarivali, zaboravljali. Zato je crnogorski fašizam, hranjen izvana i iznutra, lagano, poput oktopoda, širio svoju pihtijastu masu zla. Kod kleročetnika on niče kao populistički desni boljševizam, u najjačoj partiji crnogorskoj on je odavno lijevi centralizam. Prvi odbijaju parlamentarnu demokratiju (a, pod maskama, te junoše samo njeno ime pominju), drugi se obmataju u privid parlamentarne demokratije, čineći sve da se zdrava lijeva misao udavi u galopirajućem neoliberalizmu, ergo: daljoj pljački nacionalnih resursa i odbijanju da se zakoni dosljedno poštuju. Ustav crnogorski tu biva kao dječja mantra... eci peci pec, ti si mali zec, ja alava lisica, eci peci pec...
Što je govorio Turgenjev: Ponovimo rečenicu Ivana Turgenjeva: „Postoje prilike u kojima je taktičnost neumjesna... gora od grubosti.“ Taktika crnogorske vlasti (samo radi očuvanja pozicija, rijetko zbog narodne dobrobiti) neumjesna je, a grubost države, koju inače zrele demokratije koriste svaki put kad se brani i parlamentarizam i vladavina prava, urijetko se javi u Crnoj Gori. Branićemo silinom policije sve naše lopovluke i ostajanje na vlasti, a pred sobom postaviti navodno demokratsko stanje, dakako na izborima dobiveno. Montenegro još je oskudan zrelom demokratijom, nismo mi daleko od Brehtove sintagme da, ako treba, i narod ćemo promijeniti, ali na ovom pijedestalu ostati moramo. Uostalom, naša najjača partija je sve vrijeme igrala oro sa šumadijskim kolom, upravo špekulacijama o srpskom i crnogorskom, crmničko-dukljansko vino i slavski kolač s četiri S.
Putevi socijaldemokratije: Tek, kretali nismo putevima socijaldemokratije. Iako ona, sveukupna pravednost lijeve misli, siromašak iz prošlih vremena, čami i u nazivu vladajuće partije. Em demokratska em partija socijalista, bog te veselio! Koja i dalje zna kako i koja zna bolje od drugih; metalna konzerva na Rumiji; mimo zakona izabran predsjednik države; Predsjednikovo ašikovanje sa zlokobnim zilotom pravoslavlja; titovi pioniri u mikro-državi; podmuklo rasipanje nacionalnih resursa; dvije akademije pa neka svaka breca svoju fantazmu o naciji i rodu; dva udruženja novinara i pisaca, a mi ćemo pomagati one što rišu srbijanske epistole, crnogorska literatura neka se sama snađe; klanje vola zbog malo bifteka: naše šume, kombinati i risorti; socijalrealističke promocije i manifestacije, razmahane zastave i patriotski šlageri, ugađanje našoj monolitnosti od 700 hiljada vitezova kakvih na cipancijelom svijetu nema; diorova odijela s mirisom bijelog luka; ljetnji panađuri u kiču s turbofolkom, plastičnim čašama s lizijernim vinom i preprženi šaruni, tri po glavi posjetioca, pa nek se pleše, pleše... A kad nezadovoljni očajnici, predvođeni kasapima vučje ćudi, krenu u marš ka podgoričkoj iluziji, onda ćemo znati odbraniti sve što se odbraniti mora. Sjutra će već, neće dati čoče! po maniri loših ustupaka, četovođe neofašizma biti puštene da se brane sa slobode. Naša bi mila Amerika, demokratski dakako, prišila takvoj četničkoj braći bar dvjesta godina robije, bijeloga dana ne bi vidjele te komite. Vlast će (stoga je nas strah takvog igranja) i dalje klackati od mračnog naslijeđa do evroatlantskog puta. Aktuelnoj vlasti je, ionako, svaka novo koncipirana budućnost - ružičasti pamuk nošen mediteranskim vjetrom ka gordim visovima našeg Sjevera. Receptura tipa 'ne talasaj bez velike nužde' najbolji je način da se vlada i vlada i vlada...
Crnogorsko društvo i neoliberalizam: A na čemu zapravo počiva crnogorsko društvo? U lošim pojavama neoliberalne masovne subkulture (od ekonomskih vratolomija, neviđenih otimačina, skorojevićkih pokaza i prikaza naših naopakih naravi), potrošačkom mentalitetu koji se širi užasnom snagom, razjedajući najbolje osobine duha naših naroda, satirući tradicionalne vrijednosti a gajeći naša atavistička pregnuća ka pljački i neradu, sredstvima masovnih komunikacija. Mnogo se toga u Crnoj Gori nesmetano fašizira. Jer je fašizam, pored ostalog, perfidni oblik pasivizacije humanih vrijednosti, forsiranje etniciteta nauštrb građanskom, ubijanje čovjeka kao slobodne ličnosti, hipnotizovanje puka i, radi uspostave fašizma - oduzimanje lične odgovornosti. Demokatiji crnogorskoj, da bi bila monolitna, upravo treba stanje: biti slobodan objektivno jer si odgovoran subjektivno. Mnogo je toga nakrivo u Montenegru: banalnost i favorizovanje anonimnog do agresivnosti popularnog.
Gdje je spas: Gdje je spas, šapuće anđeo nade u svijesti crnogorske tanušne elite? Dakako - u socijaldemokratiji. Po crnogorskom receptu trinaestojulskom koga smo nekoć valjano sprovodili. Po antifašizmu koga smo zajedno s Evropom jednako pouzdano uzdizali kao znamen i zakletvu. Po plemenskoj navici naših naroda da nam nije krivo što je malo no što je nepravedno. Ne mogu se izjednačavati partizani i četnici, nema amnestije za zločin i lopovluk, bogomoljci ne mogu biti glasnogovornici crnogorskoj politici, u pržunu je mjesto za pokrovitelje i izvršioce genocidnih radnji, čemu afirmisati civilizacijsku nezrelost, skloniti idejnu konfuziju, utucimo nepoštovanje multikulturalizma crnogorskog, podići spomenike našem zajedništvu (ono i samo ono dalo je Crnoj Gori nezavisnost, nipošto prazna floskula vlasti o multietničkom skladu), dosta je Bošnjacima, Albancima i Hrvatima sitnih zalogaja u korist vučjih apetita ostala dva naroda. Svi smo mi jedna Nacija u kojoj, hvala Gospodu, ima više naroda. Jednakih pred bogom i zakonom.
Pravedni Ninberg i benigni Hag: A o evropskom uplivu na naše muke i nade? Doći će i on na red za analizu. Pravedni Ninberg i benigni Hag nisu naši univerziteti. Učevnijima nam se čine Poslanice Petra Cetinjskog, kanoni Leke Dukađinija i sufijsko pozivanje na ljubav među ljudima. Na tim kodeksima rađala se etika naših naroda. Kasnije, mnogo kasnije, stigli su mladi lijepi i pametni, ne antibirokratskom revolucijom već specifičnom kontrarevolucijom, nova vlast koja nikako da ostari i monstruozna demagogija opozicije sa nedavnih protesta, da nam zamuti gorske izvore i dubinu jadransku svojim zlokobnim fantazmama.
Hoćemo li išta izgraditi našim nasljednicima za ono sjutra koje Crnoj Gori nikad nije bilo perspektivnije nego je ovih dana i mjeseci? Hoćemo. Samo da se pošenu onizi što nadiru kao šumske spodobe sdesna, te površni i sebični ovizi što nas tobože slijeva opet varikaju crnogorskim kvazidemokratskim teatrom apsurda. Gospodo intelektualci evropskog svjetonazora, ma koliko da ste nečemurni - izvolite! Potrebni ste Crnoj Gori. Ostarjela inteligencijo crnogorska, kumim ve kapicom - mičite nam se s očiju!
(Autor je književnik i publicista)
