Piše: Mirko ZEČEVIĆ
Demokratski front predvode neobične osobe kojima je hitno potrebna debestijalizacija, kojima je jedino imanentno da posjeduju sve vrste ljudske zaslijepljenosti i fanatične odanosti izopačenim idejama.
Erazmo Roterdamski je pisao da je svaki fanatizam „kopile duha i nasilja“. Pošto priznaju samo svoj sistem i samo njihova istina je prava istina, razni Radulovići, Mandići, Medojevići, Bulatovići, pojačani uglađenim bivšim recepcionarom iz Budve Milićem, i Kneževićem moraju spoznati odgovornost, jer su svima objavili rat i protiv su svake druge forme mišljenja i života, koja izlazi iz kalupa ravnogorske filozofske škole. Svi ovi predvodnici koji su prošlih decenija učestvovali u „projektu zla“, sa porukama koje su uputili izbezumljenoj i instrumentalizovanoj masi od nekoliko hiljada ljudi, a i crnogorskoj javnosti, jedino svjedoče da se nikada nijesu odrekli ideja zbog kojih je rat počeo na ovim balkanskim prostorima. U njihovim nastupima prepoznajemo palanački strah od civilizacije i kulture različitosti. Iza tog paničnog straha izbija neodmjerena mržnja i anticrnogorstvo.
Poziv na sprječavanje crnogorskog referenduma: Prije deset godina na Trgu republike u Beogradu isti ovi ljudi, u oktobru 2005. godine, pozvali su Srbiju da napadne Crnu Goru i spriječi referendum o nezavisnosti, „da bi se konačno riješilo srpsko nacionalno pitanje“, kako su tada govorili ustreptali govornici.
Andrija Mandić, tom prilikom pozvao je na na noć dugih noževa kao jedinu pravu mjeru za nerazumne Crnogorce. Jer to su jedini preostali detalji koje treba posvršavati- da bi se stvorila jedinstvena srpska država.
Nimalo očaravajuća figura Novice Stanića koji je stupio na govornicu, ipak. nije ostala neopažena u ovoj političkoj komediji. On je počeo više da leleče nego da govori „braćo i sestre iz naših domova u Crnoj Gori ne izlazi Čeda Jovanović, Vladan Batić, Vesna Pešić i svak' ko je spreman da pljune na Srpsku pravoslavnu crkvu- dobro je došao. Sa TV ekrana već četiri godine odjekuje REFERENDUM, DUM, DUM, DUM, a Milo Đukanović izgleda ne zna da su svi ratovi u bivšoj SFRJ počeli referendumom“.
Toga dana, Novak Radulović (podgorički miting je uveličao svojim odsustvom), kada se pojavio za govornicom, začuđeni divljim preobražajima i guslarskim ekstazama ovog govornika, izazvao je pravu buru smijeha u publici koja je sa nestrpljenjem očekivala zakazani koncert (koji su bili organizovali da bi privukli publiku). Optužujući premijera Đukanovića i crnogorsku vlast, nekoliko puta je ponovio umjesto „krucijalni problem“, „kurcijalni problem“. Svoj govor je počeo gledajući u nebo u epskoj nadušenosti riječima „svenarodni srpski sabore, večeras na ovom Trgu slobode došli smo da Vam kažemo: NEMA REFERENDUMA. Ne damo mafiji da kroji i buca srpsku zemlju. Ne dajte braćo da se dijelimo! Mi smo svi jednoplemenici“. Na ovu bratsku ponudu Radulovića, dobio je odgovor iz mase od jednog mladića, uz glasan smijeh svojih drugova. „...Ko je bre doveo ove urođenike ovde!“
Predstava za javnost: Dekor ove groteksne predstave, bio je skoro isti kao ove podgoričke večeri, crne zastave sa mrtvačkim glavama, srpske trobojke, gunjevi, sa sve praćeno pjesmama koje predstavljaju himne smrti. Klicalo se čiča Draži, Mladiću, Karadžiću i Nebojši Medojeviću.
Poslije deset godina sve je isto samo što je “NE referendum” zamijenjeno sa “NE NATO integracijama”. Sada se okreću istočnom horizontu sa pogledima kao da očekuju sigurnu i obećanu pomoć. Po Arhimedu, njihova tačka oslonca je Đukanović („dajte mi tačku oslonca pomjeriću Zemlju“). Uklanjanjem Đukanovića misle da bi tako srušili državu. Doduše ove njihove nade nijesu bez osnova, jer za mnoge u DPS-u Crna Gora nije ideja već karijera.
Slogan „Sloboda traži ljude“ to kažu oni koje su sve vrijednosti obavili u ravnogorsko živo blato, ljudi koji su podržavali i pripadali „kulturi smrti“. Oni ispoljenom nasilju na ulicama Podgorice nastoje pribaviti visoko moralni čin nazivajući to „borbom za oslobođenje Crne Gore“. Ogorčeni su što im je država uskratila pravo na nečovječnost i da Crnu Goru oslobode od Crnogoraca. Divljinom i bijesom svoje svađalačke duše, ograničenim načinom mišljenja oni ne nude ništa osim vječnog preganjanja, njihovi govori su puni prijetnje i ultimativnih zahtjeva. Sa njima nema sporazumjevanja ni kompromisa, to njih čini još zlobnijim i pojačava njihovu divlju nasrtljivost, njihove uši su gluve za svaku riječ čovječnosti i za svaku civilizovanu ideju.
Niko nema pravo da se poigrava nacionalnim interesima: Svaki pojedinac koji je bio prisutan te večeri mora shvatiti zločinačku dimenziju svoje zablude, i ispovratiti iz sebe onaj ubilački otrov kojima su ga godinama trovali mediji, političari i „ratnički duhovnik“ koji sa trona Svetog Petra Cetinjskog jednako slavi i Boga i đavola.
Niko nema pravo da se poigrava nacionalnim interesima, nameće model koji gaji predrasude i zaostalost i koji jedino mogu da nas učine bogaljima u civilizovanom svijetu.
“Država je sama po sebi umjetničko djelo u rukama onoga koji treba da je izgradi” ( Herman Broh- „Vergilijeva smrt“). Da li se neko zapita kakva bi izgledala država u kojoj su na vlasti „divlja pamet i ćud otrovna“ Demokratskog fronta? Na njihovim idejama, kako bi rekao, Veljko Radović, može samo da iznikne groblje mnogo veće od sela.
(Autor je predsjednik Crnogorske nacionalne zajednice Beograda)
