Urednik i voditelj Jutarnjeg programa na Televiziji Crne Gore, Nemanja Pavićević, rođen je 9. aprila 1971. godine u Podgorici.
Osnovnu, srednju školu i Ekonomski fakultet završio je u svom rodnom gradu.
Nemanja od 1994. godine radi u Radio-televiziji Crne Gore. Prvo je dvije godine proveo u Radiju Crne Gore, potom na tadašnjem Trećem kanalu Televizije Crne Gore, a zatim u Informativnom programu.Na poslijetku, naša se u Jutarnjem programu.
Uz to, dvije godine je radio na nikšićkom Montena radiju, a ujedno je jedan od osnivača škole novinarstva i voditeljstva "Montemedija centar".
BUĐENJEŠto Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Bokeška, Hercegovačka i Njegoševa ulica čuvaju slike mog djetinstva. Đedova violina, bakin crnogorski veo i ujakove fotografije sa Olimpijade iz Melburna dan-danas žive u mom sjećanju. Do odlaska u školu živio sam sa lijepim pogoričkim pjesmama koje su treptale sa te violine od koje je i čuvena Ksenija Cicvarić naučila mnoge kompozicije. Baka se nije razdvajala od svog vela i kusovačke loze na koju je bila posebno ponosna. A nošnja koju je krojila imala je posebno mjesto u njenom životu.
Ujak je uživao u pričama o Hajduku, gdje je proveo najljepše dane u svojoj fudbalskoj karijeri. Kokeza, Broketa i Bernard Vukas su bili fudbaleri sa kojima je on proveo najljepše sportskedane. Od svoje šeste godine upoznajem drugu stvarnost, školske obaveze,brat,sestra,otac i majka i staro društvo iz centra grada zamjenjujem novim u Lenjinovom bulevaru, današnjoj ulici Svetog Petra Cetinjskog.
Roditelji kao putokaz i hram. Pažnja, toplina i porodična ljubav jaka su pokretačka snaga moje ličnosti kojom sam okružen cijelog života. Ništa mi od toga ne nedostaje, jer su energija,sjećanja i slike žive i čine me ispunjenim...
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Uopšte nisam siguran da sam odrastao i da ću ikada odrasti.Svijet odraslih nije mi privlačan i nije to uvijek kao po pravilu svijet pametnih i mudrih. Volim zrelost, volim spoznaju života i nešto što se zove iskustvo, valjda to nose neke ozbiljne godine, od kojih pobjeći ne mogu.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Da sam bio superioran ili ekstra talentovan u životu ne mislim da vam može iko to potvrditi, ali da sam imao afiniteta prema sportu - fudbalu,košarci i tenisu - to jesam. Mislim da mi je nedostajalo upornosti i fanatizma koje nose te godine u želji za dokazivanjem i uspjehom...
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Nemam ih malo i ne znam koju bih izabrao, konkurencija je velika... :-)Ima ovih koji smatraju da to što se osjećam svojim jeste velika mana… Molim Boga svakog dana da me nauči da praštam. To mi učenje slabo ide, borim se i vjerujem da ću pobijediti sebe jednog dana, ali kad ne znam. Eto, ni za Đeknu ne saznasmo je li umrla, pa zašto bi onda bilo važno kad ću ja naučiti da praštam... :-)
Što najviše cijenite kod drugih?
- Ono malo vedrine u pogledu i topline u osmjehu, sve ostalo je nebitno.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Ne koristim opijate, nemam halucinacije, na zemlji sam i koliko toliko sam svjestan samog sebe. Iskustvo me naučilo da kamere u većini slučajeva negativno djeluju na ljude, ne patim od viška sopstvene važnosti i kao takav ne razmišljam o svojoj filmskoj biografiji. Poštujem biografije slavnih i mnogima se klanjam. Moja biografija nije dosegla Himalaje, čak ni u sopstvenim snovima gdje je sve moguće. Biografija Nelsona Mandele je nešto što ispunjava svakog slobodoljubivog čovjeka. Ako budem od pomoći široj društvenoj zajednici, razmišljaću o vezi sa kinematografijom. Možda sebe više darujem drugima nego što to rade Robert De Niro ili Majkl Daglas, ali ljudi će uvijek znati za njih, a za mene samo moji najbliži, a ja sam i pored toga srećan u svom svijetu. Za svakog ima mjesta pod ovim Suncem,svako ima svoj film, a ja ih volim sa hepiendom.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Prevarant, lažov,ubica i špijun sigurno nisam, a sve ostalo što vam kažu za mene vjerujte da je tako. Teško je ili nemoguće opisati sebe, jer postoji opasnost da budete narcisoidni ili prepotentni, pa to ostavljam drugima...
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Na dva načina. Prvo - kao sladoled, i drugo - kao pile "Gongbao" na kineski način. Što u prevodu znači: sladunjavo - ako imate prijatne namjere i ljuto i gorko, ali ipak ukusno - ako prilazite na drugačiji način... :-)
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Da u nebeskoj kočiji putujem kroz vrijeme. Ta božanska iskra još nije zasjala u meni, a kad se to desi javiću vam... :-)
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Čovjek kojim sam fasciniran cijelog života je Nikola Tesla. Opčinjen sam njegovim likom, djelom, porijeklom, porodicom, karakterom, obrazovanjem i čitavim njegovim životom... Nisam siguran da bi naša zamjena rezultirala nekim epohalnim otkrićem i mojim spašavanjem čovječanstva. Neko mudriji bi možda uspio u tome - ja teško. Više bih volio da mogu snjim provesti jedan dan i dobiti odgovore na bezbroj pitanja...
SVAKODNEVICAŠto radite nedjeljom poslijepodne?
- To je vrijeme koje obavezno posvetim svojoj familiji. Svojim kćerkama Aniki i Milini tog dana se beskrajno darujem i radujem, tako što se ljubimo,grlimo, mazimo, to je moja oaza ljubavi i spokoja, dok moja supruga Milena to posmatra sa toplinom u očima, a ponekad i sa ljubomorom. Kako god bilo, bez ljubavi se ne može. Morate da je darujete, kako bi vam se vratila...
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- "You Are Always on My Mind" i "Save the Last Dance For Me".
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Lucije Seneka: "Pisma prijatelju" i Kristina Sikardi: "Jelena, nezaboravna kraljica"...
Gdje biste voljeli da otputujete?
- U Hilandar.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Autobus.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Ne mislim da mjerilo vrijednosti jednog čovjeka počiva na potrebi kako nekome morate sve da ispričate. Ako sve ispričate, onda šta ostaje za vas? Koliko ste tada interesantni drugima? U međuljudskim odnosima glasam za ljude koji su "nepročitane knjige", možda nešto i naučim od njih.
Čemu se uvijek obradujete?
- Uspjehu drugih ljudi.
Da li za nečim žalite?
- Slava Bogu koji je veliki i milostiv prema meni do sada bio i nije mi dao prostora da žalim za bilo čim.
Bez čega ne možete?
- Ne mogu bez Anike i Miline, one su moje Sunce nebesko, i njihove voljene majke, a moje supruge... :-)
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Sve u životu radim kako bih tu riječ što rjeđe izgovarao. To nekad radim sa više, a nekad sa manje uspjeha. Nije mi lako da je izgovorim, ali priznajem svoje greške...
SUMRAKKoje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Prvo je zdravlje. Drugo, da staze kuda će hoditi moja djeca, budu obasjane Suncem, i treće: imam veliku potrebu u ovom trenutku da popijem kafu... :-)
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Plašim se da ovo pitanje ne razumijem do kraja. Ne dijelim poslove na lake i teške. Pitanje je samo koliko mogu da se prilagodim datom poslu, u datom trenutku. Sve što u životu radite ima neku svoju specifičnu težinu, ja nemam tog dara da izmjerim ili pravim neku gradaciju u tom smislu, tako da vam pravi odgovor ne umijem dati... Volim da uživam u tome što radim - i to je to.. :-)
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Vjerovatno kao i prethodna tri mjeseca.
Kako biste voljeli da umrete?
- "Ako umrem mlad, posadite mi na grobu samo ruzmarin..."jesu stihovi pjesme koji se više ne mogu na mene odnositi, zato moram nešto drugo izabrati. Nisam razmišljao o tome, ali mislim da meni umiranja nema, jer ću uvijek živjeti kroz svoju djecu i potomstvo-ako Bog da.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- "Ja ću se vratiti".
Priredila: A.POPOVIĆ
