Novinarka i reporterka Televizije Crne Gore Dijana Drašković, rođena je 23. februara 1988. Godine u Mojkovcu, gdje je završila gimnaziju.
Iako je dugo razmišljala što će biti njen životni poziv, na poslijetku je prevagnulo ono što je godinama pokušavala da sputa - radoznalost, kreativnost i želja da upoznaje nove ljude - sve pretočeno u novinarski poziv. Odlučila je da okuša sreću i konkuriše za upis na Fakultet političkih nauka, smjer Novinarstvo. I, kako ističe, posrećilo joj se.
Prve novinarske lekcije Dijana je naučila u Televiziji Crne Gore, da bi potom napravila "izlete" na TV Vijesti i TV Atlas. No, od 2013. ponovo postaje dio tima Radio-televizije Crne Gore.
Reporterka je Dnevnika, centralne informativne emisije na Javnom servisu.
- Danas sam u Podgorici, sjutra možda na Žabljaku ili Mojkovcu. Danas se bavim, recimo, politikom, a za sjutra već smišljam neku turističku priču... I to je čar ove profesije, naročito za one koji vole avanture i promjene - kaže Dijana.
Ne krije da putovanja polako postaju njena strast.
- A onaj osjećaj kada dođes kući, nema cijenu - dodaje ona.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Bezbrižnost i bajka u kojoj sam živjela sa sestrom i bratom. Šetnje pored Tare, gledanje crtanih filmova i igra. Nedostaju mi i momenti kada krišom obujem tetkine cipele na štiklu i našminkam se. Uvijek su se oduševljavali mojim "remek djelima". :-)
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Samostalna sam i na to sam ponosna. Disciplinovana i razumna. Volim što i dalje učim i u stanju sam da sa sigurnošću odlučim što je za mene dobro, a što nije.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Mislim da sam mogla da budem dobra kuvarica. Neočekivano dobro sam krenula, ali i brzo odustala. Više nemam vremena da stojim iznad šporeta - makar ne dok ne dobijem porodicu. :-)
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Pretjerano sam emotivna. Vremenom sam, ipak, naučila da se borim sa tim što zaplačem, bukvalno, za svaku sitnicu. :-)
Što najviše cijenite kod drugih?
- Volim kada je neko ono što stvarno jeste. Cijenim iskrenost, jer ne podnosim lažno moralisanje.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- O biografiji nijesam razmisljala, jer me čeka još mnogo posla. :-) U svakom slučaju, mene bi mogao da glumi samo neko ko me dobro poznaje - najbolja drugarica.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Iskrena, emotivna, radoznala i vrlo nepredvidljiva.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Nešto slano, definitivno!
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Nije moć super-junaka, ali bih voljela da imam štapić dobre vile!
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Ne bih se mijenjala ni sa kim. Ovo sam ja i živim kako ja želim. Tačka.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Kada ne radim, obično sam sa porodicom ili sa drugaricama. Trudim se da napunim baterije za narednu sedmicu.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- "Purple Rain" Ričarda Džejmsa, "All of Me" od Džona Ledženda, ali sam uvijek raspoložena i za "Božanstvenu ženu" od Miroslava Ilića i to dobro zna svo moje društvo. :-)
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- "Notebook" - odličan film i moja topla preporuka.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- U Irsku. Njeni pejzaži me godinama ostavljaju bez daha.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Autobus. Svaki minut izgleda kao vječnost.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Sestri i majci. Pred njima nema tajni.
Čemu se uvijek obradujete?
- Lijepa riječ i gvozdena vrata otvara...
Da li za nečim žalite?
- Žalim zbog neizgovorenih riječi i propuštenih prilika. Ipak, to sve ojača čovjeka, pa takve greške rijetko ponovo napravim.
Bez čega ne možete?
- Ne mogu bez porodice. Oni su moja najveća podrška, pa mi i dugi telefonski razgovori prosto prolete.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Rijetko se izvinjavam. Obično se potrudim da se iskupim poljupcem ili zagrljajem. :-)
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Možda sam neskromna, ali bih je zamolila da i mene pretvori u zlatnu ribicu. Ostalo je moja briga. :-)
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Ne znam. Uglavnom, sve je to sada prošlost.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Vjerovatno bih plakala, plakala i plakala... A kad bi nestalo suza, ustala bih i preostalo vrijeme iskoristila da budem sa ljudima koje volim.
Kako biste voljeli da umrete?
- U snu, da ne osjetim ništa.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- "Trudila sam se - ne zamjerite" :-)
Priredila: A.POPOVIĆ
