Rukometašica Budućnosti i državne reprezentacije Suzana Lazović rođena je 28. januara 1992. godine u Podgorici.
Prije rukometa u kome je pronašla svoj životni put, bila je posvećena drugom sportu. Suzana ima braon pojas u džudou i šestostruka je bila prvakinja Srbije i Crne Gore u svojoj kategoriji. Džudo joj je, kako kaže, donio 15 zlatnih medalja.
Karijeru je započela 2004. godine upravo u ŽRK Budućnost i od tada nije igrala ni u jednom drugom klubu.
Sa "plavima" je osvojila mnogobrojne titule, među kojima je i nedavna Liga šampiona.
Od 2008. do 2013. godine sa ovim timom je bila prvakinja Regionalne lige za žene, kao i Prvenstva i Kupa Crne Gore.
Osim ŽRK "Budućnost" Suzana brani i boje državne reprezentacije. Zajedno sa "lavicama" uspjela je da se domogne bronzanih medalja sa Mediteranskih igara u Peskari i Juniorskog svjetskog prvenstva u Seulu, zatim srebrne medalje sa Olimpijskih igara u Londonu, te zlata osvojeno 2012. godine na Evropskom prvenstvu u Srbiji.

Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Dječija bezbrižnost... kada mi je jedina briga bila da uradim domaći zadatak i odem napolje da se igram. :-)
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Osjećaj ispunjenosti, pobjeda i uspjeha, jer sam većinu onoga što sam sanjala, zapravo i ostvarila...
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Uh, imam mnogo talenata... Ha-ha-ha! :-)
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Previše emotivna. Čudno, al’ je tako...
Što najviše cijenite kod drugih?
- Iskrenost...

Kako bi se zvala Vaša filmska biografiju i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Filmska biografija: "Hrabro srce". A glumica, naravno, Anđelina Džoli. :-)
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Sigurno se ne bih hvalila preko telefona. :-) Djela najbolje govore.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Slatka i kiśela ...
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Moć čitanja misli drugih ljudi...
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Ne bih se mijenjala ni sa kim.

Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Pretežno igram utakmice.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Obožavam muziku. Ima puno pjesama koje volim, ali jedna od pjesama koju rado slušam je "Svijet voli pobjednike" od Colonije.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Definitivno film "The Guardian".
Gdje biste voljeli da otputujete?
- S obzirom na to da sam sa sportom obišla skoro cijeli svijet, ipak su ostala neka mjesta na koja bih voljela da odem, a među njima je Las Vegas. Poslije toga - opuštanje, pa neka bude Bali. :-)
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Možda autobus, jer su putovanja duža...

Kome sve ispričate?
- Majci...
Čemu se uvijek obradujete?
- Sitnicama, kada mi ljudi koje volim nečim dokažu koliko im je stalo... I, naravno, novom peharu.
Da li za nečim žalite?
- Ne žalim, jer me svaka moja odluka - i dobra i loša - sigurno dovela ovdje gdje sam sada.
Bez čega ne možete?
- Bez muzike, telefona i lopte.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Saigračicama, kada nisam pružila na terenu ono što su od mene očekivale.

Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Zdravlje, prije svega, pa sreća i da budem proglašena za najboljeg pivota na svijetu...
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Vraćala se na teren poslije velikog broja teških povreda, među kojima su intervencija na srcu, tri operacije leđa i dosta manjih povreda.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Sa porodicom i prijateljima. Pokušala bih u svakom trenutku da im pokažem koliko ih volim, koliko mi je stalo i koliko mi znače...
Kako biste voljeli da umrete?
- Nikako. :-)
Koji bi bio Vaš epitaf?
- "Hrabro srce" :-)
Priredila: K. Ćetković
Foto: Ali Zigeli, privatna arhiva