Predrag Tomović je rođen u Mojkovcu 1. jula. Kako kaže, ne samo po mjestu rođenja, nego i po senzibilitetu bliži su mu vrhovi crnogorskog sjevera nego pješčane plaže i pejzaži crnogorskog juga. Ipak, izuzetak je spektakularna Boka Kotorska. No, i pored toga "Kom planinom" mu nije omiljena narodna pjesma, iako je, kako kaže, Božo Vrećo maestralno interpretirao tokom nedavnog gostovanja grupe "Halka" u Podgorici.
Prve novinarske lekcije naučio je u radiju Free Montenegro krajem 90-tih prošlog vijeka. Šest godina proveo je kao novinar i urednik u Radiju Antena M. Napravio je zatim kratak "izlet" na TV IN, da bi od 2009. godine postao član novinarskog tima Radija Slobodna Evropa.
Kaže da su ga putovanja oplemenila, da je naučio da je mudrije ćutati na glupost, nego joj se suprotstaviti, ali i da ponekada ne može da se suzdrži i kasno shvati da je uludo potrošio vrijeme na "ispravljanju krivih Drina".Nakon deceniju i po u novinarstvu, politiku doživljava na isti način - kao vražju rabotu u kojoj nema pravila i gdje princip, moral i istrajnost odavno ne stanuju.
Na kraju ističe da je patriotizam kada svoj zemlju ne prljaš, kada je ne potkradaš, kada ne uzimaš za sebe ono što pripada svim njenim stanovnicima, kada je ne prodaješ...
BUĐENJEŠto Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Boje su bile nekako intezivnije, i mirisi, i ukusi... Valjda vam godine otupe čula, ili bar mi sebe natjeramo da tako mislimo i osjećamo... Nedostaje mi energija djeteta, iako tog ludila i danas ima u nekim mojim odlukama i postupcima.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Slobodu odlučivanja, rasuđivanja... Radujem se mudrosti i spoznajama o sebi i drugima koje donosi sazrijevanje. Čini mi se da sada najbolje učim, odvajam žito od kukolja, kontrolišem đavola u sebi i drugima, radujem se dobru i živim život koji sam uvijek priželjkivao.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Pjevanje pod tušem - tu sam neprevaziđen! Pjevam gospel, uvijek nešto od Mahalije Džekson, "Amazing Grace" najčešće.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Brzopletost.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Staloženost i zrelost.
U OGLEDALUKako bi se zvala Vaša filmska biografiju i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Hm, naslov možda "Moje boje" a glumac Robin Vilijams, koji, međutim, nije više među nama.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Sexy and he knows it.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Maharadžin san - bademi i piletina, začini… Dakle, pikantan i sladunjav.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Hudini nije super junak... Ali bih volio da imam njegovu magiju pa da nestanem na neko vrijeme.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Da je živ, to bi sigurno bio Stiven Irvin, prirodnjak i veliki ljubitelj divljeg svijeta.
SVAKODNEVICAŠto radite nedjeljom poslijepodne?
- Uživam u dokolici sa partnerom, često skoknemo do ljetnje kuće u Lapčićima i uživamo u tišini i spektakularnom pogledu na budvansku rivijeru... Sa bezbjedne udaljenosti.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Samo jedna?! Ok, onda "Moon Over Burboon Street" u izvođenju Stinga.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Filmovi novijeg datuma su užasno loši.... Ali ipak "The Normal Heart" sa Matom Bomerom ili "The Grey" sa Lijamom Nisonom. Knjiga "Hiljadu čudesnih sunaca" - teška, ali tako dobra priča o ženama Avganistana, zemlje koju većina doživaljava ko neku zabit gdje je uvijek rat, a koja je, zapravo, nekada živjela progresivnije od mnogih zemlja koje se danas smatraju za napredne i prosperitetne.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Sanjam o safariju u Bocvani, Keniji ili Kongu.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Ne volim da putujem vozom.
DA TI KAŽEM...Kome sve ispričate?
- Sebi.
Čemu se uvijek obradujete?
- Djeci, životinjama, vikendu, godišnjem odmoru.
Da li za nečim žalite?
- Žalim zbog nekih neizgovorenih riječi.
Bez čega ne možete?
- Bez partnera , naše bebe Mimi i Sunca.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Svaki put kada pogriješim - izvinim se. To doživaljavam kao vrlinu u društvu koje nije naučilo na princip prihvatanja odgovornosti. Padamo još niže, pogotovo kada sopstvenu odgovornost prebacujemo na drugoga.
SUMRAKKoje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Da budem zdrav, da ostanem ovako zaljubljen do kraja života i da planeta ostane zelena.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Najteža je intima trenutka kada roditelja pratite na onaj, nadam se - mirniji i sretniji svijet.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Bez dileme – ludovao od jutra do sjutra… Možda bi me prekinulo i prije isteka ta tri mjeseca. Baš me briga.
Kako biste voljeli da umrete?
- Zdrav.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Epitaf me vazda podsjeti na one oproštajne govore na sahranama... Dovoljno bi bilo jedno – "Bio je dobar momak".
Priredila: K.ĆETKOVIĆ
