Crnogorski karatista i trener Alimir Cecunjanin rođen je 30. marta 1985. u Baru. Karateom se počeo baviti sa svega pet godina, a to nije bio običan sportski početak - bio je korak ka ostvarenju sna koji će ga voditi kroz godine odricanja, truda i vrhunskih rezultata. Prvi međunarodni rezultat ostvario je vrlo mlad – zlatna medalja na pionirskom prvenstvu svijeta u Den Haagu označila je početak njegove sportske karijere koja će trajati decenijama.
Karijera Almira Cecunjanina može se slobodno opisati kao zlatna - i po broju osvojenih medalja, ali i po tragovima koje je ostavio u sportu.
Osvojio je ukupno 45 medalja na različitim nivoima – državnim, balkanskim, mediteranskim i evropskim. Među njima je 13 zlatnih, 17 srebrenih i 15 bronzanih odličja.
Njegov najveći pojedinačni uspjeh bilo je osvajanje titule svjetskog prvaka 2005. godine na Kipru. Izdvajaju se i zlato na Balkanskom prvenstvu u Čačku 2019. godine, u kategoriji preko 84 kilograma, kao i dva uzastopna trijumfa na Svjetskom kupu u Laškom.
Nakon završetka aktivne sportske karijere, Cecunjanin se posvetio trenerskom radu. Osnovao je Karate klub Bar i ubrzo preuzeo ulogu selektora muške seniorske reprezentacije Crne Gore. Pod njegovim vođstvom, reprezentacija je ostvarila niz značajnih rezultata.
Za doprinos razvoju karatea u Crnoj Gori, 2022. dobio je Zlatnu plaketu karate sporta, dok je iste godine proglašen za trenera godine u Baru. Klub koji vodi ostvario je brojne zapažene rezultate i postao važna tačka okupljanja mladih sportista.
Cecunjanin je u toku karijere bio reprezentativac čak tri države – nekadašnje Jugoslavije, potom Srbije i Crne Gore, i na kraju nezavisne Crne Gore.
BUĐENJE
Šta vam nedostaje iz vremena kad ste bili dijete?
- Bezbrižnost i jednostavnost tadašnjih radosti - druženja, igranja, ali iprvih treninga koji su mi oblikovali karakter.
Šta najviše volite u tome što ste odrasli?
- Mogućnost da pozitivno utičem na druge, pogotovo na takmičarke i takmičare mog kluba. Kao trener KK "Bar" imam priliku da prenesem znanje, oblikujem mlade ljude i budem im podrška, kako na tatamiju tako i u njihovimostalim životnim izazovima.
Za koji vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Košarka. Vjerujem da bih i u tom sportu mogao ostvariti značajne rezultate, ali ipak još u djetinjstvu ljubav prema karateu je prevagnula.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Nestrpljenje, ali na sreću vremenom učim da strpljenje nije slabost nego snaga.
Šta najviše cijenite kod drugih?
- Iskrenost i istrajnost, neodustajanje od svojih snova kolike god prepreke bile. Cijenim ljude koji stoje iza svojih riječi iprincipa, bilo u sportu, poslu ili privatno.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Zvala bi se "Borba sa sobom", jer je karate mnogo više od fizičkog sporta – to je borba sa sopstvenim slabostima. Glumio bi me Jason Statham, zbog energije i borilačkog duha.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Uporan, posvećen, iskren, borben, srčan.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Bio bih nešto začinjeno (ljuto)i nešto što ostavlja dobar utisak.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Da čitam misli drugih ljudi. Tako bih lakše postavljao taktike za karate borbe.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Možda sa Brus Lijem. Da osjetim njegov um, filozofiju i način na koji je spajao borilačke vještine sa životnom mudrošću.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Nedjeljom se trudim da budem sa porodicom. To je moj dan za oporavak i način da na najljepši mogući način napunim baterije. Kad sam u ulozi trenera ili selektora nedjelja poslije podne je vrijeme koje provodim na takmičenjima gdje učestvujem u stvaranju malih i velikih šampionki i šampiona.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- "Eye of the Tiger", jer me uvijek podsjeća na snagu fokusa, borbe i istrajnosti.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- "Alhemičar" Paolo Koeljo, jer me u svakom trenutku podsjeća da je sve ono što tražimo već u nama samima i da su najteže borbe one koje vodimo sami sa sobom.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Japan, fascinira me njihova kultura poštovanja i discipline, način razmišljanja i življenja. Japanci takođe važe za fantastične karatistkinje i karatiste, sigurno bih imao mnogo toga da doživim i naučim od njih.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Autobus, zbog čekanja, gužve i nedostatka kontrole nad vremenom.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Članovima svoje porodice i najbližim prijateljima.
Čemu se uvijek obradujete?
- Osmjesima svoje djece i supruge. Oni su uvijek na prvom mjestu na mojoj listi prioriteta.
Da li za nečim žalite?
- Ne žalim, jer sve što sam prošao me naučilo da se nosim sa bilo kojim izazovom u životu.
Bez čega ne možete?
- Bez porodice i bez treninga.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Jednom takmičaru, jer sam bio previše strog na treningu.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Da moja porodica bude zdrava i zaštićena, da mogu da radim do kraja života, da takmičarke i takmičari mog kluba prave još veće uspjehe.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Najteže mi je bilo da u trenucima velikih izazova i poraza nastavim da vjerujem u sebe. Ali baš to me i ojačalo.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Bio bih sa porodicom, trenirao bih do zadnjeg dana, govorio bih sve što osjećam bez zadrške.
Kako biste voljeli da umrete?
- U miru, svjestan da sam živio časno i znajući da sam ostavio trag.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- "Čovjek. Borac. Trener. Vođa".
