Masovni studentski protesti u Beogradu, zajedno sa sve češćim kritikama iz EU, ukazuju na moguće pomake u odnosu međunarodne zajednice prema režimu Aleksandra Vučića. Ipak, politička scena u Srbiji i dalje je obilježena dubokom autokratizacijom, dok region ostaje pod prijetnjom uticaja “srpskog sveta”, a Crna Gora se u tom okviru percipira kao prostor koji treba vratiti pod političku i svaku drugu kontrolu.
Tim povodom, direktor Centra za regionalizam, kopredsjednik i idejni tvorac Igmanske inicijative, Aleksandar Popov, za Portal Analitika govori o prirodi vlasti u Beogradu, odnosu prema susjedima, ulozi međunarodne zajednice, kao i o zabludama u pogledu mogućnosti demokratske smjene režima.
Štih proba
„Sadašnja vlast u Srbiji nikada neće dozvoliti vanredne parlamentarne izbore ukoliko nije sigurna da će na njima pobijediti“, istakao je Popov, povodom zahtjeva srpskih studenata da se na birališta izađe još ovoga ljeta.
1Podsjeća da je prije ovih protesta predsjednik Srbije Aleksandar Vučić često nudio izbore opoziciji znajući da onako razjedinjena neće moći da pobijedi koaliciju okupljenu oko vladajuće, Srpske napredne stranke (SNS).
„Sada se situacija drastično promijenila otkako su pobunjeni studenti prošli Srbiju uzduž i popreko i čak i onim zaludjelim biračima pokazali svoje pravo lice, mladosti koja nudi budućnost, ali i ružno lice režima. Izbori u Kosijeriću i Zaječaru su bili štih proba i vidi se da je bio toliko tijesan rezultat sa mnogo izbornih manipulacija da se oko rezultata i dalje vodi spor“, naveo je Popov.
Napominje i da su u Novom Sadu po zakonu u junu morali da budu raspisani izbori za mjesne zajednice.
„Međutim, predsjednica Skupštine grada ne usuđuje se da ih raspiše uprkos pritisku građana, jer je SNS svjestan da će na tim izborima od 30 izgubiti bar u 20 mjesnih zajednica“, ocijenio je Popov.
Studentski protesti jedini konstantan pritisak na vlast
Sagovornik Analitike ističe da, kada je riječ o pritisku na vlast, jedina konstanta je pritisak studenata u protestu, ali im se priključuju i pojedini cehovi poput prosvjetnih i medicinskih radnika, advokati, građani organizovani u zborove po mjesnim zajednicama i neki drugi.
„Međutim, ključni pritisak bi mogli da izvedu sindikati, ali nekoliko najvećih i dalje je ušuškano u ugodnu poziciju blisku vlasti, kao i dio opozicije koja je sparing partner vladajućoj garnituri bez ikakvog učinka u pravcu demokratskih promena“, smatra Popov.
Tu je, kaže, i EU, kao mogući faktor pritiska.
„Međutim, i unutar nje su podijeljeni interesi u odnosu na Srbiju i sadašnju vlast. Jedan odfaktora popuštanja sadašnjem režimu je litijum kao strateška sirovina na koju računaju, ali ima i pojedinačnih ucjena, kao kad je riječ aranžmanu Francuske sa Srbijom oko kupovine aviona Rafal“, napominje Popov.
Na studentskoj listi vjerovatno i njihovi profesori
Pored zahtjeva za vanrednim izborima, studenti su najavili da pripremaju izbornu listu na kojoj, kako su poručili, ne vide aktuelne prvake opozicije niti njihove stranke.
„Opozicionih partija nema jer u principima za formiranje izborne liste koju su propisali studenti eksplicitno je rečeno da na toj listi nema mjesta za sljedeće kategorije: ne smije biti student, da nikada nije bio član vladajuće koalicije, nikada nije bio funkcioner parlamentarne opozicije i nikada nije bio član izvršne ili zakonodavne vlasti. Naravno, i da poštuje program liste koji su takođe objavili“, kazao je Popov.
Za sada, kako navodi sagovornik Analitike, uglavnom imaju podršku svojih dekana i profesora.
„Ali je i od posebnog značaja podrška rektora Beogradskog univerziteta Vladana Đokića koji je do sada pokazao integritet, veliku hrabrost i mudrost i tako stekao povjerenje ne samo studenata, nego i dobrog dijela građana. Njihovi savjeti pomogli su studentima da sačine izborni program, kao i navedene kriterije za formiranje liste kandidata“, ukazao je Popov.
Ta eliminacija, kako navodi, naravno da nije dobro primljena kod većine opozicionih stranaka, mada su, kaže, neke od njih, kao na primjer Demokratska stranka, obećale da će podržati bilo koju izbornu listu koju predlože studenti.
„Treba dodati da je velika vjerovatnoća da se na izbornoj listi nađu njihovi profesori, pa čak i da je predvodi rektor Vladan Đokić. Na kraju krajeva, na državnim univerzitetima u Srbiji koncentrisana je pamet ove zemlje u svim oblastima od značaja za saniranje posljedica skoro trinaestogodišnje pogubne vladavine SNS“, istakao je Popov.
Vučić do sada politički preživljavao zahvaljujući sterilnoj opoziciji
Napominje da je Vučić do sada uspješno politički preživio sve dosadašnje proteste, čekajući da se oni sami od sebe izduvaju.
„To je uglavnom bilo zahvaljujući sterilnosti sadašnje srpske opozicije, koja baš zbog te sterilnosti (a za neke se sumnja i da diluju sa vlastima) ne uživa povjerenje kod većine građana Srbije“, napominje Popov.
Ovo je sada, naglašava on, sasvim druga priča.
„Jer protesti sa ovakvom energijom, koje predvode pobunjeni studenti do sada nijesu viđeni ne samo u Srbiji nego ni u drugim zemljama, pa ih neki u regionu pomalo kopiraju. Zato je krajnje neizvjestan njihov krajnji rezultat“, ocijenio je Popov.
Činjenica je, ističe, da je vlast dobro uzdrmana ali, kako je dodao, ona sve surovije nastupa prema demonstrantima, od ničim opravdanih hapšenja do prekomjerne upotrebe sile od strane policije.
„Siguran sam da ukoliko Vučić i njegova kamarila politički prežive ove proteste, predstoji žestok obračun sa njihovim političkim protivnicima. Ova vlast je do te mjere bahata i beskrupulozna da sam siguran da nijesmo u ovom dijelu Evrope da bi njihovi politički protivnici završili na stadionima kao u Čileu u vrijeme Pinočea“, upozorava Popov.
Studenti promijenili odnos Brisela prema vlasti u Beogradu
Na protestima protiv proruskih vlasti u Slovačkoj i Gruziji, pored nacionalnih, prisutna su i obilježja EU. U Srbiji, uprkos snažnim vezama vlasti s režimom u Moskvi, plava zastava sa žutim zvjezdicama, ne može se vidjeti.
„To manje govori o karakteru protesta u Srbiji a više o blagonaklonom odnosu pojedinih zvaničnika EU prema režimu u Srbiji. Tako je usred protesta Ursula fon der Lajen, tokom posjete Beogradu, pred Vučićem hvalila reforme koje sprovodi vlast u Srbiji kao da se nalazila u nekoj skandinavskoj zemlji“, podsjeća Popov.
Tek kada su, kaže, studenti biciklima otišli do Strazbura, a pješačkom štafetom do Brisela, donekle se promijenio odnos zvaničnog Brisela prema vlasti u Beogradu.
„Tako je Vučić nedavno čuo prilično neugodne ocjene o svojoj totalitrnoj vlasti iz usta Marte Kos, komesarke za proširenje EU, kao i od njene koleginice Kaje Kalas, zadužene za spoljnu politiku EU“, podsjeća Popov.
Marta Kos, kao i izvjestilac Evropskog parlamenta za Srbiju Tonino Picula, veoma su kritični prema vlasti u Beogradu. Ipak, studenti Filozofskog fakulteta su prošlog mjeseca poručili kako nemaju očekivanja od EU te da njeni zvaničnici nijesu adresa kojoj se obraćaju kada traže ispunjenje svojih zahtjeva. Popova smo pitali zašto studenti u EU ne vide saveznika u svojoj borbi.
„Mislim da stav koji ste iznijeli ne dijele svi studenti koji su u blokadi, čak mislim da je ovo izolovan slučaj. Da je tako ne bi studenti pješačili do Brisela i išli biciklima do Strazbura kako bi zvaničnicima EU predočili pravu sliku o stanju demokratije u Srbiji i, kao što sam već rekao, to je rezultiralo značajnim otklonom pojedinih zvaničnika EU od režima u Beogradu“, naveo je Popov.
Zemlja koja iskreno želi u EU nema zarobljene institucije
Iz izvještaja Kos i Picule vidi se da nijesu optimistični kada je riječ o evropskim integracijama Srbije. Kos govori o reformama koje se ne sprovode, dok Picula ide toliko daleko da vlast u Srbiji karakteriše kao autkoratsku.
Na pitanje da li iko u vlasti u Beogradu ozbiljno shvata evropske integracije, sagovornik Analitike podsjeća da je Vučić pobijedio na izborima 2012. na evropskoj agendi, te da je bio miljenik Angele Merkel, sve do njenog odlaska sa političke scene u Njemačkoj.
„Međutim, vlast u Srbiji koju on predvodi sve vrijeme fingira da je na evropskom putu. Jedno vrijeme vlast jeste donosila zakone usklađene sa evropskim pravnim nasljeđem ali su se, kako je rekao, oni sprovodili onako kako je odgovaralo vladajućoj garnituri. Zemlja koja iskreno želi u EU nema zarobljene institucije, ili ugušene medijske slobode kao što je to u Srbiji gdje vlast više liči na Lukašenkovu nego proevropsku“, izričit je Popov.
Uostalom, dodaje on, o tome koliko je Srbija odmakla na evropskom putu najbolje govori činjenica da već tri godine nije otvorila ni jedan novi klaster.
„Prema izjavama zvaničnika Srbije ispada da nam je Rusija najveći politički, ali i ekonomski partner pa tek kad, narodski rečeno, dobije šamar iz Brisela, počne da govori o značaju privredne saradnje sa EU, a da ne govorimo o bespovratnim sredstvima koja stižu iz Brisela“, naglašava Popov.
Čak se, podsjeća on, jedno vrijeme od visokih zvaničnika moglo čuti da je BRIKS realna alternativa EU.
„Jedini motiv što je Srbija bar formalno još na evropskom putu su sredstva koja stižu iz Brisela, ali koja se sve više uslovljavaju stvarnim, a ne fingiranim reformama, kao i privredna saradnja bez koje bi Srbija teško opstala“, navodi Popov.
Nova vlast mora se distancirati od koncepta Srpskog sveta
Sagovornik Analitke ukazuje da će promjena vlasti u Beogradu podrazumijevati veliko pospremanje kako na unutrašnjem tako i na vanjskom planju a prije svega, kako navodi, kada je riječ o odnosima sa susjedima Srbije.
„Nova vlast suočiće se sa velikim podjelama u društvu koje je izazvala sadašnja vlast, uništenim institucijama, urušenom vladavinom prava i medijskih sloboda, da ne govorimo o spoljnom dugu koji samo možemo da naslućujemo koliki je, ali je sigurno takav da će ga otplaćivati nekoliko narednih generacija“, navodi Popov.
Sve to, kaže on, neće vrijediti ukoliko Srbija ne obezbijedi stabilno okruženje, odnosno dobre odnose sa svojim susjedima.
„Ako želimo da Srbija raščisti sa pogubnom regionalnom politikom sadašnje vlasti, nova vlast će se morati distarncirati od koncepta Srpskog sveta koji je izazivao zaziranje kod naših susjeda. Mora se mijenjati odnos prema Crnoj Gori koja je još od vremena Miloševića smatrana za drugo oko u glavi, a sadašnja vlast je tretira kao mlađeg brata koji će kad tad da bude asimiliran od strane Srbije“, ističe Popov.
Vrh SPC glavni Vučićev saveznik
Mišljenja je da ukoliko se nakon promjena uspostavi stvarna demokratska vlast u Srbiji, ona će kao saveznike u regionu tražiti one snage koje teže istim ciljevima, odnosno uspostavljanju građanskog društva bez dioba na nacionalnoj osnovi.
„U tom slučaju se na bi ponovila situacija nakon 5. oktobra u kojoj je Koštunica paktovao ne samo sa sebi ideološki bliskim snagama u Crnoj Gori, nego i sa Dodikom, koji je zajedno sa pojedinim predstavnicima ostala dva konstitutivna naroda u BiH doveo ovu zemlju na ivicu raspada. Ukoliko se nakon odlaska sa vlasti sadašnje političke garniture ne izvedu sve ove promjene na unutrašnjem planu, ali i u odnosu prema našim susjedima, onda smo zbilja džabe krečili“, ocjenjuje Popov.
Naš sagovornik smatra kako ljudi koji žive u Crnoj Gori najbolje mogu da ocijene kakve posljedice može imati klerikalizacija društva i države.
„To se sada i nama događa, jer je vrh SPC postao glavni Vučićev saveznik koji je na sraman način kod Putina denuncirao studente koji se po cijenu velikih rizika bore za pravdu i istinu, što bi trebalo da budu i ključne hrišćanske vrijednosti. Vučić stalno priča o obojenoj revoluciji u Srbiji, koje zapravo nema, a sam je bio dio obojene revolucije u Crnoj Gori gdje je ne samo podržao litijaše nego su brojni funcioneri SNS aktivno učestvovali u litijma i svemu onome što ih je pratilo i što je odvelo do promjene vlasti u Crnoj Gori 2020. godine“, zaključuje Popov.
