Muzičar Bato Vujošević rođen je 15. jula 1960. u Podgorici.
Od školskih klupa OŠ „Branko Božović“, koju i danas pamti kao jednu od najljepših uspomena djetinjstva, nosio je u sebi ritam, melodiju i neugaslu potrebu da se izrazi - bilo kroz pjesmu, sliku ili pokret.
Gitara i horske sekcije bile su njegovi prvi saveznici, ali podrška najbližih izostaje.
„U našoj kući niko nije bio dobošar“, govorio je njegov đed, savjetujući ga da postane inženjer. Ipak, srce ga je vodilo drugim putem.
Presudan trenutak, kako kaže, došao je kada ga je, sa 15 godina, ujak odveo na festival u Dom omladine. Osvojena prva nagrada mijenja tok svega - tu počinje njegov muzički put. Od školskih bendova „Slatki pojam“ i „Samo polako“, preko grupe „Pa šta onda“, sve do benda „Zona X“ s kojim je četiri godine ispisivao muzičku priču osamdesetih.
Godina 1990. donijela je veliki preokret - izlazi pjesma „Vojnik sreće“ koja je ujedno i označila početak njegove solističke karijere.
Festival Pjesma Mediterana, albumi "Ti si bila jedina" (1994) i "Od trena do trena" (2001), pjesme koje su obilježile decenije, i Oskar „Montefon“ za najbolji pop-rok album 2002, samo su dijelovi bogatog mozaika koji Bato gradi već četrdeset godina.
Uz muziku, ostala je i ljubav prema slikarstvu. Kao mladić je upisao smjer za restauraciju i konzervaciju spomenika na Cetinju, a kasnije i Likovnu akademiju, ali je zbog životnih okolnosti morao da prekine studije. Ipak, nikada nije prestao da se izražava ni kroz sliku, ni kroz stih, ni kroz pokret.
Boks i vježbanje i danas su njegov ventil, utočište i rutina koja ga održava živim, vedrim i snažnim.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Nedostaje mi kuća u kojoj sam rođen, ulica gdje sam se igrao i kvart u kojem sam odrastao. Danas uvijek rado tuda prođem i sjećanja naviru, samo što lipe iz ulice ne mirišu kao nekada.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Baš to što mi se čini da nikada nijesam odrastao, a nadam se da i neću.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Svaki čovjek se rodi sa više talenata. Vjerujem da su istrajnost i dosljednost najbitnije u svemu, a meni je toga falilo – kako u boksu i slikarstvu, tako i u muzici.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Ishitrenost, a ponekad i eksplozivnost ne volim kod sebe. S godinama sam postao svjestan toga i trudim se da korigujem koliko je moguće. Najbitnije u svemu je da je vrijeme preda mnom i da imam kad.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Volim vedre ljude sa smislom za humorom.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Volio bih da to bude komedija, ulogu bih dodijelio Andriji Miloševiću, a naziv filma bi bio “Čovjek sa dva lica”.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Vrijedan, radan, strpljiv, istrajan i promjenjiv. Pa sve suprotno od ovoga – to sam ja.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Biftek u sosu od tri vrste bibera.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Besmrtnost.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa Stingom.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Nedjeljno poslijepodne mi je rezervisano za odmor i razonodu, kao i svi ostali dani u godini.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- “Hotel California”, Eagles.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Ipak bih se vezao za klasik “Balkanski špijun” ili “Maraonci trče počasni krug”. To su filmovi koji me nasmiju do suza, koliko god puta ih gledao.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Gledam da dva puta godišnje otputujem negdje, tako da je već u planu na jesen putovanje i obilazak južnog dijela Španije, posjeta vrtovima Andaluzije.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Helikopter.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Osobama u koje imam puno povjerenje.
Čemu se uvijek obradujete?
- Penziji.
Da li za nečim žalite?
- Ne žalim, jer volim i cijenim svoj život baš onakav kakav jeste.
Bez čega ne možete?
- Bez podgoričkog asfalta i ispijanja kafa sa bliskim ljudima i prijateljima.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Ne mogu se sjetiti kad sam se posljednji put izvinio. Nadam se da nije samo početak Alchajmera.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Srećan, dugovječan i vitalan život.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Baš sam danas podigao 95 kg iz ravnog benč-presa u teretani i napadam stotku.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Ostalo bi sve isto, ništa ne bih mijenjao, veća sila.
Kako biste voljeli da umrete?
- U trenu, smijući se, pričajući neki dobar vic.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Vidimo se gore.
