Piše: Mihailo Miljo RADOJIČIĆ
Excusez moi, s'il vo us plaît, j'ne suis pas Charlie! (Izvinite molim vas, ja nijesam Šarli!) Šarlijevci su pali na braniku karikature ne braneći ni Hrista ni Muhameda, ni Istok ni Zapad,već karikirajući svačije mane i učinke, braneći ideal kritike. A mi smo (pro)pali ne braneći ništa, čak ni svoju zemlju koju karikiraju oni koji je vode. Padnite i pridružite im se, to jedina logična solidarnost. U protivnom, vratite se doma.
I za pogibiju je potrebna reklama. Dva dana poslije pariskog terora, teroristi sličnog nazora, Boko Haram, su smakli oko dvije hiljade ljudi u Nigeriji. Tamo daleko od centara moći, taj teror, zabilježen je jedva. Jedva da je nekoga bila briga za tačan broj pogubljenih. Tačnost informacije svedena je na „oko“, „otprilike“, ili „cirka“ kao da su u pitanju opeke a ne ljudi... Sve je objavljeno u fleš vijestima i - zaboravljeno. Kakva sjajna tema za pokojne karikaturiste formata Šarli. Ali nijesu preživjeli...A mi otvaramo poglavlja!
Njihove karikature nijesu bile samo satirično-duhoviti crteži već događaji koji su se odigravali mnogo šire od prostora koji pokriva njihovo glasilo pa je otuda i došla odmazda. Katkad su pokrivali i ovaj prostor i na njih su se žestili oni čije su zločine karikaturalno otkrivali. Šarli je karikirao razloge a mi smo izvodili posljedice žešće od karikaturista, sa jakim uticajem na okolinu.
Koliko gođ strijemimo ka Zapadu on postaje bliži nama no mi njemu. Mi smo mu najbliskiji Divlji Istok u čijem stvaranju je i sam učestvovao. Sve što Zapad nije dobro sagledao kod nas, sve češće (u)viđa kod sebe. Naši uzori brzinom interneta stigli su u Evropu prije nas. Srebrenica je istočni proizvod ali i zapadni propust a možda i dopust, budući da je njihov UNPROFOR. Zbog te činjenice mi smo u obavezi da štitimo naše Muslimane jer Srebrenica je učinak naše a ne njihove vjere. Puka solidarnost, u bilo kom smislu, nema smisla bez razumijevanja prošlosti.
Ovaj tekst dolazi iz sumornih uglova Balkana đe se sve replicira, đe su novinari a ne teroristi, udruženi s politikom, bili generatori zla. Još su ti čimbenici povlašteni. Terorisani su oni koji su bili protiv terora. Ni Hrist ni Muhamed nijesu ono što se radi u njihovo ime...pa tako to nije ni ova profesija. Zločin je isti bez razlike ko ga podstiče i izvodi. I armatura je ista; nacija, politika, vjera; a može biti i siromaštvom. Kao što političari potkupljuju siromašne (nap.novinare) za svoje ciljeve, jednako to čine i teroristi. Zločin je i socijalna kategorija. Fašizam je začet na ideji siromaštva, pa tek onda nadgrađen ideologijom krvi i tla, nacizmom.
Zapad nas uči da se suprotstavimo svakoj diktaturi osim diktaturi kapitala. Bogati su u bunkeru svog kapitala a sirotinja na brisanom prostoru. I kapital može da bude terorista ali i povod za terorizam.“Kajite se dok imate dana!“ Ono što Zapad istura ispred Istoka (pravoslavnog i islamskog) je saglasnost, kao u Pariskom maršu solidarnosti. Svi oni u maršu, su bili karikirani u Šarli Ebdo-u, ali im ni kopču odbili nijesu. Tretirani su od Vatikana do EU; vjerski, politički, individualno, kolektivno, bez ikakvog popusta, ali Zapad je stao u odbranu novinske slobode. Istok nije ni primać. Na Istoku su često ljevičari bili producenti zlih odnosa među nacijama i vjerama. Istočni ljevičari su bliži desnici Zapada koja stimuliše nacionalizam. Zapadni ljevičari su tolerantni u ime demokratičnosti pa se kroz pukotine tolerancije provlači i nasilje i terorizam. Prekomotna kao i pretijesna demokratija ima isti učinak.A mi otvaramo poglavlja!
U žiži terorističkih masakra i krvavog raspleta u Parizu, na brdovitom Balkanu, štićenik crnogorske države, mitropolit Amfilohije, zagovara nekakvu veliku Crnu Goru od Dalmacije do Albanije. Da bi lakše zaživjela ta ideja, kod onih sklonih iskustvu 90-ih, pripisuje je cetinjskom svecu. Na taj javni poklič niko se iz zvanične politike, nije glasnuo a kamoli oglasio. U zvaničnu posjetu Crnoj Gori dolazi ministar vanjskih poslova Kosova, Tači, a prorok crnogorske nesloge tlači zvaničnu politiku. Proroka je država nastanila na jedan od najglednijih crnogorskih vrhova sloge, na vrh Rumije. S te visine karikira i državu i Evropu...A mi otvaramo poglavlja!
Na dijelu YU Balkana još vladaju, bez obzira na izbore, strukture moći koje počivaju na tekovinama zločina. Onih, koji su bili izvođači zla,vladajuće oligarhije se još nijesu odrekle. Nijednog! Izuzetak su oni u Hagu. Ni njih se ne bi odrekli da ih nije oteo Hag. Preko njih vladaju, jer takve strukture mogu po nalogu uvijek da zaprijete i da likvidiraju nepoćutne...A mi otvaramo poglavlja!
U Crnoj Gori, ne bojte se, neće se desiti nikakva pariška odmazda satiri. Ona je davno ubijena u pojam. Za karikaturu je, koliko je u CG uškopljena svaka kritičko-satirička potencija. Ako je i bilo, ugušena je u krvi rata! ...A mi otvaramo poglavlja!
Umjesto da otvorimo nacionalni radio, televiziju, pozorište, štampu...Državna tv ne smije da pušti u program (samo u insertima) ni nekadašnje satirikone iz onih vremena. Strecaju za opstanak ako se neko danas prepozna. Ne smiju prnut...da oprosti ovo glasilo. U nacionalnom teatru isto, ne znaju za taj žanr. U njemu se drame tuđe sudbine da bi se udaljili što više od svoje. Ako ovo nije istina, osta bez ministra, a ako je laž, osta i bez budućeg pošto ovđe nikakva duhovitost nema budućnosti. Sve je na gomilu i pod njom. I univerzitet, i pozorište, i akademije umjetnosti i Zetski dom...Ovoga nema na mapi!
Ima li iđe iko živ da živne ovi neživi život? Ili kod nas nema ništa za teatar. Nema kriminala, korupcije, promašenih investicija, mrtvih kapitala, lažnih diploma, neznalica, požmirepa, potkupljenih akademika, naručenih teoretičara, lažljivih istoričara, popova-zlikovaca, (pot)kupljenih novinara.
Ima li iko da karikira ovo ili smo svi u karikaturi no ne smije niko da nas nacrta. Ako nema ništa od ovoga, onda, da smo zdravo, koje i vama želimo. A autoru, ako nije potrefio temu, preostaje da se pokaje...Jer u nas nema humora sem na pokajanjima. U nedostatku teatra duh je na groblju. Ccrnogorci crkoše od smijeha kad izjave saučešće...Primite ga i od mene!
P.S. Svjetski Dan smijeha, mediji u CG revnosno su obilježili. Tog dana Evropa je bila u koroti. Otvaramo još jedno poglavlje.
