Portparolka Pozitivne Crne Gore, Nataša Gojković, rođena je u znaku Škorpiona - 1. novembra 1974. godine u Nikšiću.
Natašina strast su knjige i planinarenje. Sa svega 15 godina, kao prva, najmlađa Crnogorka osvojila je vrh Evrope - Mon Blan! Ističe, da je na to jako ponosna. Čitaocima Portala Analitika otkriva da je najljepše uspomene vežu za Sarajevo, grad u kojem je živjela njena tetka i u kojem je rođen njen otac. Često se sjeti svojih prijatelja iz nikšićke Gimnazije i dodaje da obožava Beograd, grad u kojem je studirala i kojem se rado vraća.
- Jutro je dio dana koji nikada ne volim da prespavam. Nisam ni meteoropata, radujem se svakom novom danu, bez obzira na vremenske prilike - kazala je Nataša za Portal Analitika.
Poslovi koje je radila do sada bili su uglavnom vezani za medije i marketing. Od novinarstva do PR-a, bio je zanimljiv njen profesionalni put. Nataša sada radi kao portparolka i PR u političkoj partiji Pozitivna Crna Gora. Kako dodaje, Pozitivna je njen izbor, jer vjeruje u građansku, drugačiju i bolju Crnu Goru.Nikako joj ne polazi za rukom da se oslobodi kafe i čokolade. Obožava da kuva i uz osmijeh dodaje da bi rado stala na crtu kulinarskom magu - Džejmiju Oliveru. S druge strane, spremanje stana nikako da zavoli, pa često kad je majka pita zašto joj je uvijek sve razbacano, kaže da živi u „kreativnom haosu“.
Kada bi birala grad u kojem bi voljela da živi, to bi bio Istanbul, jer kako kaže, „nigdje se kao u tom gradu, na jedan tako poseban način, ne osjeća melanholija za starim carstvom i miris Orijenta“. Češka i Prag na Natašu su ostavili poseban utisak. Voljela bi da i naša zemlja jednog dana pokaže takvu građansku hrabrost. Češki pisac kojeg voli je Mihail Viveg i njegove „Sjajne zeznute godine“.
- Često me sjećanje vuče u djetinjstvo, vjerovatno zato što nikada nijesam imala želju da odrastem, ali priroda čini svoje, neke procese ne možemo zaustaviti. Petar Pan je odrastao i shvatio da svako doba nosi nešto drugačije i vrijedno. A ono što smatram kao svoju najveću vrijednost su moje dvije djevojčice, od kojih i ja naučim nešto novo. Roditeljstvo je najradosnija, ali i najodgovornija uloga. Ponosna sam što imam dvije Milice, Tanju, Dušicu, Helenu, Lepu, Miru, Stanu, Natašu, Azru i Luku - kazala je Nataša za Portal Analitika.
BUĐENJEŠto Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Igra. Pripadam generaciji koja je umjesto mobilnih telefona i kompjutera mnogo više voljela igru i maštu. Moje crvene rolšue, ukus buhtli Seke Žigante, društvo iz Ulice Džemala Bjedića u Sarajevu. Rado se sjetim Mime iz starog komšiluka u Nikšiću i naših „ekskurzija“ na krovu stare zgrade.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Što sam shvatila da su padovi nekada mnogo značajniji za odrastanje, od uspjeha.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Pisanju se nijesam dovoljno posvetila. Zato svoje priče sebično čuvam samo za posebne prijatelje.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Tvrdoglavost. Često od svojih principa pokušavam graditi zakone, tako mi piše i u horoskopu.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Cijenim ljude koji u čekanju ne vide budućnost.
U OGLEDALUKako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- „Orah“, a igrala bi me Meril Strip.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- To sam ja, Nataša Gojković. :-)
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Sebe nikako ne mogu zamisliti kao hranu!
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Harija Potera, dječaka oslobođenog straha, najgoreg čovjekovog saveznika.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Kada bih imala mogućnost da biram, prihvatila bih radije ulogu životinje - vuka. Prije će stisnuti zube, nego se odreći slobode.
SVAKODNEVICAŠto radite nedjeljom poslijepodne?
- Uglavnom radim, a moji najbliži me trpe.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Uvijek raspoložena za „Wish You Were Here“, „ Hey You“, „Difficult Women“, „ Teške boje“.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Svima, koje zanima tematika II Svjetskog rata, preporučila bih film „Bijes“. I, svakako, roman antiutopiju „Institut za podešavanje vremena“ - o čovjeku, društvu uopšte, koje je spremno da drži jezik za zubima, radi zadovoljenja kratkoročnih interesa.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- U Avganistan.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Prestala sam, nažalost, da volim vozove.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Sebi.
Čemu se uvijek obradujete?
- Novom danu i djeci.
Da li za nečim žalite?
- Sami pravimo izbore. Sve dok imate izbor, koji je dar, ne treba žaliti ni za čim.
Bez čega ne možete?
- Bez tople vode u bojleru i čokolade.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Izvinila sam se mlađoj kćerki, jer nijesam bila dovoljno dobar slušalac za njen problem.
SUMRAKKoje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Još 3x3 zlatne ribice. Spisak želja je predugačak. :-)
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Najteže je živjeti po svom. A ja guram po svom.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Kao moj rođak - obišla bih svijet.
Kako biste voljeli da umrete?
- Planiram još dugo da živim, ali ako već biram neka to bude što bezbolnije.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- „Mrtav ' ladan“.
Priredila: A. POPOVIĆ
