Urednik sportske rubrike u Dnevnim novinama, Miloš Antić, rođen je u nekadašnjem Titogradu, a sadašnjoj Podgorici, 26. jula 1984. godine.
Nakon završene Osnovne škole „Savo Pejanović“, upisuje Gimnaziju „Slobodan Šekrović“, a potom i Fakultet političkih nauka u Podgorici, na kom će, prema njegovim riječima, u januaru, a najkasnije junu iduće godine braniti magistarski rad na temu „Fenomen crnogorskog sporta“.
Sportskim novinarstvom Miloš je počeo da se bavi 2007. godine, u Pobjedinom sportskom dodatku Arena, da bi tri godine kasnije, početkom 2010, postao najmlađi urednik u skoro 70 godina dugoj istoriji ovog lista.
U potrazi za novim iskustvima, 2011. godine uslijedio je prelazak u Dnevne novine, na mjesto urednika sportske rubrike.
Redovni je član renomiranog žirija, ujedno i jedini iz Crne Gore, koji svake godine u Monte Karlu dodjeljuje nagradu za najboljeg igrača Evrope.
Pored toga, Miloš je čest gost u sportskim emisijama, gdje komentariše aktuelna zbivanja na domaćoj i stranoj sceni.
Oženjen je Anom i otac je troipogodišnje Maše i jednoipogodišnjeg Ognjena.
Po izboru Udruženja sportskih novinara, Miloš je proglašen za najboljeg sportskog novinara u Crnoj Gori u 2013. godini.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- „Žmurka“, „Planovi“, ostale bezbrižne igre sa društvom ispred zgrade. Takođe, fudbal na kultnom Stadionu malih sportova pod Goricom, odlazak u Kino „Kultura“, čuvena generacija '84 „Savo Pejanović“ škole...
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Ko kaže da sam odrastao!?
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Mislim da sam mogao da igram ozbiljnije fudbal. Ili se samo varam :-). U svakom slučaju, dobro je što sam sa 18 godina odlučio da krenem nekim drugim putem. Pravim.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Često „planem“ prebrzo.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Iskrenost.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- „Takvi, valjda, više ne postoje“; u glavnoj ulozi Nebojša Glogovac. Ili „Osmjehom protiv neprijatelja“, glavni lik - Vil Smit.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Čujemo se kasnije, da smislim.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Kao nešto ljuto, a ukusno. Meksičko.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Supermena. Da vidim kako se od nespretnog novinara, kakav je Klark Kent, stvara gromada „brža od metka, snažnija od lokomotive, u stanju da preskoči i visoku zgradu“.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa velikim kapitenom Liverpula, Stivenom Džeradom. Na dan meča za titulu Premijer lige između Liverpula i Mančester junajteda. Ne mora to da bude čitav dan, samo tih 90 minuta da na Enfildu čujem skandiranje mog imena i čuvenu himnu „You'll Never Walk Alone“. I, ako može, da dam gol za titulu? Ili je to previše... :-)
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Radim. Nedjelja je za sportske novinare, uz subotu, dan kada ima najviše posla zbog raznoraznih događaja širom planete, koje treba prezentovati čitaocima na pravi način. Tako da ono što ostali rade vikendom (obično uživanje sa dragim ljudima), sportski novinari stižu da urade svakog dana. Dakle - šetnja sa porodicom (supruga Ana, kćerka Maša i sin Ognjen) je idealna relaksacija.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Nemam omiljenu pjesmu, mogu da slušam (podnesem) sve. U stvari - ne baš sve... :-)
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Knjiga „Inferno“ (sjajni Den Braun), predstava „Don Žuan“, film „Montevideo, Bog te video“.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Na Maldive i „sve četiri u vis“. I u Argentinu - na fudbalski meč Boke i Rivera na „Bombonjeri“, da osjetim tu strast koja sigurno ne postoji nigdje na planeti.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Autobus. I automobil, kada sam suvozač.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Nikome. Nemam potrebu da nekome baš sve ispričam... Ljude ne treba opterećivati svakakvim „budalaštinama“.
Čemu se uvijek obradujete?
- Mojoj djeci. Zagrljaju voljene osobe - čvrstom, iskrenom, punom ljubavi. Takođe, uspjesima bliskih ljudi, pobjedama omiljenih timova, velikim rezultatima naših sportista.
Da li za nečim žalite?
- Kad sebe ne poslušam. Ali, žal kratko traje, idemo naprijed.
Bez čega ne možete?
- Bez porodice, prijatelja, bez fudbala sa društvom, bez utakmica na TV-u.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Kolegi na poslu, jer nijesam bio u pravu. Nije mi problem da kažem „Izvini“.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Zdravlje svima; da ne bude siromaštva; još tri želje.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Odgovori na ova pitanja mi baš padaju teško. Isto tako je i za ostale stvari - teške, ali ne i nepremostive.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Ne bih mijenjao ništa. Porodica, prijatelji, šetnje, osmjeh... I tako do posljednjeg daha. I vjera da nije baš taj posljednji.
Kako biste voljeli da umrete?
- Bezbolno, u snu.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- „Živio je svaki dan kao da je posljednji“.
Priredila: A. POPOVIĆ
