Istog dana kada je Antena M objavila intervju sa bivšim crnogorskim predsjednikom, političko-propagandna armija započela je akciju pod radnim nazivom – odbrana naroda od Đukanovićevog osvetničkog plana.
Vučićevi i ovdašnjoj vlasti naklonjeni mediji krenuli su u zajedničku kampanju pod krilaticom – ne vjerujte sopstvenim ušima, već propagandnim glasilima. Maštoviti botovi ne odustaju od montažerskih poduhvata. Izjava praćena muzikom iz ratnih filmova – savršen upotpunjujući element propagandističke hajke.
79
A od koga ili od čega narod treba odbraniti, ne zna se. Bivši predsjednik, kako tvrde, najavljuje osvetu i podstiče paniku među građanima. Istini za volju, formulacija koja bi ukazivala na osvetničke namjere Đukanovića ili bilo koga iz njegovog okruženja nije upotrijebljena. Naprotiv, ukazano je na pogubne posljedice revanšističke politike, te negativne prakse koje bi morale biti iskorijenjene demokratskim putem. No, nakon čitanja niza namjerno iskrivljenih interpretacija, nameće se logičko pitanje – nije li kontekstualno izvrtanje činjenica zapravo širenje panike.
Nakon apela iz samog vrha vlasti, ekspresna reakcija tužilaštva.
Podsjetićemo samo na nekoliko izjava s elementima otvorenih prijetnji, koje tužilaštvu očito nijesu bile interesantne.
Uoči usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, tadašnji poslanik, a danas miroljubivi predsjednik Skupštine, ispred parlamentarne govornice zaprijetio je riječima – ako krenete na crkve, mi ćemo na vaše kuće.
Prijetio je Mandić zakopanim oružjem, ponavljanjem istorije kroz međusobno istrjebljenje Crnogoraca, nagovještavajući da bi se u Crnoj Gori mogle desiti strašne stvari.
Pozivao je Dalaj Lama drugove iz '91 i '99. da se spreme i budu Hristovi vojnici. Posebno se obratio Bošnjacima i katolicima, a tada izrečene prijetnje počele su se ostvarivati već u noći izborne pobjede 30. avgusta, progonom Bošnjaka u Pljevljima.
Danas se sa pozicija moći svete oni koji su iz poslaničkih klupa prijetili građanskim ratom
Nasilno ustoličeni mitropolit Joanikije, nedavno je izjavio da su Crnogorci bili lakomi na sječenje turskih glava što je, citiram, negdje prisutno i danas. Vrhovni poglavar crnogorske podružnice srpske crkve, govorio je i da je Crna Gora projektovana da bude mala Ukrajina, te da će kapela na Lovćenu biti obnovljena kad se Crna Gora očisti od ustašluka i kulta ličnosti Josipa Broza.
Sveštenik SPC Ognjen Femić, u tekstu Ujedinjenje ili ukrajinizacija, objavljenom na portalu IN4S, između ostalog je napisao da je Crna Gora antipod države, stvoren na antidržavnim elementima i bratoubilačkim temeljima. Zato Crnogorci, Srbi i Muslimani, piše Femić, dio su istog, nadnacionalnog naroda, a konačno ujedinjenje naziva nezaustavljivim procesom i jedinim načinom da se izbjegne ukrajinski scenario.
Andrija Mandić i Jovan Mićović nikada pred tužilaštvom nijesu pojasnili genocidne stavove i prijeteće poruke. U slučaju Femića predmet je odbačen, jer tužilaštvo ne brinu ksenofobija i rasizam.
Nasuprot tome, kolumne kojima se kritikuje nedodirljivi kler SPC temeljno su razmatrane. Pa je tako pokrenut montirani proces protiv Bobana Batrićevića, ispostaviće se, bruka crnogorskog tužilaštva i pobjeda slobodne riječi.
Danas se sa pozicija moći svete oni koji su iz poslaničkih klupa prijetili građanskim ratom i pokušali srušiti ustavni poredak. Samo što im vaninstitucionalno, oružano djelovanje više nije potrebno. U sadejstvu s lojalnim sudsko-tužilačkim instancama njima potčinjenim pijunima iz PES-a i Demokrata, progone sve koji se i dalje protive njihovim naumima.
Hajka protiv bivšeg predsjednika, nimalo slučajno, pokrenuta je uporedo sa promjenom spoljnopolitičkih prioriteta zemlje. Spoljnopolitički zaokret nakon referenduma, bolna je tačka samozvanih boraca protiv korupcije. Ruskosrpska agentura nikad neće oprostiti Đukanoviću što je zemlju uveo u NATO alijansu.
Da Crna Gora, uz sve manjkavosti unutrašnje politike DPS-a nije postala dio saveza, procesi desekularizacije, fašizacije i denacifikacije bili bi lakše ostvarivi. Iako su prva dva dobrano uzela maha, denacifikacija koja se nužno ne bi sprovodila oružanim putem već identitetskim istrebljenjem, sve dok je zemlja pod zapadnim kišobranom neće biti jednostavan proces.
Druga strana medalje jeste ponovni pokušaj stavljanja prsta na usta nepodobnim medijima. Nastavak političko-tužilačkog ućutkavanja. Nova sramota grane vlasti čiji je osnovni zadatak da štiti građane.
A da se sudije i tužioci biraju po političkom ključu, te da je njihov izbor običan štrik za EU agendu pokazuje i odluka Ustavnog suda u vezi sa tzv. Temeljnim ugovorom.
Nekada bez funkcionalnih, danas bez ikakvih institucija. Umjesto depolitizacije, neskrivena politizacija.
U zemlji u kojoj pravosuđe radi na politički mig, u kojoj se brutalno progone neistomišljenici i trguje dostojanstvom i ljudskim životima, pravo i pravda ne važe.
