Tokom zimskih mjeseci, kada su voćnjaci ogoljeni i bez vidljivih znakova života, stiče se utisak da se u njima ne dešava ništa značajno. Međutim, upravo tada odvijaju se procesi koji u velikoj mjeri određuju kako će izgledati proljeće, kakvo će biti cvjetanje i da li će sezona donijeti zdrav i stabilan rod. Zimsko prskanje i zaštita voćaka predstavljaju tihu, ali presudnu fazu voćarske godine, u kojoj se postavljaju temelji čitave proizvodnje.
Za građane koji nijesu neposredno vezani za poljoprivredu, zimski radovi u voćnjacima često ostaju neprimijećeni. Ipak, ono što se u tom periodu uradi direktno utiče na količinu i kvalitet voća koje će se naći na tržištu mjesecima kasnije. Zimska zaštita nije intervencija koja donosi trenutne rezultate, već promišljena preventivna mjera čiji se efekti otkrivaju postepeno, tokom čitave vegetacije.
Iako su stabla u fazi mirovanja, voćnjak tokom zime nije „prazan“. Na kori stabala, u pukotinama grana, u zoni pupoljaka i na starim biljnim ostacima prezimljavaju brojni uzročnici bolesti, kao i štetočine. Njihovo prisustvo ne vidi se golim okom, ali sa prvim stabilnijim porastom temperatura oni postaju aktivni i započinju napad na mlade biljne organe. Zimsko prskanje ima upravo tu ulogu – da smanji njihov broj i oslabi njihov potencijal prije nego što se pojave prvi simptomi.
U tom smislu, zimska zaštita se često opisuje kao higijenska mjera voćnjaka. Kao što se prostor temeljno čisti prije početka nove proizvodnje, tako se i voćke zimi „čiste“ od onoga što bi tokom sezone moglo izazvati probleme. Iskustvo pokazuje da voćnjaci u kojima se redovno sprovodi pravilna zimska zaštita ulaze u proljeće mirnije, sa ujednačenijim razvojem i znatno manjim pritiskom bolesti.
Poseban značaj zimsko prskanje dobija u uslovima savremenih klimatskih promjena. Blage i nestabilne zime, bez dugotrajnih mrazeva, omogućavaju većem broju patogena i štetočina da prezime bez značajnih gubitaka. Nekada su niske temperature imale ulogu prirodnog regulatora, dok danas ta uloga sve više izostaje. Zbog toga zimska zaštita postaje ne samo preporučena, već i neophodna mjera u savremenoj proizvodnji voća.
Sam postupak prskanja zahtijeva strpljenje i pažljivo praćenje vremenskih uslova. Ne radi se o brzom i površnom zahvatu, već o temeljnom prekrivanju stabla, od glavnog debla do najtanjih grana. U praksi se često kaže da se voćke zimi „kupaju“, jer samo ravnomjerno i obilno nanošenje sredstva može dati željeni efekat. Biraju se mirni dani, bez mraza i padavina, kada sredstvo može ostati na biljci dovoljno dugo da ostvari svoju zaštitnu ulogu.
Razlike između mediteranskih i kontinentalnih voćnjaka dodatno naglašavaju potrebu za prilagođenim pristupom. U mediteranskim područjima zime su uglavnom blage, sa čestim kišama i naglim promjenama vremena. Takvi uslovi pogoduju prezimljavanju patogena, ali i njihovom ranijem aktiviranju. Zbog toga zimska zaštita u ovim krajevima ima izrazito preventivni karakter i često se sprovodi sa posebnom pažnjom, jer vegetacija može krenuti ranije nego što se očekuje.
Kontinentalni voćnjaci, s druge strane, suočavaju se sa dužim i hladnijim zimama. Iako niske temperature mogu smanjiti broj štetočina, one istovremeno predstavljaju ozbiljan stres za stabla. Pucanje kore, izmrzavanje pupoljaka i mehanička oštećenja grana stvaraju osjetljiva mjesta koja u proljeće mogu postati ulazna tačka za infekcije. Zimska zaštita u ovim uslovima mora biti precizno tempirana, jer su povoljni dani za rad rijetki, ali izuzetno važni.
Bez obzira na klimatsku zonu, cilj zimske zaštite ostaje isti – omogućiti voćkama zdrav i stabilan početak vegetacije. Pravilno sprovedena, ona se već u rano proljeće prepoznaje po ravnomjernom kretanju pupoljaka, zdravijim listovima i smanjenoj potrebi za hitnim intervencijama. Tokom sezone, to znači manje prskanja, niže troškove i manji pritisak na životnu sredinu.
Period ranog proljeća, neposredno prije kretanja vegetacije, predstavlja jednu od najosjetljivijih faza u zaštiti voćnjaka. To je trenutak kada se voćke još uvijek nalaze u fazi mirovanja ili tek blagog bubrenja pupoljaka, dok su uzročnici bolesti i štetočine već spremni da iskoriste prve povoljne uslove za razvoj. Upravo zato se zaštita u ovom periodu smatra produžetkom zimske zaštite i posljednjom preventivnom mjerom prije ulaska u intenzivnu vegetaciju.
U ovoj fazi zaštita se prvenstveno sprovodi preparatima širokog djelovanja, koji imaju zadatak da smanje infektivni potencijal i spriječe ranu pojavu bolesti i štetočina. Najčešće se koriste sredstva na bazi bakra i mineralna ulja, samostalno ili u kombinaciji, u zavisnosti od vrste voćke i zdravstvenog stanja zasada.
Preparati na bazi bakra imaju dugogodišnju primjenu u voćarstvu i smatraju se osnovom rane proljećne zaštite. Njihova uloga je prvenstveno preventivna – djeluju na spore gljivica i bakterije koje prezimljavaju na kori, pupoljcima i biljnim ostacima. Primjena bakra u ovom periodu naročito je značajna kod voćnih vrsta koje su sklone bakterijskim oboljenjima i ranim proljećnim infekcijama. Kako vegetacija još nije krenula, bakar se može primijeniti u jačim koncentracijama nego kasnije u sezoni, bez rizika od oštećenja lisne mase.
Mineralna, odnosno parafinska ulja, koriste se sa ciljem suzbijanja prezimljujućih stadijuma štetočina. Ona ne djeluju hemijski, već fizički – stvaranjem tankog filma na kori i pupoljcima, kojim se guše jaja i larve insekata. Ova sredstva su naročito važna u zasadima gdje je prethodne godine uočen veći problem sa lisnim vašima, grinjama ili štitastim vaškama. Njihova primjena u fazi mirovanja ili početnog bubrenja pupoljaka omogućava značajno smanjenje populacije štetočina prije nego što započnu intenzivan razvoj.
U praksi se često kombinuju bakarni preparati i mineralna ulja, čime se postiže istovremena zaštita od bolesti i štetočina. Ovakav pristup ima izražen preventivni karakter i omogućava mirniji ulazak u vegetaciju, sa manjom potrebom za hitnim intervencijama u kasnijim fazama razvoja voćaka.
Proljećna zaštita prije kretanja vegetacije zahtijeva precizno praćenje vremenskih uslova. Tretmani se izvode u danima bez mraza, po suvom i mirnom vremenu, kada su temperature dovoljno visoke da omoguće dobro prijanjanje sredstva, ali još uvijek niske da vegetacija ne krene naglo. Posebna pažnja posvećuje se ravnomjernom prekrivanju cijelog stabla, jer se upravo u tom periodu odlučuje koliko će voćnjak biti stabilan u prvim sedmicama proljeća.
Ova faza zaštite ima poseban značaj i za profesionalne proizvođače i za vlasnike manjih, porodičnih voćnjaka. Iako se često doživljava kao završetak zimskih radova, ona je u suštini most između mirovanja i pune vegetacije. Pravilno sprovedena zaštita u ovom trenutku znači zdraviji početak sezone, manje problema tokom cvjetanja i stabilniji razvoj plodova.
