Sinonimski rječnik ne nalazi pravi značenjski adekvat ovoj riječi. Navodi je i opisuje kao dosadno pripovijedanje, zvocanje, čangrizanje, gunđanje, gnjavljenje, cjepidlačenje.
Najprije se njeno značenje odnosi na odlaganje nekog izvršenja. Dijete koje izbjegava dovršiti zadaću ili doručak, djevojka koja uzmiče mladiću koji joj udvara, politika koja ne ispunja ni dio proklamiranih obećanja…
Glas razuma iz Španije
Španjolska europarlamentarka Irena Montero ovih je dana vrlo eksplicitno i s mnogo političke strasti prekinula zanovijetanja dviju šefica u Europskom parlamentu, prozvavši Ursulu BOMB der Layen i Kaju Kallas odgovornima za stupidna određenja i netočna izvješća o stanju stvari na Bliskom istoku. Govorila je ne zanovijetajući, kako to čini u najnovijem ratu Izraela protiv Irana većina euro-američkih političara. Izravno je i bez uvijanja navela da su Izrael i SAD najveća opasnost čovječanstvu, „A vi hranite, gđo Kallas, tu mrcinu. „
Dalje kaže kako Izrael ilegalno napada i Iran i vrši istrebljenje palestinskog naroda, a vi tvrdite, kako ima pravo na samoobranu, iako je on, Izrael, agresor. Dalje citira blasfemiju koju je izrekao njemački kancelar Mertz, kojom on zahvaljuje Izraelu „što obavlja prljavi posao za sve nas, jer su u pitanju evropske vrijednosti.“
I pita se Montero što su te evropske vrijednosti, kako odvratno i sramotno“. Dalje navodi kako je navodna prijetnja od iranskog nukelarnog oružja samo krinka za Izrael koji sam posjeduje atomsku bombu. Uostalom kaže, SAD su jedina zemlja svijeta koja se usudila upotrijebiti nuklearno oružje.
Potom se osvrnula na prijedlog da na sljedećem samitu NATO-a na kojem će biti izglasano odobrenje da sve države članice izdvajaju 5% budžeta za naoružavanje. Montero se pita: Štiti li nas to što ćemo umjesto novca za bolnice i penzije izdvajati za oružje? I štiti li nas to što se usred genocida Izrael hvali da Evropi prodaje više oružja nego ikad?
Vrlo sugestivno završava svoje izlaganje zahtjevom da Evropa prestane klečati pred Izraelom i SAD-om, pred Netanjahuoim i Trampom, koji nas vode prema Trećem svjetskom ratu: Jer ako želite rat, idite sami u rat, poručila je.
Servilnost prema SAD-u i Izraelu
Tako je i u Evropskom parlamentu prisutna jedna zamjetna lijeva orijentacija parlamentaraca. Sve se to zbiva ovih dana kad Izrael samovoljno ali sa snažnom američkom političkom i logističkom potporom udara na Palestince i Irance uposve suludim vojnim zračnim atacima.
Iako su se sastali u Europskom parlamentu, a i UN, vrlo teško se probija činjenično stanje i zanovijeta se sa zaključcima. Od zvaničnika reagirali su irski, španjolski i slovenski premijer koji su naglasili potrebu da se kazni vlada Benjamina Netanjanjahua koja krši uvjete sporazuma s EU, jer cilja bolnice, ubija civile i osporava pristup humanitarne pomoći u pojasu Gaze.
I to će se zanovijetanje produžiti što je moguće duže, kako već imamo iskustva s listopadskim ratom koji je započela Palestina, a Izrael objeručke dočekao kao izgovor za sve svoje stravične vojne pohode. Rezultat: genocid od više od 50 hiljada smrtno stradalih Palestinaca.
Iako je nepobitno da su Palestinci izazvali ovaj rat, imali su vremena Izraelci iskoristiti svoja sredstva odmazde. No oni to čine svakodnevno, ne prestajući već toliko vremena a Netanjahu drsko odbija pozive razuma za deeskalaciju.
Ratovi bez kraja
Jasno je da će svjetska javnost ostajati zgrožena ali samo deklarativno: postoji li ikakav pravni ključ kojim međunarodna zajednica može otključati pravne instrumente i zakonska sredstva kojima bi se okončali ovi izraelski vojni pohodi? I jasnim pravničkim pojmovljem definiralo agresivno djelovanje,krivice i krivce, težinu zločinstava i genocida, broj stradalih i ranjenih.
Isto ovo vrijedi i za ukrajinsko - ruski rat. Na koji se, s punom odgovornošću to tvrdimo, već gleda sa stanovitom rezignacijom. Svjetski čelnici se rijetko sastaju tim povodom a i kad se nađu zanovijetaju s mjerama koje im stoje - najviše u UN-u i EU - na raspolaganju. Zar je tako teško sastaviti jednu kompetentnu međunarodnu komisiju koja bi trezveno, časno i bez pristrasnosti pozvala zaraćene strane na obostrani prekid vatre i osiguranje trajnog mira? Zar se desecima puta nakon Drugog svjetskog rata svjetska politička elita nije susrela s ovakvim naizgled bezizlaznim izazovima?
Hrvatski europarlamentarac protiv revizionizma
Jedna je gesta hrvatskog europarlamentarca Gordana Bosanca, vrijedna hvale. Ovaj se naš zastupnik zajedno s nekoliko kolega iz zelenih i lijevo orijentiranih stranaka u Europskom parlamentu isključio sa sjednice na kojoj je trebalo podržati slovenske zastupnike u ideji da se legalizira obilježavanje povijesnih događaja s kraja Drugog svjetskog rata kad su pripadnici gubitničkih vojski odstupali preko Slovenije na Zapad. I time pokazao da u hrvatskoj politici nema unisonosti, kako bi se to na prvi pogled reklo, promatrajući političke poteze vladajuće desnice.
No crnogorski je politički vrh povijesno ali i suvremeno blizak desnici nije pokazao znatiželju u ovoj stvari i u nekom smislu elegantno je izbjegao govor o ovogodišnjoj decidiranoj zabrani austrijske službene politike da se ovaj datum obilježava na teritoriju ove zemlje.
Indikativno je kako su promakle Evropskom parlamentu grube povijesne netočnosti i ignoriranje žrtava nacističke i fašističke okupacije. To nije samo nemar prema svim stranama u Drugome ratu. Već je to svjesna neodgovornost koja kompromitira tekst Rezolucije u kojem se ignoriraju savezništva slovenskih domobrana s talijanskim fašistima i njemačkim nacistima. Umjesto toga, Rezolucija je trebala proći razinu Konferencije predsjednika, što bi joj omogućilo otvorenu raspravu, izmjene, dopune i korekcije.
Thompsonov koncert kao sociološki nerazmrsiv fenomen
No, ima nešto što nas sve zabrinjava a nametnuto nam je kao svršen čin, kao fait accompli: uskoro se usred Novog Zagreba održava koncert Marka Perkovića Thompsona, kojega i novinari i obični smrtnici nazivaju glazbenikom. Njegove „domoljubne“ pjesme nabijene su elementarnim porivima. Ne bih to pjevanje mogla nazvati glazbom. Više je riječ o populističkim uradcima kojima naslovi detektiraju „umjetnički“ doseg: E, moj Ivane, Moj Dida, Neću izdat' ja, Čavoglavi…
Ovaj sociološki nerazmrsiv fenomen koji se već više od pola godine odvija u Hrvatskoj, koliko dugo se s nestrpljenjem očekuje pola miliona posjetilaca,njegove straže i sigurnosne mjere te stručni zdravstveni, policijski i vatrogasni timovi, govore o visokoj rizičnosti ovoga događaja.
Naravno da je politički a ne zabavni fenomen u njemu dominantan. Možemo li reći da su svi posjetitelji desno orijentirani hrvatski građani? Konzultiraju se sigurnosni stručnjaci. Planira se i dosad nezabilježeno zatvaranje grada: ne samo Most slobode, već Jadranski most, Most mladosti - od Vukovarske do Novog Zagreba - na njima neće biti saobraćaja.
Sam Thompson ostao je proljetos bez mnogih glazbenika iz svog benda. Jesu li otišli samovoljno? Ili ih se Perković riješio? Tko zna, no i tu se pokazao kao neozbiljan čovjek koji već dugo zanovijeta šutnjom ili manjkom takta.
Ne čini li vam se sve ovo kao jedno dirigirano kazalište, jedna politička farsa? Treba li ovim podacima sada kad se organiziraju iznimne mjere za događaj visokog rizika ikakva komentara? Ili ćemo nasjesti na još jedno okupljanje naroda pod stjegovima ultradesničarske ulične politike? Da pjeva a zlo ne misli.
