Nekadašnji ministar prosvjete i akademik CANU, profesor Slobodan Backović, ocijenio je u intervjuu za Portal Analitika da se treba držati načela sekularnosti države i dodao da bi uvođenje vjeronauke u škole diskriminisalo djecu.
- Danas to raditi je toliko anahrono, nemoguće, neustavno, nezakonito. Mislim da se to apsolutno ne smije dozvoliti, da se u javnim školama praktikuju i izvode vjerski obredi. Treba se držati načela sekularnosti države, tj. toga da je crkva odvojena od države. U našem slučaju gdje imamo djecu iz različitih sredina, različite političke, vjerske pozadine, imamo ateiste i agnostike, uvođenje vjeronauke bi napravilo diskriminaciju, podjelu među djecom. Postoji jednostavno rješenje, da se osnuju privatne vjerske škole”, ističe Backović.
On navodi da ne treba miješati crkveni domen sa državnim.
- Oni su odvojeni i ne treba da smetaju jedan drugom da funkcionišu kako treba - kazao je Backović.
ANALITIKA: Nova Vlada je objedinila resore prosvjete, nauke, kulture i sporta u jedno ministarstvo. Što to znači konkretno za prosvjetu i da li je to po Vašem mišljenju dobro rješenje?
BACKOVIĆ: Mislim da to, apsolutno, nije dobro rješenje. Obrazloženje je bilo dosta djetinjasto, naveli su da spajaju resore, da bi mogli djeci da omoguće da se više bave sportom i da umjetnike više angažuju. Nauka je i ranije bila uz prosvjetu, ali nejasna je odluka da to izuzetno dobro ocijenjeno ministarstvo ili rad u prethodnom periodu ugasi i da transformiše u nešto drugo sa neizvjesnošću kako će to drugo raditi i izgledati. U svakom slučaju, za prosvjetu to nije dobro, jer prosvjeta zahtijeva punu pažnju zbog poboljšanja kvaliteta obrazovanja i zbog nekih problema koji se javljaju u upravljanju sistemom.
ANALITIKA: Pojedini politički predstavnici pominju kako treba uvesti vjeronauku u škole. Kakvo je vaše mišljenje o tome, s obzirom na to da je Crna Gora sekularna država?
BACKOVIĆ: Danas to raditi je toliko anahrono, nemoguće, neustavno, nezakonito. Mislim da se to apsolutno ne smije dozvoliti, da se u javnim školama praktikuju i izvode vjerski obredi. Treba se držati načela sekularnosti države, tj toga da je crkva odvojena od države. Postoji jednostavno rješenje, da se osnuju privatne vjerske škole. U te vjerske škole dolaze djeca koja hoće, odnosno čiji roditelji hoće da se ona vjerski obrazuju. U takvoj školi su djeca jednog vjerskog opredjeljenja i vjera tamo ne može da podijeli djecu. U našem slučaju gdje imamo djecu iz različitih sredina, različite političke, vjerske pozadine, imamo ateiste i agnostike. Tako nešto bi napravilo diskriminaciju, podjelu među djecom.
Tipičan primjer su Sjedinjene Američke Države gdje ima dosta vjernika. U javnim američkim školama nema vjeroispovijedanja, može biti govora o religijama, odnosno o istoriji religije i o vrijednostima religija. Amerika kao sekularna država ne pomaže finansijski rad vjerskih škola. Oni eventualno pomažu aktivnosti vjerskih škola na socijalnom planu i roditeljima djece da mogu da uzmu kredite da bi se školovali, ali direktno finansiranje sveštenstva ne dolazi u obzir.
S druge strane, imate Francusku u kojoj je interesantno da se vjerske škole samostalno finansiraju, a država pomaže nastavu samo iz onih predmeta koji nijesu vjerski, iz nauka, istorije, geografije, jezika... Imate primjer Holandije u kojoj država finansira vjerske škole, ali one moraju ispuniti određene uslove. U državama u kojima je sekularnost ustavom zapisana, to mora da se poštuje. Mi zaboravljamo na to da smo sekularna država, čak državnici ocjenjuju koja je to crkva kanonska, koja nije, iako bi za njih sve crkve morale da budu u istoj ravni, tj. ravnopravne.
ANALITIKA: U jednoj osnovnoj školi u Tivtu je bratstvo Srpske pravoslavne crkve omladine podijelilo novogodišnje paketiće sa porukama. Kako to komentarišete?
BACKOVIĆ: To je primjer nečega što ne smije da se radi u našoj javnoj obrazovnoj ustanovi. Imali smo ranije slične slučajeve, ali ne znam da li je to bila stvar politike ili naših učitelja, gdje su rekli djeci da donesu kuvana jaja da ih farbaju, ne računajući da među tom djecom ima i islamske djece. Znam da u Grčkoj imaju državnu crkvu i nastava počinje sa molitvom. Jedan učenik nije ustajao, objašnjavajući “ja ne mogu da ustanem, ja sam Jevrej”.
Takve stvari treba imati u vidu. Grčka nije odvojila crkvu od države, ali mi, koji je jesmo odvojili ustavom, treba da je odvojimo i zakonom i ponašanjem. Treba da imamo u vidu da ne treba miješati crkveni domen sa državnim domenom. Oni su odvojeni i ne treba da smetaju jedan drugom da funkcionišu kako treba.
ANALITIKA: Kakva je po vašem mišljenju reforma školstva potrebna u Crnoj Gori, da bi se školstvo uskladilo sa tržištom rada; gdje vidite propuste, s obzirom na to da nam dostaje kadra nekih profila, na primjer u sektoru turizma, dok imamo veliki broj pravnika, ekonomista...
BACKOVIĆ: Imamo jedan problem koji je vezan za obrazovni sistem. Nama 70 odsto djece ide u srednje stručne škole. Istraživanja pokazuju da je njihova pismenost pod znakom pitanja, a s druge strane, oni završavaju te škole i završavaju i fakultete. Pitanje je na koji način biraju fakultete, da li zbog kasnijeg zaposlenja ili one koje mogu lako da završe, to jeste da “bubaju” kako su to radili i u školi. Na kraju, završe fakultet, a ništa ne znaju.
Treći problem je bio - politika upisa u visokoškolske ustanove, koja je dozvoljavala enormni upis pravnika i ekonomista, a to se pravdalo pravom na obrazovanje. To čujete sada često, ustavno pravo na obrazovanje, na vjeroispovijest... Postavlja se pitanje ako su ta prava garantovana ustavom, mogu li se ograničiti zakonom i zašto onda ustavom garantovano pravo na rad, ne garantuje se svima da će raditi. Ima dosta površnosti.
S druge strane, zanimanja koje mi uvozimo su relativno malo plaćena i zato se djeca ne opredjeljuju na to, a sa druge strane nemamo dovoljno tih škola koje nam prave taj kadar. Da li je neko stavio na papir ako napravio na ulcinjskoj plaži 30.000 kreveta, koliko nam treba kuvara, konobara, recepcionera... Treba se razmišljati o tome da pored centra koji imamo ovdje u školi “Sergije Stanić”, da se mora odrediti veliki srednjoškolski centar za kadrove i reedukovati i edukovati za turizam i ugostiteljstvo. U svakom slučaju centar u Podgorici treba proširiti, napraviti na jugu veliki centar, ali i za sjevernu regiju je potreban poseban centar, jer je okrenuta drugačijem turizmu. To bi bilo svrsishodno, isto kao što bi bilo jako dobro da se naprave osnovne škole u Podgorici, da djeca ne idu u pet smjena u školu. Treba razmisliti što su prioriteti, gdje treba uložiti pare i kako ih uložiti.
ANALITIKA: Ministarka Vesna Bratić je predložila pet članova Upravnog odbora UCG, a neki od njih su istaknuti članovi “srpskog sveta”. Da li oni mogu značajno da promijene upravljačku politiku toga tijela?
BACKOVIĆ: I prije su članovi bili politički profilisani, tako da ja mislim da ne bi trebalo da dođe do zaokreta u upravljačkoj politici Univerziteta.
Međutim, to je realna opasnost, da se sruši autonomija Univerziteta i treba imati u vidu da će evropski bolonjski proces budno pratiti sve.
Ukoliko naprave nešto što će narušiti autonomiju Univerziteta ili voditi ka politizaciji, imaće velike probleme sa Evropskom unijom.
I, kada se pravio zakon o visokom obrazovanju cilj je bio da se smanji na minimum uticaj politike na rad Univerziteta. Treba li se vratiti opet na predbolonjsko vrijeme? Mislim da ne treba. Nadam se da će tih pet novih članova da se založi kod nove Vlade da Univerzitet finansiraju da bude dostojniji, da makar po studentu dodijele 2.000 eura godišnje za školovanje. Da, umjesto dosadašnjih 19 miliona, budžet bude 38 miliona, jer su ovo nedovoljna sredstva.
Oni nemaju u vidu da Univerzitet – ubrzano stara. Nema više mladih ljudi, koji su osnovna pokretačka snaga univerziteta. Profesori su mentori. Njihove radne sposobnosti su već na zalasku, ali njihovo iskustvo i znanje su jako dobri za odrastanje mladih ljudi. Ukoliko se novac ne uloži, Univerzitet će bez mladih saradnika da ostara i polako će neki studijski programi da se gase. Neće imati dovoljno kvalitetnog nastavnog kadra. Mladi ljudi odlaze da studiraju u inostranstvo, a malo njih ide da odradi doktorate vani i da se obogaćeni iskustvom vrate u Crnu Goru.
