Jedan od najautentičnijih i najuticajnijih autora jugoslovenskog i crnogorskog filma i televizije, režiser Branko Baletić, trajno je obilježio regionalnu kinematografiju, pomjerajući granice između popularnog i autorskog izraza.
Obrazovan na beogradskom Fakultetu dramskih umetnosti, u klasi velikog Aleksandra Petrovića, Baletić je već od sedamdesetih godina gradio impresivan opus – od zapaženih televizijskih ostvarenja do filmova koji su stekli kultni status. Njegov „Balkan Express“ upisan je u istoriju jugoslovenskog filma, dok su brojni projekti koje potpisuje kao autor, producent i pedagog oblikovali generacije stvaralaca, ali i kulturni pejzaž ovih prostora.
Dobitnik je Trinaestojulske nagrade, a 2014. je stekao statusa istaknutog kulturnog stvaraoca. Vanredni je član Crnogorske akademije nauka i umjetnosti.
Vrsni intelektualac, sa jednako snažnim pečatom u dokumentarnom, igranom i televizijskom formatu, ali i u institucionalnom i pedagoškom radu, Baletić s pravom slovi za personu čiji značaj prevazilazi umjetničke okvire, ulazeći u širi društveni i kulturni kontekst.
BUĐENJE
Šta Vam nedostaje iz vremena kad ste bili dijete?
- Vidite, dijete, ništa mi ne nedostaje.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Ne znam – jer ja, zapravo, uopšte nijesam odrastao.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Policajac u meni – a baš sam bio darovit.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Vjerujem svakoj budali.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Da mi ne postavljaju pitanja.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da Vas glumi?
- „Hiljadu rezervnih naslova“, a neka me glumi onaj ko najviše plati.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Zavisi da li je dama ili muškarac. U prvom slučaju: zbog ranije preuzetih obaveza ne mogu prisustvovati našem vjenčanju. U drugom: postoji li u životu muškarca ljepši trenutak od onog kada, ovlaš naslonjen na šank, preko ruba čaše viskija, ugleda neku plavušu – pa makar bila i crnka?
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Može li piće – dupli, s ledom.
Koju moć superjunaka biste voljeli da imate?
- Da budem tih, miran – i pomalo krvoločan.
S kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa Zevsom – čisto iz radoznalosti.
SVAKODNEVICA
Šta radite nedjeljom popodne?
- U mom kalendaru nedjelja ne postoji.
Koja pjesma Vam je uvijek pri vrhu omiljenih?
- Nemoj da brigaš/ život se stara / dok bude ljudi/ biće i para...
Koja knjiga/predstava/film je u posljednje vrijeme na Vas ostavila najjači utisak?
- „Temeljni ugovor“ – djelo grupe anonimnih autora.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Na željezničku stanicu – i da kupim kartu u jednom pravcu, za sav novac koji imam.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Volim sva – dok god imaju točkove.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Ogledalu u toaletu – ono bar zna da ćuti.
Čemu se uvijek obradujete?
- Igri.
Da li za nečim žalite?
- Žao mi je što neke političare nijesam propustio kroz šake.
Bez čega ne možete?
- Bez automobila.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Ja se, zapravo, izvinjavam samo sebi.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
– Prva želja: da Lovćen postane njeguški sir.
– Druga želja: da Tara bude lozova rakija.
– Treća… ne znam – još pola litre rakije.
Šta je najteže što ste do sada uradili?
- Najteži su bili odgovori na vaša pitanja.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Meni su ljekari dali tri nedjelje, tako da o tri mjeseca i ne razmišljam.
Kako biste voljeli da umrete?
- Volio bih da, dok ležim u sanduku, neko u mimohodu zastane, pogleda me i vikne: „Živ je! Živ je! Mrda!”
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Parafrazirao bih natpis s jednog engleskog nadgrobnog spomenika: „Jesam li vam rekao da ću umrijeti?“
