Crnogorska diplomatija umnogome je pretvorena u turističke aranžmane i skupljanje sadržaja za društvene mreže. Javnost je mogla svjedočiti invaziji crnogorskih političara na SAD.
Predsjednik Vlade Milojko Spajić boravio je u Vašingotnu gotovo anonimno. Javnost i dalje čeka da dozna domete i važnost višednevnog obilaska dvije američke obale.
Nevjerovatno je da neko ko priznaje genocid u Srebrenici ne razumije prirodu i karakter sukoba na tlu Bosne i Hercegovine
Za razliku od njegovog potpredsjednika, ujedno i zamjenika, magistra Alekse Bečića, Spajić je odlučio da nas poštedi kitnjastih objava na društvenim mrežama. Doduše, javnosti su i dalje svježe slike bivšeg premijera Dritana Abazovića, koji umije da izađe iz automobila.
Ingenioznost magistra Bečića demonstrirana je prilikom pohodovanja na Kongres, tj. obližnjeg hotela, kad je na čistom maternjem (dilema koji je i dalje stoji), objašnjavao vrijednosti euroatlantizma. Zainteresovana malobrojna publika mogla je iz „istorijskog govora“ doznati svašta - red odbrane, vladavine prava, posvećenosti partnerstvu sa SAD. Magistar je zaboravio da pomene kako je 2017. obilazio Crnu Goru i vapio za referendumom o NATO-u u trenutku kad su sve procedure uveliko završene.
Nije pomenuo ni gdje je bio onog dana kad je crnogorska Skupština ratifikovala sporazum o članstvu. Dalja prošlost poput 7. bataljona i „vijorenju trobojki“ nije mogla stati u istorijski govor.
U odnosu na prve dvije, posjeta predsjednika Jakova Milatovića Dejtonu, gdje je održana Parlamentarna skupština NATO-a i obilježena 30. godišnjica mirovnog sporazuma, u diplomatskom smislu imala je zaokruženu strukturu i agendu. Utisak je posve drugi.
37
Nevjerovatno je da neko ko priznaje genocid u Srebrenici, vjerujem i ove godine će biti u Potočarima, ne razumije prirodu i karakter sukoba na tlu Bosne i Hercegovine. Reakcija prije svega bosanskohercegovačkih medija natjerala ga je na izvinjenje, doduše opterećeno dnevnopolitičkom pizmom.
Samo pominjanje DPS-a je zapravo podsjećanje da se ta partija, a i Crna Gora, otrgla od Miloševićeve ratne mašinerije. Politički i emancipatorski zaokret koji je omogućio nezavisnost i zapadno usmjerenje današnje Crne Gore.
Želim da vjerujem u dobre namjere, posebno uzimajući trenutak - tri decenije od genocida - i da taj krupni promašaj prepišemo nespretnosti i nesnalaženju savjetničkog tima. Suštinski je problem što generacije političara ne žele da se temeljno i odgovorno bave tim periodom.
Crnogorska diplomatija umnogome je pretvorena u turističke aranžmane i skupljanje sadržaja za društvene mreže
Na kraju, upravo je ta politička ocjena i nedorečenost bacila svijetlo na uspješnu posjetu SAD-u, tokom koje je sam predsjednik afirmisao stavove o neophodnosti promjene načina na koji izvršna vlast pokušava da, objektivno je reći - simulira, evropske integracije.
Predsjednik države, kad je već napravio civilizacijski iskorak u odnosu na oslobodioce 2020. na primjeru odnosa prema BiH, treba da stavi tačku i na političko nasljeđe Momira Bulatovića. „Ime crnogorsko, prezime srpsko“ i slične besmislice garancija su za petparačko politikanstvo, a ne državni stav.
