
Sjećate li se onog miša, iz vica, koji nakon što je pobjegao od mačke „hrabro“ stao pred ogledalo i zavikao: „Šta ko je rekao, ja sam rekao!!!“
Ovako nekako ovih dana zvuči i naš Jakov koji je, nakon što je pretrpio ozbiljne kritike i „približavanje mišljenje“ sa zvaničnom politikom SAD-a od strane izaslanika Eskobara, došao kući okrenuo se oko sebe, vidio nema ga i zaurlao kako nije on jedini američki diplomata sa kojim je razgovarao i kako ne mora on baš da sluša onako i onoliko koliko je čvrsto obećao da hoće.
A Amerikanci ko Amerikanci, hoće da znaju na čemu su iako dobro znaju da obećanja balkanskih političara ne znače puno i da se većina, kako već napisaše u izvještaju, može lako kupiti, prodati i da će svi jedni drugima bez razloga oči povaditi.
Shvatio je to Eskobar za rekordno kratko vrijeme i to ne zbog toga što je vispreniji i pronicljiviji od ostalih američkih izaslanika kod nas, već zbog toga što ga je zapao komad istorije i parčad od političara koji teško da se ikada više mogu ponoviti.
Sigurno da se izaslanik trudio da „pohvata“ logiku političkog ponašanja koliko je god to bilo moguće i teško da je nakon svega ostao isti, a ono što sigurno nije mogao naučiti u diplomatskim udžbenicima ili doživjeti u dosadašnjoj praksi je sve ono što je vidio u Crnoj Gori proteklih godina.
Jedna od „nećete mi vjerovati“ situacija je i ova sa Pokretom Evropa sad i formiranjem vlade nakon izuzetno uspješnih izbora.
Teško ćete naići na sličnu situaciju u političkoj praksi da nakon predsjedničkih izbora jedan od lidera neke partije dobije dvotrećinsku podršku birača i ubrzo nakon toga ta partija slavodobitno izađe na parlamentarne izbore i osvoji najveći broj mandata u Skupštini, da ne može da formira Vladu jer mandatara (takođe lidera i aktuelnog predsjednika te iste partije) ne podržavaju svi poslanici te partije, a pogotovo ga ne podržava predsjednik države, partijski drug, koji mu je dao mandat da sastavi tu vladu.
Znam da je prethodna rečenica preduga i rogobatna ali takva nam je i politička situacija, jednostavno se ne vidi kraj i rješenje.
Sve je ovo jasno i američkim diplomatama. Jasno je i ovim zapadno-evropskim još i više. Znaju svi oni da eksperimenti sa Zdravkom i Dritanom nikako nisu dali željeni efekat. Štaviše, pokazali su se suprotnim od svih vrijednosti kojima teži zapadni svijet, tako da su sada sve karte na PES-u i Demokratama, makar dok DPS i SD ne prođu proces „moultinga“ i samoshvatanja da su opozicija i da se tako moraju i ponašati.
I dok je u Njujorku na zasijedanju Skupštine UN Crna Gora imala najmnogoljudniju delegaciju od svih, nije otišao samo onaj ko nije htio ili, u našem slučaju, onaj što je, silom prilika, oko rupe bio.
Otišli ljudi, jer kažu ko zna kada će i hoće li ih ponovo zapasti, malo da se provedu, vide svjetlosti velikoga grada... Otišla čak i Injac (ona valjda da vidi kako se čisti grad), bio i Dritan sa svitom… Ma bili svi i svima bilo lijepo. Svima osim onome koji je tamo jedini zaista i pozvan.
Njega, Jakova, zvali su da mu „objasne“ neke stvari. Da mu ukažu na to kuda se kreće moderni svijet, koje su trenutno vrijednosti u modi, da mu pojasne da njegova izjave o jedinstvu jezika i tla Austrije i Njemačke nije izvorno njegova misao i da se izvorna veoma ružno završila po Evropu i svijet. Ukratko, da mu ponovo nacrtaju shemu kako je došao na vlast, ko ga je tu doveo i da vlast mora malo i da se dijeli.
I stiže Draško iz Mletaka. Jeste se malo politički „koprcnuo“, onako čisto predstave radi a i malo kopirajući gurua mu Vučića, pa je i on nešto kao prijetio nekim tamo zamišljenim, a nikada imenovanim, bitnim političarima kako ne bi on nikada i tako to… Ali, nije ni na tren zaboravio da posluša te „gore“ i odmah po povratku zakazao je sastanak sa drugom mu Milojkom.
I sastanak se dogodio. Ovoga puta bez kamera i telefona da zli jezici ne čuju. Šta su na njemu dogovorili saznaćemo vrlo brzo. Veoma je jednostavno, ukoliko dobijemo vladu instrukcije su urodile plodom.
Znaju obojica, i pored ličnih sujeta, a na to i računaju - da se u hladnim danima koji dolaze samo zajedno mogu ugrijati.
Jedino na šta niko nije računao jeste faktor „ličnog integriteta“ poslanika PES-a, jer ipak su oni suviše novi da bi već bili „zaduženi“. Zato se lako može desiti da ne poslušaju direktivu sa „vrha“ i odustanu od promjena mišljenja kako i kada im se naredi. A tamo ih u poslaničkom klubu ima raznih i raznorodnih, taman poput onih bivših đevojaka Milojka Spajića.
Vidjećemo da li će i poslanicima PES-a pored svih razlika, poput Milojkovih konkubina jedini zajednički sadržalac biti upravo on – Milojko.