Prethodna objava bila je inspirisana psihologom. Ova je spisateljicom. Važno je da u svakom trenutku znamo šta radimo i čemu težimo.
U romanu “Ka svjetioniku”, Virginia Woolf piše o misli kao procesu, ne kao talentu. Misao je klavijatura. Abeceda. Slovo po slovo. Bez preskakanja.
„Vrlo malo svijeta u cijeloj Engleskoj dođe ikad do Q“. Ne zato što ne mogu, već zato što odustanu od napora.
Q je granica discipline. Mjesto gdje razum još radi, ali je već umoran. I tu se većina zaustavi. A onda dolazi pitanje: „Onda R - šta je R?“
R nije sljedeće slovo. R je odgovornost. Trenutak kada znanje prerasta u karakter.
Kada vrijednosti prestaju da budu riječi i postaju odluke. Kada reputacija zavisi od djela, ne poruke.Tu počinje R faktor. R je unutrašnja vertikala sistema.
Tačka u kojoj se usklađuju ono što mislimo, govorimo i radimo. Mjesto gdje HR i PR prestaju biti funkcije i postaju vrijednost.
HR + PR = VR, gdje se do R dolazi samo istrajnošću, jer se vrijednosti ne dokazuju kada ide lako, već se vide kada zapne.
R faktor postoji upravo za taj trenutak.
