Djetinjstvo je proveo u Bijelom Polju, ljeti na školskim raspustima boravio je kod voljene tetke Dese u Sutivanu i kod bake Milke i đeda Radonje Koraća u selu Krlje kod Berana.
Srednju likovnu školu, a kasnije i Fakultet likovnih umjetnosti akademski slikar, Milutin Obradović, završio je na Cetinju 2002. godine u klasi prof. Smaja Karaila.
- Otac me zove Milo. Ponosno nosim ime svog đeda. Po zanimanju sam slikar, a po zvanju profesor. Kad god mogu, to prećutim. Majka je veoma željela da postanem ljekar. Ta želja je držala sve dok mi se ime nije počelo provlačiti po novinama, ispraćeno fotografijama mojih prvih likovnih radova. Sva djetinjstva su lijepa, a moje je bilo prepuno smijeha, ljubavi, iskrenih zagrljaja i imalo je jaku želju da me nikada ne pusti u svijet odraslih - otkrio nam je Milutin.
Kako dodaje, slikao je slike, putovao, dobijao nagrade, ljubio prelijepe žene, sticao prijateljstva i gdje god je bio, kući je redovno slao razglednice.
- Vjenčao sam se sa Violetom za mladence 2005. godine. Imena Nikola i Miloš pripadaju mojoj djeci. Svakog ljeta moja porodica se ponovo okupi. Iz zelenog i cvjetnog dvorišta sa prvim zracima sunca, svakoga dana čuju se glasovi Kristine, Danila, Danijela, Luke, Nikole i Miloša. Ako već prolazite pored moje kuće, slobodno zastanite i gledajte kakav majstorski fudbal se tu igra i kako nam se srca iskreno raduju - poručuje Milutin.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Nedostaje mi odlazak u iskrena maštanja. Najviše onaj pogled na svijetiz ugla dječaka. Nedostaje mi ona spavaća soba koju bi skupa sa mnom svakoga jutra budio miris pečenog hljeba, kada bi moja baba maličak odškrinula vrata.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Volim spoznaju koliko su, tišina i mir, uvijek bili na cijeni.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Volio bih da se "potražim" u drvodeljstvu.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Mojanajgora osobina je što sebi dozvolim da u čovjeku zavolim kosmos, a ispostavi se da on to nije, već da je obična zvijezda padalica.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Cijenim principijelnost kod svih koji su takvi…
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Moja filmska biografija nosila bi naziv "Zidovi koji su neprestano rasli", a glumio bi me definitivno sjajni Ljuba Tadić.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Rekao bih - sunce utisnuto u morski talas.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Bio bih zalogaj hrane pun karakrera, sa ukusom korijenja i neba…
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Da budem nevidljiv.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Zamjenio bih se s nekim od ljudi iz prošlih vremena, npr. mojim prađedom ili đedom, ili slično.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Vozim bicikl.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- “Nokturno” - Olivera Dragojevića.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- “Pjesme” - Jesenjin…
Gdje biste voljeli da otputujete?
- U Kinu…
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Voz.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Nikom sve 🙂
Čemu se uvijek obradujete?
- Susretu sa onima koje volim i koji mi znače jako puno.
Da li za nečim žalite?
- Naravno da ima toliko toga za čim žalim, ali bolje nije moglo 🙂
Bez čega ne možete?
- Ne mogu bez osjećaja pripadnosti.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Pa izvinim se vrlo često, jer riječi: izvini - hvala, ublažavaju stres i tijelo i um čine slobodnijim…
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Volio bih da razgovaramo o mom slikarstvu; Volio bi da se fotografišemo u svim gradovima svijeta; Volio bih čim se rastanemo, da me istog časa zaboravi…
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Najteže je bilo priznati, da sam sam sebi bio (i zauvijek ću ostati jedina) mjera u kojoj ću izjednačavati svoje ranjivosti sa svojim uspjesima.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Vozio bih bicikl…
Kako biste voljeli da umrete?
- Na livadi, u vrbovom hladu, pored rijeke.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Pisalo bi: “Pa što ako sam nadgrobna ploča, i takav sam stvoren da seigramo žmurke”.
Priredila: A. POPOVIĆ
