Proteklu neđelju u Crnoj nam Gori obilježila su dva (ne)kulturna događaja. Kulturna taman koliko je i Vesna Bratić ministarska kulture i svega onoga ostalog. Za jedne, ovi događaji su izvorište kulturnog i naučnog shvatanja srpskog sveta, a za Crnogorce ništa više do nastavak hajke koja se vodi protiv njih na ovim poljima u potonjih godinu i kusur dana.
Nijesu slučajno tu najžešći! Kad narodu uništiš kulturu, sve ostalo će se samo urušit'. Znao je to Čerčil dobro.
Prvi ''kulturni'' događaj je odluka da se državna nagrada Miroslavljevo jevanđelje dodijeli Milutinu Mićoviću, bratu Jovana Mićovića, šefa ekspoziture crkve Srbije u Crnoj Gori. Vaskoliki srpski svet skočio je na noge da čestita ''zaslužnom'' dobitniku priznanje. Najveći dio njih nije ni znao da dotični uopšte obitava na zemaljskoj kugli, a kamoli da su upućeni u njegovo ''književno stvaralaštvo''. Teško bi se moglo reći da mu je nagrada dodijeljena zbog vrsnog talenta ili bogatstva njegovog književnog opusa, tj. kvaliteta zapisanog od strane dotičnog.
Da nema cetinjskog fakulteta, akademski kadar iz Nikšića ne bi imao o čemu da piše
Zli jezici rekli bi da mu je pripala samo na osnovu pedigrea i najbližeg srodstva sa onime koji iz crkve gospodari crnogorskom vladom, a pogotovo sektorom vezanim za kulturu, to jest, za ono što je od njega ostalo zahvaljujući bilećkom izvođaču radova.
Kad se još pogleda sastav žirija koji je nagradu dodijelio, pa napravi mapa kumovskih i rodbinskih veza dobitnika, brata, rođaka i ostalih (onako kako to samo MANS umije da poveže), slika postaje kristalno jasna.
Po shvatanju Aleksića i njemu sličnih, Bratić uopšte nije radikalna onoliko koliko bi trebalo da bude
Reče Mićović u svom ''kapitalnom djelu'' da su ''Crnogorci nule od ljudi''. I bi nagrađen za to, ni manje ni više nego državnom nagradom. Iskreno, stava sam da je Mićović napisao i samo tu jednu rečenicu bio bi nagrađen. Dobitnik se znao i prije no što je ''stručni'' žiri uzeo da ocjenjuje književna djela i nedjela i razmatra koga bi mogli da ''časte'' priznanjem.
Ta njegova ''razmatranja'' stavovi su koje dijele svi članovi žirija. I mnogi mimo njih.
Da nije toga sumnjam da bi Mićovićev pamflet dobio i školsku nagradu na nivou odjeljenske zajednice. Eto, možda bi skromnu diplomu, onu za učešće, što se daje manje uspješnoj đeci, da ne plaču.
Drugi zanimljiv (ne)kulturni događaj je izjava Budimira Aleksića, člana Upravnog odbora Univerziteta Crne Gore, predavača na Cetinjskoj bogosloviji i novopečenog člana crnogorskog parlamenta.
Aleksić je izbljuvao sve najgore o Fakultetu za crnogorski jezik i književnost na Cetinju u gebelsovskoj izjavi za Prvu TV - televiziju koju vodi njegova koleginica, poznata po tome što je od strane Zdravka Krivokapića išćerana iz Nacionalnih parkova, pa je kao vrsni stručnjak za parkove, preko noći postala i vrsni medijski ekspert i to u jednom od propagandnih glasila Aleksandra Vučića.
Očigledan je još jedan pokušaj da se FCJK kao bastion crnogorske slobode ugasi.
Reče Mićović u svom ''kapitalnom djelu'' da su ''Crnogorci nule od ljudi''. I bi nagrađen za to
Po shvatanju Aleksića i njemu sličnih, Vesna Bratić uopšte nije radikalna onoliko koliko bi trebalo da bude. Tim starim četnicima nije jasno kako to da jedna ministarka u vremenu ''slobode i blagostanja'' iznešenog na plećima vjernog naroda i blaženopočivšeg Đeda nije u mogućnosti da se obračuna sa ''šakom'' montenegrinskih „nula“ koje predvodi ni manje ni više no jedan Adnan!
Po kratkom postupku bi to Budimir. I to, vjerovatno, po davno razrađenim tehnikama popa Mace i njegovih drugara. Na njegovu žalost, u današnjem svijetu mora da pazi što priča, pa pokušava da bude „demokratičan“, a zapravo na djelu je ucjenjivanje nadležnih, prijetnje, pozivi na nekakve kontrole i sumnjive poslove, sve vjerovatno podstaknuto od kolega iz Nikšića kojima je FCJK trn u oku.
Da nema cetinjskog fakulteta, akademski kadar iz Nikšića ne bi imao o čemu da piše. I ovako im reference izgledaju mršavo, poput isposnika ili logoraša sa Banjice iz Drugog svjetskog rata, koji vodiše Aleksićevi ideološki prethodnici Vujković i ekipa.
Naravno, za svoje anticrnogorsko djelovanje i on je nagrađen - poslaničkim mandatom.
No, svašta je danas moguće u Crnoj nam Gori, vazda prepunoj samoproglašenih intelektualaca, književnika, profesora... Sve su oni to. Taman koliko je i Vlado Božović ambasador.
