Što da činimo s mitropolitom Srpske crkve u Crnoj Gori?
Crnogorsko građanstvo, kako ankete ubjedljivo svjedoče, nepodijeljeno podržava i poštuje mjere Nacionalnog koordinacionog tijela i sve - ili skoro sve - što je crnogorska vlast preduzela na suzbijanju epidemije.
Mitropolit ispoljava elemenarnu nesposobnost za prosvijećeno ponašanje i djelovanje.
Crnogorsko građanstvo demonstrira visoku zrelost i uljuđenost po pitanju epidemiološke politike.
Mitropolit u isto vrijeme na sve moguće načine pokušava da potkopa i naruši građansko-civilizacijski konsenzus.
Imamo bizarnu situaciju.
Naravoučenije
Vijesti iz svijeta svjedoče da je polovina žrtava virusa kovida-19 boravila u staračkim domovima. Tako je, na primjer, iz Nju Džersija javljeno da je u mrtvačnici jednog staračkog doma nađeno 69 natrpanih tijela. Jednako tragične vijesti o masovnom pomoru starih ljudi stižu i iz Francuske. Tek ćemo saznati koliko ih je stvarno pomrlo, pošto se, izgleda, ne izvještava o svemu.
Treba li uopšte podsjećati da je do toga dovelo nesnalaženje tamošnjih vlasti i zdravstvenog sistema?
Nakon nekoliko mjeseci, stvari su postale kristalno jasne, a epidemiološko naravoučenije glasi: svako kašnjenje u suzbijanju epidemije na zakonomjeran način rezultira masovnim stradanjem najstarije populacije. I koliko god se vlasti neke zemlje dovijale, izgovarale i pravdale zbog toga, istina je samo jedna – izostanak pravovremene reakcije na širenje virusa je isto što i pristanak na kolektivno ubistvo staraca sprovedeno od strane mlađih generacija! Može se to nazvati i kolektivnim ubistvom starih ljudi iz nehata, ali mu - dođe na isto.
Briga za stare
Jer starci su u najvećem procentu nemoćni. Mnogi od njih su nepokretni. Potrebna im je pomoć i zaštita. Briga o njima je pokazatelj civilizovanosti jednog društva. Izostanak brige je, suprotno tome, odraz društvene i građanske nezrelosti i generacijskog sebičluka. Naime, tragična situacija na zapadu pokazala je da je svemu kumovao i takozvani “egoizam”, koji do izražaja dolazi svuda đe se negiraju društvene vrijednosti i relativizuje humanizam.
To je osobito izraženo u klasičnom neoliberalnom ambijentu, poput američkog ili britanskog, u kome logika kapitala u potpunosti diktira i oblikuje društvene procese. Prisjetimo se samo poruke Margaret Tačer od prije četiri decenije - da ne postoji nikakvo društvo, već samo pojedinci. Htjela je reći da, budući da nema društva, nema ni društvenih ni humanističkih vrijednosti.
Ali, neće biti. Crna Gora i njeno građanstvo su svojim ponašanjem nadmoćno demonstrirali da društvo i društvene vrijednosti i te kako postoje.
Simbolika
To nas dovodi do pitanja koje valja postaviti mitropolitu.
Misli li on da je čojski i hrišćanski što uporno nastoji da pronađe pukotinu u aktuelnoj epidemiološkoj politici, kao ogledalu visoke društvene svijesti u suzbijanju kolektivne prijetnje? Da li možda ima namjeru da svakovrsnim subverzijama proizvede situaciju u kojoj bi došlo do nekontrolisanog širenja virusa i, konačno, masovnog pomora starije populacije u Crnoj Gori? Da li mu je cilj da ličnim primjerom navede pastvu na “pobunu” koja bi dovela do takve situacije? Da li ovo svjedoči o jednoj nedostojanstvenosti i drskosti, rijetkom slučaju samoljublja i gordosti pod maskom borbe za vjeru?
Mitropolit je pred Vaskrs preduzimao svakakve manevre, pokušavajući, da mimo prosvijećenog svijeta, minira epidemiloške mjere NKT.
Taman što sam okončao osvrt na te subverzije, pojavio se pred portretom Joanikija Lipovca, da bi pod paravanom vaskršnje poruke, još jednom podsjetio i dao na znanje javnosti da je upravo on, mitropolit Srpske crkve u Crnoj Gori, vodeći propagator zlikovačke četničke ideologije i kvislinško-izdajničke tradicije! Dakle, baš na Vakrs, upućena je simbolički jasna poruka crnogorskom građanstvu, s neskrivenom nadom u vaskrsnuće crnogorskog četništva. To je bila jedina vrijednost koju je mitropolit bio u stanju da prepozna u ovom momentu.
Zbrka
Nije to bio jedini gaf. Čuli smo da je istog dana pomenuo jerusalimskog patrijarha, kao i da je tokom liturđije, neko sa strane, “ničim izazvan”, prošaputao “pećki patrijarh” (mada bi mnogo bolje zvučalo “zilotski patrijarh”). U isti mah je optužena vlast za napad na crkvu i pravoslavlje.
Pa to je prava zbrka! Ispostavilo se da mitropolit jednomašice ratuje sa crnogorskim građanstvom, crnogorskom vlašću, Vaseljenskom patrijaršijom, srpskim patrijarhom, Ruskom crkvom, Nacionalnom koordinacionim tijelom!
Mitropolit Srpske crkve u najvećem je i konstantnom sukobu sa prosvijećenošću - što je začuđujuće s obzirom na silnu obrazovanost kojom se razmahuje.
Tu dolazimo do istinskog paradoksa. Jer, drugi vjerski poglavari, pa i mnogo značajniji od mitropolita, pokazuju ovih dana visoku svijest i prosvijećenost, bez obzira na potrebu (i obavezu) da sačuvaju narativ o čudesima kao temelju same religije. U tom ponašanju suštinu predstavlja upravo njihova svijest o društvenim vrijednostima, kao i o visokoj odgovornosti i ulozi koju imaju u opštesvjetskoj krizi. Svi, osim mitropolita i pravoslavnih fundamentalista, poput ruskih ,,kovid-19 disidenata”, koji svoju zaostalost i neznavenost prikrivaju i pravdaju ,,borbom protiv staljinističkih metoda”.
Mitropolit je uočio da Crna Gora ovih dana odiše ,,opasnom”, nikad viđenom civilizovanošću i konsenzusom. A on zna da je to smrtna prijetnja za realizaciju njegovih vizija. Zato je neuhvatljiv i juri na sve strane podstičući poklekle sljedbenike na pobunu i propagirajući usput đe stigne (neo)četničku ideologiju.
Samo staloženo
Što da se čini s mitropolitom Srpske crkve u Crnoj Gori, koji otvoreno i pečatno manipuliše svojom starošću u provociranju crnogorske policije i tužilaštva?
Da li je rješenje u ignorisanju?
Da li smo u svemu, zbog ispoljenog nedostojanstva i drskosti, propustili da uočimo da je mitropolit, kao loš primjer, najveći neprijatelj samom sebi i idealan primjer kako ne treba raditi?
Neka ga. Samo staloženo. Uostalom, njemu je kao i svim starcima potrebna pomoć i razumijevanje. Treba ga, što ono kažu mlađi, samo ,,kulirati”.
A crnogorsko građanstvo će nesumnjivo pronaći svoj put ka boljitku, kao što ga je nepogrješivo nalazilo proteklih trideset godina.
Mitropolit će prije ili kasnije, a sasvim sigurno na predstojećim izborima, morati da shvati da pred njim stoji opštecrnogorsko no pasaran.
