Nije malo onih koji izlaz iz trenutne političke krize koja pogađa Crnu Goru - ne samo u državnom, već i u nacionalnom smislu - vide u formiranju novih političkih partija, odnosno grupa koje bi svojim izlaskom na izbore poremetile i razmrdale statičnu političku scenu.
Svaka nova politička opcija zahtijeva jasno artikulisanu platformu, ideologiju, sposobnost političke artikulacije i komunikacije prema javnosti i medijima, kao i mogućnost da prikupi neophodne resurse
Argument za to je i logički i politički validan, posebno ako se uzme u obzir broj apstinenata koji iz izbora u izbore raste, ali i frustracije zbog permanentnog državnog i nacionalnog poniženja kojem je Crna Gora izložena. Tome treba dodati i jednu vrstu zamora od tradicionalne politike, što, uostalom, nije isključivo crnogorski fenomen.
Pitanje formiranja novih političkih partija u Crnoj Gori nije samo političko - ili bolje rečeno, nije prevashodno političko. Za razliku od razvijenih demokratija, u kojima su ti procesi vođeni prije svega ideološki, u Crnoj Gori oni su često imali potpuno drugačiju dimenziju.
Nesporno je da je jedna takva pojava i potrebna i poželjna. Pluralizam u demokratskom društvu može donijeti samo dobro. Međutim, svi oni koji razmišljaju u tom pravcu, ili na taj način vide aktuelizaciju političkog djelovanja, moraju voditi računa o najmanje tri stvari.
Prva je zamka cenzusa. Mnoge partije koje su nastale u prethodnih nekoliko godina na crnogorskom suverenističkom bloku nijesu uspjele da animiraju dovoljan broj birača kako bi obezbijedile izborni cenzus. To se nije tragično završilo samo po te političke opcije, već i po čitav crnogorski blok, koji je - kao nekadašnja opozicija - rasuo svoje glasove i time indirektno pomagao vladajućoj koaliciji.
Poznato je da je put od toga da vas "neko voli" ili da izazivate simpatije do samog glasanja — dug. A taj put prije svega zahtijeva ozbiljan terenski i propagandni rad.
Drugi izazov je nesposobnost da se artikuliše nova politička ponuda. Svi oni koji razmišljaju o političkom artikulisanju unutar crnogorskog bloka moraju sebi postaviti ključno pitanje: u čemu su, u konkretnom ideološkom smislu, različiti u odnosu na, na primjer, DPS ili Evropski savez? Koliko god to njima samima izgledalo logično, ta razlika nije uvijek očigledna biračima.
Naravno, tu imamo i efekat inercije, po kojem birači, u nemogućnosti da prepoznaju razlike, idu ka onome koga percipiraju kao politički relevantnijeg ili većeg.
Treći ključni izazov jeste otpor nepolitičkim uticajima i faktorima. Formiranje i osnivanje partija, posebno u tranzicionim društvima, zahtijeva sposobnost da se generišu resursi i logostika. Za razliku od zapadnih demokratija, gdje su građani skloni da malim donacijama pomažu slične projekte, u Crnoj Gori to uglavnom čine medijski i drugi tajkuni.
Potpisnik ovih redova smatra da je, u regularnim uslovima, pokušaj političke artikulacije novih opcija poželjan. Međutim, Crna Gora se danas ne nalazi u regularnim uslovima
Upravo tu leži ključna zamka za sve one koji razmišljaju o jednom takvom projektu. Jer lako mogu postati pijuni u tuđim rukama, odnosno biti instrumentalizovani radi ostvarivanja nepolitičkih ciljeva.
Takvih primjera je pregršt. Pozitivna Crna Gora, u dobrom dijelu svog postojanja, URA, Pokret za promjene - samo su neki od primjera politika i partija takozvanog trećeg puta koje su, na kraju, završavale u službi interesa svojih finansijera i osnivača, a nerijetko i na kolosijeku velikosrpske opcija.
Uz sve to, treba imati u vidu i vrijeme koje je neophodno za profilaciju novog političkog subjekta. Politički identitet, prepoznatljivost i povjerenje birača ne grade se preko noći, već zahtijevaju kontinuitet, organizaciju i strpljenje - što je u uslovima čestih izbornih ciklusa dodatni izazov.
Finalno, svaka nova politička opcija zahtijeva jasno artikulisanu platformu, ideologiju, sposobnost političke artikulacije i komunikacije prema javnosti i medijima, kao i mogućnost da prikupi neophodne resurse. Bez toga, sve se pretvara u farsu koja na kraju najviše košta i najveću štetu nanosi ukupnom suverenističkom bloku.
Ovo su samo neke od činjenica koje treba imati u vidu kada se razmišlja o toj temi. Naravno, potpisnik ovih redova smatra da je, u regularnim uslovima, pokušaj političke artikulacije novih opcija poželjan. Međutim, Crna Gora se danas ne nalazi u regularnim uslovima.
Predstojeći izbori su ključni po mnogo čemu. Zbog toga treba biti veoma obazriv prema svemu što može dodatno rasuti, oslabiti ili politički dezorijentisati onaj dio biračkog tijela kojem je stalo do državnog i nacionalnog dostojanstva Crne Gore.
