Biserka Radulović jedna je od najboljih karatistkinja u istoriji Crne Gore.
Prošle godine završila je takmičarsku karijeru u klubu “Budućnost”, gdje je trener duže od 10 godina, a nedavno je otvorila i svoj karate klub - “Mladost”.
Tokom duge takmičarske karijere imala je impresivna postignuća - bila je najbolja takmičarka u katama u državi, prvakinja Balkana tri puta, osvajačica medalja na mnogim turnirima Premijer lige, svjetskim i evropskim kupovima, evropskim i svjetskim univerzitetskim prvenstvima…
Jedina je iz regiona koja je nastupila na kvalifikacionom turniru za Olimpijske igre. Imala je zavidnu poziciju na svjetskoj rang listi - bila je među 30 najboljih na svijetu. Jedina je iz Crne Gore nastupala na Svjetskim igrama na plaži u Dohi.
Za najbolju sportistkinju Podgorice proglašena je 2011. godine. Kao trener u Karate klubu Budućnost je, takođe, zaslužna za mnogobrojne nade karate sporta. I na tom polju osvojila je mnogo balkanskih medalja.
Rođena je u Podgorici. Završila je Ekonomski fakultet. Ima i zvanje Vrhunskog sportiste, stečeno kada je sa kata timom (sestrom Tijanom i Milenom Milačić) osvojila bronzanu medalju na prvenstvu Evrope...
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Nedostaje mi vjerovanje da su svi iskreni i dobri… dječja naivnost.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Slobodu, svjesnost šta želim, a šta ne… Što sam naučila da uživam u malim stvarima i što radim posao koji volim.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Kreativnost, dizajn, moda, stilizovanje… Prerano sam ušla ozbiljno u svijet sporta pa nisam imala vremena da se posvetim svemu što sam željela.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Impulsivnost, tvrdoglavost, samokritičnost i perfekcionizam.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Iskrenost, odgovornost, lojalnost.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Pa možda "Srce ili mozak", vječna borba u meni u svim segmentima života (emocije vs. razum). Blake Lively, naravno.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Iskrena, uporna, tvrdoglava, ambiciozna, pozitivna… Kako to misliš samo u pet, ima tu još dosta toga… (smijeh).
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Meni je hrana često zadovoljenje potrebe i vodim računa da se zdravo hranim. Nisam od onih što kad im pomeneš hranu imaju neki švedski sto pred očima. Najviše uživam u dobroj pasti, ribi i morskim plodovima. Znači, lagana hrana.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Super-junaka nemam, previše sam realna. Iz ugla odrasle osobe moja majka je meni super-junak. A ako trebam biti nerealna nekad pomislim kako nemam krila da mogu poći gdje god poželim.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Jedino što sam poželjela, nekada i naglas rekla prijateljima, jeste da bih voljela da jedan dan vidim kako je profesionalnim sportistima koji žive u nekoj od država koje su "sportske sile", gdje jedan sportista ima tim ljudi oko sebe i sve uslove. Samo sportisti iz individualnog sporta me mogu razumjeti...
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- S obzirom na to da sam sportista, nama su takmičenja uglavnom bila vikendom, kao i pripreme i seminari. Ali, naučila sam da uživam u tome. Sad je karijera završena, ali se nastavlja trenerska i selektorska tako da je i dalje često nedjelja radna.
Ukoliko sam kući u Podgorici uživam u tom slobodnom danu sa prijateljima ili porodicom i rado odem do mora sa njima.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Obožavam muziku. Dugo vremena sam spavala uz muziku. To je kod mene promjenjivo, uglavnom privatno slušam balade i sada par pjesama Marije Šerifović. Izdvojila bih „Pametna i luda“.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Nemam omiljenu predstavu, uživam u svakoj, kao i u filmovima koje često gledam, ali posljednji neka bude film „The Equalizer“.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Često putujem. Putovanje ne odbijam nikada i pasoš je uvijek spreman. Amerika mi je ostala još neotkrivena.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Volim sva prevozna sredstava samo da se negdje ide, ali ajde da izdvojim motor, jer malo me strah drugih učesnika u saobraćaju.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Sebi i to više puta, ipak sam overthinker. Škorpija uvijek zadrži neke stvari za sebe, ali dosta toga kažem sestrama, prijateljima, mami.
Čemu se uvijek obradujete?
- Obradujem se putovanju uvijek, nekoj novoj destinaciji, kao i sreći mojih najbližih, to mi je broj 1. Svakom sportskom uspjehu naših sportista, posebno djece koju treniram ili učestvujem u njihovim pripremama i nastupima.
Male stvari me čine srećnom, kao kafa sa sestrama. Raduju me osmijesi kad dajem poklone. Sve vezano za Lazara i Lauru, kao i svaki trenutak proveden sa njima, puno je toga…
Da li za nečim žalite?
- Kada me pitaju za život do sada, znam da kažem da ne bih ja tu ništa mijenjala. Žao mi je što nisam živjela u Americi za vrijeme srednje škole ili studija. Sportska karijera mi to nije dozvoljavala i to sam prihvatila.
Bez čega ne možete?
- Ljubavi, porodice, prijatelja. Bez akcije i novih dešavanja. Pozitivne energije, treninga, slobode, mora, sunca...
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Haha, tu sam malo tvrda, ali posljednji put sestri prije par dana…
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Vjerujem u to da treba paziti šta želiš, jer možda ti se baš to ostvari. Ne zbog zlatne ribice, nego ako nešto stvarno želimo, ponašamo se i živimo u skladu sa tim. Zasukati rukave i boriti se da ostvarimo to da život teče kako mi želimo.
Ali, da prekrijem oči i poželim od nje neka to bude isključivo - zdravlje, ljubav, sreća.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Stavila tačku na takmičarsku karijeru.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Otputovala na destinacije koje već imam zamišljene i sa porodicom na vrlo neobičan način.
Kako biste voljeli da umrete?
- U snu.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- „Život bez ostavljenog traga nema smisao“.
