Sigurna sam da većina posjetilaca Rimskog foruma ne obrati pažnju na naizgled zapuštena i samonikla stabla smokve. Smokva ima značajno mjesto u mitu o nastanku grada na Tibru. Ova carica tropskih i suptropskih krajeva oduvijek je predstavljala simbol plodnosti. Bila je posvećena boginji Rumini, zaštitnici novorođenčadi i dojilja, kako u ljudskom, tako i u životinjskom svijetu.
Rumina štiti sve one koji zavise od majčinog mlijeka, a izgled ploda smokve i poznata bijela tečnost koja curi pri presijecanju, predstavlja savršenu metaforu. U blizini čuvenog stabla Ruminine smokve, Romul i Rem našli su utočište kod vučice koja ih je podojila i spasila im život. Vojskovođa Marko Porcije Katon Stariji je opasnu blizinu neprijatelja Rima, Kartaginjana, predočio tako što je ubrao plod smokve na afričkoj obali i nakon tri dana im je donio svježu, što ih je ubijedilo da krenu u napad. Najznačajniji vajari u istoriji koristili su upravo list smokve da prekriju intimne djelove svojih skulptura, kako su prikazivani i Adam i Eva od strane brojnih umjetnika.
Plinije Stariji, u svom djelu „Poznavanje prirode“ predočioje da samonikla smokva bujno raste tamo gdje drugih voćaka nema, dovoljno je da teren nije popločan kamenom. Već tada, u 1. vijeku prije nove ere, Plinije Stariji pominje sortu smokava Kadota.
Smokva (Ficus carica) pripada rodu fikusa i familiji dudova (Moraceae). Smokva je voćka iz doba dinosaurusa. Divlja smokva je rasla u Africi, zapadnoj i južnoj Aziji, kao i u prostoru koje okružuje Sredozemno more još prije oko sto miliona godina. Neki literaturni izvori čak ukazuju da bi smokva mogla biti prva vrsta hrane koju je čovjek uzgajao, čak prije mahunarki i žitarica (pšenice i ječma), i to prije 11.000 godina (nalazi sa područja Bliskog istoka). Jedna je od najstarijih suptropskih voćaka čiji su gen centar Persija i Sirija, odakle je u naše krajeve prenijeta zahvaljujući Feničanima, Grcima i Rimljanima, još oko 1000 godina prije nove ere.
Zemlje najveći proizvođači smokve su Turska, Egipat, Alžir, Iran, Maroko i Sirija koje zajedno proizvode više od 750.000 tona smokava na godišnjem nivou. Na teritoriji Crne Gore, vrlo su rijetki plantažni zasadi smokve, tj. smokva kao monokulturna voćna vrsta gotovo i da ne postoji, već se sporadično može naći u primorskom i centralnom dijelu naše zemlje, nerijetko po obodima imanja, u službi određenog vida vjetrozaštitnog pojasa praćenog maslinama, vinovom lozom i ostalim suptropskim voćnim vrstama.
Smokva se u Crnoj Gori može naći do 350 metara nadmorske visine, a pogoduju joj sunčane i otvorene pozicije, okrenute prema jugu i jugoistoku, na padinama planina i obroncima. Najčešće je prisutna na području crnogorskog primorja i basena Skadarskog jezera. Nažalost, smokvi se ne pridaje značaj koji zaslužuje, iako nam crnogorski klimatsko-edafski parametri ukazuju na savršenu kompatibilnost za uzgoj ove izrazito autoregenerativne biljke, koja je nekada, uz maslinu, bila najvažnija voćna vrsta na primorju. S tim u vezi, prinosi su vrlo niski i iznose od 10 do 11 kg po stablu, dok je ukupan broj stabala oko 220.000 u Crnoj Gori.
Plod smokve je poznat još i pod nazivom sikonija i predstavlja plod cvasti. A unutar ploda smokve odigrava se savršeni paralelni uverzum. Priroda je ovaj proces usavršila u toj mjeri da će kroz otvor ploda smokve biti dozvoljen ulaz samo jednom insektu - smokvinoj osi. Kako je otvor na plodu (ostiola) značajno manji od tijela samog insekta, prilikom ulaska, smokvina osa često ostaje bez krila i antena. Ovo je simbiotski odnos, s obzirom da smokvina osa ulazi u plod kako bi pronašla adekvatan prostor da položi oplođena jaja i razvije svoje jedinke.
U toku ovog procesa, ona izvrši oprašivanje i predaje polen koji je ženskim cvjetovima neophodan za oplodnju, a smokvina osica ovim završava put i ugiba unutar ploda. Mlade ose mužjaci, kada dosegnu određenu zrelost, služe da oplode mlade ose ženke i tu se njihov put završava, ali tek nakon što naprave prolaz ženkama da mogu izaći nesmetano iz ploda.
Prije izlaska iz ploda smokve, ženke ose prikupe polen iz unutrašnjih cvjetova i nastavljaju put u spoljašnjoj sredini, tražeći novi plod smokve kako bi nastavile ovaj ciklus. Ovako je to u prirodi. Ipak, čovjek je procesom hibridizacije učestvovao u stvaranju sorti smokava koje ne zahtijevaju oplodnju, kao i u stvaranju sorti sa odvojenim muškim i ženskim cvjetovima.
Sorte se razlikuju po morfologiji lista, spoljašnjoj i unutrašnjoj boji ploda, obliku i ukusu ploda, karakteristikama sjemena, debljini pokožice... Procjenjuje se da ima oko 750 sorti smokava na svijetu, od čega se u Crnoj Gori najčešće može naći petnaestak: Crna patlidžanka, Sušilica, Rezavica, Zimnica, Petrovača bijela, Petrovača crna, Sultanija bijela, Sultanija crna, Lapavica, Carigradska rezavica, Francakana...
Smokva je predstavljala jedan od glavnih izvora prehrane Mediterana tijekom cijele godine zahvaljujući visokoj kalorijskoj vrijednosti i lakom očuvanju plodova sušenjem. Njen plod obiluje hranljivim materijama, prvenstveno ugljenim hidratima, a siromašna je mastima, zbog čega predstavlja dobar izvor energije.
Plod smokve se koristi kao svjež, sušen ili prerađen (džemovi, pekmezi, slatko, kandirani proizvodi, rakija, itd). Suve smokve se karakterišu većim brojem kalorija u odnosu na svježe plodove, ali su svakako bogate antioksidansima, vitaminima (kompleks vitamina B) i mineralima, kao što su kalcijum, cink, selen, kalijum, bakar i gvožđe.
U Crnoj Gori, oko 85% plodova se konzumira u svježem stanju, dok se oko 15% suši ili prerađuje na druge načine. Plod smokve može sadržati i do 80% šećera i smatra se jednim od plodova sa najvećom koncentracijom šećera. Osim mineralnih materija i vitamina, plod smokve je bogat i fitosterolima, antocijanima, polifenolima i flavonoidima.
U kombinaciji sa suvim šljivama, smokva efikasno pomaže u rješavanju problema neuredne probave i konstipacije. Zahvaljujući triptofanu, adekvatni je sabornik u borbi protiv nesanice, a poznata je i po regulaciji viška holesterola.
Plod smokve smanjuje rizik od kardiovaskularnih oboljenja, zahvaljujući antioksidativnim svojstvima. Ako želite da prekinete sa konzumacijom cigareta, pokušajte da uvedete smokve u redovnu ishranu. Stručnjaci kažu da, usljed visoke alkalnosti, može umanjiti želju za cigaretama. Osim plodova, od izuzetne važnosti je i list smokve, koji je naročito cijenjen u farmaceutskoj industriji s obzirom na to da sadrži enzim ficin koji se koristi u industriji piva, mlijeka, mesa i ljekova.
Naredna Crnogorska sofra donosi priču o posebnom voću koje Kinezi toliko vole da predstavlja najbrojniju voćnu vrstu u toj zemlji. Ona je neizostavni dio uspomena sve djece sa primorja na početak školske godine u septembru i zaslužuje da dobije svoje slovo u crnogorskom jeziku. Do tada, pazarite stari kozji sir, maslinovo ulje od Žutice i kilogram svježih smokava. Jedan zalogaj i vaš je čitav Mediteran...
