Prvo je stigla vijest. Onako senzacionalistička, kako to svaki autoritarni i prisilni režim umije. Da se zagolica mašta. I vi ste na spisku! Nekad su bili oni zloglasni spiskovi likvidiranih, koji su se završavali sa ''Nastaviće se...''. U ovoj situaciji bio je samo broj i dovoljno ostavljenog vremena da svako postavi pitanje: ''Ima li i mene tamo?!''
Objavljeno je samo da su na njemu jedan poslanik, jedna građanska aktivistkinja na službenoj dužnosti kontrole rada te iste policije i jedna slobodna umjetnica. Kakve li prijetnje za državu Crnu Goru. Ostalih trideset dvoje nisu bili poznati.
30Onda su objavljeni inicijali. Da se donekle zna ko je ko i koga država tereti za ''ometanje javnog reda i mira'' i ''ometanje organa u vršenju službene dužnosti''. Zamislite sad jednu državu, koja kao i svaka država za sebe drži da je ozbiljna, a koja proganja njen najslobodniji sloj društva. Intelektualce i umjetnike. Ljude koji su po svakom mogućem smislu elita. Proganja elitu a štiti lopove i lažove. To je realnost u kojoj živimo i obitavamo. Ili, bolje reći, preživljavamo, jer to nisu uslovi u kojima normalna osoba može da uspije ili ostane mentalno čitava.
Intelektualna elita koja se pobunila protiv plagijata, protiv pljačke, protiv degradiranja državnog imena i žrtava koje su joj to ime i slobodu dale. To je upravo i svrha postojanje elite. Da osvijesti državu kada ova počne da pljuje sama po sebi i izijeda vlastito postojanje. Međutim, crnogorski problem je mnogo dublji. Živimo beznadežno vrijeme u kojem se glupost i fukarluk cijene mnogo više nego li pamet i junaštvo. Ako želiš da budeš uspješan u današnjoj crnogorskoj zbilji moraš se spuštiti dolje nisko. Srećom, puna je Crna Gora onih kojima je nemoguće spuštati se niz to uže, e se pretrže.
I onda, u toj koliziji normi i vrijednosti dolazi do neizbježnog sukoba. Država ili bolje reći vlast koja ju je zagadila zloupotrebljava svoj položaj i mogućnost upotrebe fizičke sile i prinude koju smo joj mi dozvolili. I naravno, traži krivca za sve probleme u kojima se nalazi. Tako da trideset pet crnogorskih slobodnih građana plaća grijehove i Pavla Đurišića i onih koji su ga poperili i onih koji su ga sakrili, i progonitelja Turaka i narodnih brigada. Vlast na njih ne smije da udari jer je na istoj frekvenciji kao i taj polusvijet. To su ti njihovi. Kakvi gođ da su, njihovi su. Sa druge strane, pamet nije njihova, pa se po njoj može i udariti.
I onda se postavlja pitanje - čemu ljudska ideja o slobodi? Čemu ideja o državi? Davno je rečeno da kada nema pravde za narod onda ne može biti ni mira za vlast. A ova vlast je pokazala koja su njena životna načela. Veoma opasna i porazna mišljenja kojima se moramo oduprijeti. Jer, došli smo opet do onog užasnog perioda kada glupost nastoji da porazi pamet. I vjerujte mi, vode. Vazda je lakše bilo biti glup nego pametan, a to tako namjesti i prirodna selekcija.
Što nam je činiti? Slobodni građani su jedini koji mogu sačuvati ovu državu od neizbježne propasti u koju nas guraju oni koji u normalnim uslovima ne bi mogli da vode ni odjeljenjsku zajednicu. Okupljanje slobodnih građana i intelektualaca je jedini izlaz.
Zbog toga ću ja 19. decembra biti na Gorici. Ne radi partizana boraca i narodnih heroja koji počivaju tamo i njihovih političkih ideala. Biću na Gorici radi slobode, jer je to brdo njen simbol i jer je to mjesto ponovo postalo poprište tame i svjetlosti.
I ti, slobodni građanine ove države, koji ovo čitaš - i tebi je mjesto tamo. Ili prihvataš ovu sprdnju i glupost u koju su nas uvalili? Na tebi je.
