Mlada crnogorska rediteljka, Sara Stijović, rođena je u porodici likovnih umjetnika. Osnovnu školu i gimnaziju završila je u rodnom gradu. Četvrti razred srednje škole učila je u Sijetlu, savezna država Vašington, u Sjedinjenim Američkim Državama.
2016. godine opisuje Filmsku i televizijsku režiju na FDU Cetinje, gdje završava osnovne studije i nastavlja školovanje upisivanjem Specijalističkih studija na programu Filmska režija - Dokumentarni film.
Njeni studentski filmovi, igrani i dokumentarni, internacionalno su nagrađivani i bili dio zvaničnih selekcija međunarodnih filmskih festivala.
Nosilac je sertifikata Al Jazeera Ambasador. Tokom studija je učestovala u velikom broju internacionalnih talent kampusa i radionica među kojima su: Talent Campus u sklopu 37. Fajr IFF u Teheranu (Iran), Looking China Film Youth Project u Harbinu (Kina) gdje je samostalno realizovana kratkometražni dokumentarni film, umjetnička rezidencija projekta MONET - Culture in Motion in Adriatic network of museums u gradu Kampobasu (Molize, Italija) u toku koje je takođe realizovala dokumentarac, i sl.
Njen debitantski dugometražni dokumentrani film “Đina” podržan od strane Filmskog centra Crne Gore, nalazi se u završnoj fazi.
“Đina” dokumentuje privatnu, a zatim i političku biografiju Đorđine Đine Markuš, Crnogorke koja je tokom rezolucije Informbiroa u Jugoslaviji poslata na Goli otok.
Na trećem Balkan Film Marketu u Tirani, među petnaest izabranih projekata, predstavljajući “Đinu” dobitnik je nagrade BEST PITCH for Documentary film.
Sarin projekat “Đina” je jedan od deset projekata iz cijelog svijeta koji će se dalje razvijati na radionici La Fabrique Cinéma de l’Institut français 2020, u sklopu 73. Kanskog filmskog festivala.
Od osnivanja pomenutog programa, ovo je prvi put da je selektovan jedan projekat iz Crne Gore…
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Nedostaju mi ljeta u Kotoru sa đedom i babom - dani kada bih gurala lubenicu po terasi, borila se sa njom da je smjestim u bure sa hladom vodom, i kada bih je, uvijek bosih i mokrih nogu, nadzirala sa crijevom u rukama, i sa strpljenjem čekala da se ohladi.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Mogućnost velike promjene u jednom kratkom periodu. Mislim da se ovo u mom slučaju više odnosi na ovaj period mladosti u ranim dvadesetima, kada se sve jako brzo odvija i mijenja. Volim ovaj period jer imam slobodu da odem na drugi kraj planete na mjesec dana, a da znam da niko ne zavisi od mene i da će sve i svi biti u redu: što svakog dana upoznajem nove ljude, što se kafe piju sa najvećim uživanjem, što se intenzivnije i svjesnije voli, snažnije grli, glasnije smije.
Za koji Vaš talenat smatrate da još nije došao do izražaja?
- Ples. Zasigurno. Zapostavila sam ga prvo bavljenjem sportovima, tenisom, plivanjem, golfom, a onda sam ga zapostavila zbog fakulteta, odnosno režije. Mislim da je slijedi period kada ću se sa velikim uživanjem vratiti latino plesovima.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Prije par godina bih možda rekla tvrdoglavost, ali se sve više pokazuje kao vrlina, a ja, tvrdoglava kao što jesam, mislim da će to ipak biti nepovjerljivost.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Iskrenost i poštenje.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Ako iko ikada pomisli da snima film o meni, nadam se da će me prije toga dobro poznavati - do srži. Ne znam ni da li želim film o sebi. Možda. U svakom slučaju, ako ikada nastane, možda ću ga i sama napraviti, pa će biti autobiografija. Ali, do tada želim da se snimaju neki mnogo važniji filmovi.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- “Đe mi je druga čarapa?”
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- „Slatko je. Ne šećeri.“
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Voljela bih kada bih mogla biti nevidljiva. Imati moć da nekome učinite dobro a da taj neko ne zna odakle je ono poteklo - mislim da je to predivno.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa pokojnom mi babom - u svako sveto doba.
SVAKODNEVICA
Šta radite nedjeljom poslijepodne?
- Ima nekoliko godina da se u mom životu obrisala granica imenovanja dana - nedjelja mi je kao i svaki drugi dan u sedmici - nekad označava odlazak u prirodu, nekad ustajanje u 3, 4 ujutru zbog snimanja, nekad odmor cjelodnevnim kuvanjem, nekad pisanje seminarskih radova koje nisam napisala ranije u toku nedjelje. Nedjelja je uvijek jako nestalna.
Koja pjesma Vam je uvijek na vrhu liste omiljenih?
- Lista pjesama koje volim i kojima se vraćam je velika a njen sami vrh se često mijenja. Jedna od milijih mi pjesama je The Ship song - Nick Cave and the Bad Seeds.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Knjigu kratkih priča pod nazivom Kiša, engleskog dramaturga Semerseta Moma, pamtiću po snažno slikanim atmosferama koje se odlikuju zagušljivošću i mučninom. Od naših predstava postavljanih posljednih mjeseci izdvojila bih Razgovore o ljubavi, reditelja Jerneja Lorencija zbog drugačijeg rediteljskog tretmana u odnosu na sve što smo u mogućnosti da vidimo, i Ivanova, Andrija Žoldaka, jer predstavlja ogroman iskorak kada je u pitanju domet i snaga glumačkog izraza na daskama crnogorskih pozorišta. Film koji mi je izvadio dušu iz grudi, na najljepši i najbolniji način, zasigurno je The Story of a Weeping Camel.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Bilo gdje, samo da je toplo i da ima more!
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Sada možda vožnju autobusom, jer sam ga se zasitila. Ali, ga ipak volim - volim što u jednom danu mogu vidjeti ogroman spektar ljudi: ko žuri, ko kasni, ko se raspravlja, ko je popio, ko puši kraj otvorenog prozora, ko se ljubi, ko čeka da sazna gdje ide.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Roditeljima i najbližim prijateljima.
Čemu se uvijek obradujete?
- Svačemu: prijateljima, dobrom espresu, Milki sa jagodom, putovanjima, dobrim filmovima i predstavama, nasmijanim i zadovoljnim ljudima, iskrenoj poruci, snažnom zagrljaju...
Da li za nečim žalite?
- Ni za čim. Srećom.
Bez čega ne možete?
- Bez porodice. Bez našeg smijeha.
Za šta se posljednji put izvinili?
- Izvinjenje je za mene djelo. Govorim i djelam iskreno, ne kalkulišući, sa najboljom namjerom, i ako sam tako reagovala u datom trenutku, a možda pogriješila, to ću reći, i vjerovatno ću iskazati da mi je žao, ali se naknadno izvinjavati neću. Ta naknadna pamet sa izvinjenjem mi je licemjerna.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Zatvorila sam oči i zamislila.
Šta je najteže što ste do sada uradili?
- Vjerujem da je najteže ali i najljepše bilo to što sam prosto bila tu onda kada je bilo najteže – prisutna, spremna da donesem odluku, da pomognem...
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Kao i do sada. S tim da bih onima koje volim još više i ljepše pokazivala da ih volim.
Kako biste voljeli da umrete?
- Tiho.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Ona koja se glasno smijala.
Priredila: A. POPOVIĆ
Foto: Privatna arhiva
