Kada dođe vrijeme da se „fukara obogati, budale uznesu, a pametni – zaćute“, ne možeš da biraš vrijeme u kome ćeš živjeti, ali možeš izabrati šta ćeš biti u tom vremenu. Ukoliko je izbor treća opcija, onda nije pošteno ćutati.
Punih 35 godina na „brdovitom Balkanu“, na nesreću, traje vrijeme u kome se smjenjivala serija „fukara i budala“, samo zato što su se pametni i dobri ljudi povlačili, trpjeli, vjerovali da „svakom zlu dođe kraj“.
Rijetki su oni koji su rezistentno ostali na „pravoj strani istorije“, ostali svoji i ostali spremni da istrpe svaku podmetačinu, laž, zavist i osionost. Spremni da nastave, da traju, da slobodno govore – razumijevajući riječi mudrog katunskog i komanskog kapetana Sule Radova da je „čovjek bez slobode – ovan u toru“.
Blato
Kada su početkom 90-ih grubo izvrijeđali i sramno oklevetali Slavka Perovića, na prijedlog prijatelja da piše demanti odgovorio je: „Kada te pospu blatom ne briši se. Sačekaj da vrijeme učini svoje i samo jednim potezom ruke otresi tu prašinu sa sebe“. Danas, kao i u vrijeme tih 90-ih „bezumnih godina“ blata je na javnoj sceni previše. Primitivizma, neznanja, nekompetencije... koju prati osionost od onih koji baš i nemaju „zavidno obrazovanje“ i koji preskočiše lekciju Dositeja Obradovića - „Knjige, braćo, knjige a ne zvona i praporci“.
Za razliku od onih kojima se životni domet završava u broju „lajkova“, ozbiljni ljudi traju u svojim profesijama, pozivima i stavovima. Zato, narodna poslovica kaže: „U blatu se najbolje snalaze svinje“ i koliko god bili uvrijeđeni, diskreditovani... sačekajte i jednim potezom ruke otresite prašinu sa sebe.
Nepomenici
Bez obzira na to koliko dugo trajete, ako danas stanete u zaštitu prava „Radosava Vrbice“ ili saopštite u vezi medijskih sloboda ono šta u svom saopštenju ponovi g. Satler, doživite da vas „pakuju“ u društvo kolumbijske mafije (!) i to sve sa prof. dr Nebojšom Vučinićem. Po strani to što je iste vrijednosne sudove saopštila Ursula von der Leyen, bivate „bačeni u blato“ - jer se pozivate na Ustav!
Za utjehu je podsjećanje da su mnogi bili „bašibozluk“ uvreda i teških riječi, političari, novinari ... danas bezvrijedni „nepomenici.“ Da citiramo početak ovog teksta – uznesene budale.
Pravica
Kada su u Skupštini Crne Gore (nezakonito) skidali imunitet Nebojši Medojeviću i Milanu Kneževiću samo su dva crnogorska pravnika i profesora u plavoj sali zakonodavnog doma obrazlagali neustavnost i nezakonitost tog čina - autor ovog teksta i prof. dr Mladen Vukčević. Nijesmo ćutali, ne zato što sa pomenutima djelimo isti „vrednosni sustav“, već zato što je bio pokušaj da se golom silom sruši pravni (ustavni) poredak. Dakle, nije vrlina biti na strani većine, već na strani, kako to Crnogorci kažu – pravice.
Stati na stranu onog čija su prava povrijeđena i suditi po „zakonu a na po zagonu“ (Sula) je pitanje osjećaja za pravdu (pravicu), a ne za moć, interes ili uticaj. Zato je autor ovih redova stao na stranu naših Muslimana/Bošnjaka kada su protjerivani, digao glas i bio u Rožajama kada je bila akcija „Kaluzđerski laz“, bio uz urednika „Vijesti“ Mihaila Jovovića kada je napadnut od strane tadašnjeg gradonačelnika... i tako do dana današnjeg.
I zato poruka – nije crnogorski ćutati, a još manje podmetati.
Oprost
Kao deklarisani agnostik naučio sam, od mojih prijatelja istinskih vjernika, da je najveća vrlina od Boga – vrlina praštanja. „Oprostite ljudima njihove grijehe, oprostiće i vama Otac vaš nebeski„ – (Matej 6,14-15) ili kako to Isus izgovori na krstu raspeća – „Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine“.
Uvjeren sam da će i profesor Nebojša Vučinić – prvi crnogorski izabrani sudija Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu „oprostiti“ što mu „prišiše“ da zbori španski i šuruje sa kolumbijskom mafijom (?!). Na crnogorskom mu je svaka bila na mjestu od 1990. naovamo – jer uvaženi kolega profesor je - profesor.
Zato, braćo, više knjiga, manje praporaka (lajkova), a za početak malo više – pristojnosti. Nijesmo svi rođeni da živimo i djelamo u – blatu.
