Američki unutarstranački izbori nisu ni počeli ali interesovanje koje za njih vlada nadilazi i ono za same predsjedničke. Optužnice i sudski postupci koji traju protiv bivšeg predsjednika Trampa, naizgled paradoksalno, zapravo jačaju njegovu poziciju među Republikancima i omogućavaju nezabilježen medijski prostor.
Jedno od posljednjih istraživanja zapravo pozicionira bivšeg američkog predsjednika na 58% unutar same Republikanske stranke, što je daleko iznad guvernera Floride koji i dalje uživa nisku dvocifrenu podršku. Ovakav raspored snaga unutar same stranke već u startu budi najmračnije strukture američkog društva za koje Građanski rat nikad nije okončan već ga drugim sredstvima treba nastaviti.
Ne treba zaboraviti ni bivšeg specijalca Grenela koji i dalje aktivno učestvuje u lobiranju za 'srpsku' stvar kako u Vašingtonu tako i u Briselu
Ultrakonzervativni dio društva koji zapravo toleriše i daje 'prostor za disanje' bijelim supremacistima i njihovim derivatima najbolje kohabitira sa sličnim korumpiranim elitama do kojih stižu i regionalne autokrate.
Rapsodija populizma oslobodila je sve duhove prošlosti i prijeti fundamentu američkog društva i srži samog ustava. Međutim, to su dugoročne posljedice onog što se potencijalno može desiti pobijedi li u novembru 2024. bivši predsjednik Tramp.
Regionalne implikacije takvog ishoda predsjedničke trke bi se početno očitovale kroz dodatnu destabilizaciju cijelog regiona, ali i daljem jačanju autoritarnih tendencija, prije svega u Srbiji i Mađarskoj. Skorašnji Vučićev performans sa najpoznatnijim Trampovim propagandistom i promoterom teorija zavjera, Takerom Karlsonom, upravo u Budimpešti, najbolji je indikator upliva zapadnobalkanskih autokrata u redove bivše (moguće buduće) američke administracije.
Ne treba zaboraviti ni bivšeg specijalca Grenela koji i dalje aktivno učestvuje u lobiranju za 'srpsku' stvar kako u Vašingtonu tako i u Briselu koji pokazuje frampantnu nesposobnost da utiče na stabilizaciju regionalnih prilika. Upravo bi pobjeda Trampa zajedno sa rastom pritiska na region kroz jačanje Rusije i Kine, poslužila kao savršeni alibi da EU ne uradi ništa ili jako malo kako bi politika proširenja dobila kakav takav zamajac.
Nije teško ni pretpostaviti kakva, u tom scenariju, sudbina čeka Kosovo i Crnu Goru. Premijer Kurti teško odolijeva pritiscima i ove sklerotične administracije, realnost da na tome istraje dugoročno je jako mala a u izostanku konkretne strategije, neka nova podjela (razmjena) teritorija bila bi nova nulta tačka.
Rapsodija populizma oslobodila je sve duhove prošlosti i prijeti fundamentu američkog društva
Crnogorska politička realnost je do te mjere kompromitovana da bi prepuštanje državnog prostora Vučićevom hegemonizu zapravo bila logična stvar čak i da ne dođe do promjene američke administracije. Uostalom, postalo je opšte mjesto da sadašnja administracija ne umije da prepozna kratkovidost sopstvenih taktičkih poteza pa samim tim ni da artikuliše novu politiku.
Buduća, odnosno stara-nova, postava bi situaciju svjesno iskoristila za neku vrstu appeasement sa ruskim režimom kroz razne koruptivne aranžmane nižih nivoa diplomatije.
Svakako, komplikovanje domaćih američkih prilika i nesnalaženje demokratskog lidera uprkos brojnim zaslugama u dosadašnjem mandatu, stoje kao ključni krivci za jačanje desnog populizma i novog talasa Trampove popularnosti.
Prostor za suprotstavljenje tom scenariju leži ipak u novom kandidatu Demokrata koji bi uspio da animira onaj dio srednjeg sloja koji zazire od narativa liberalnih medija. Nova pobjeda Trampa bi pored kidanja kohezivnih elemenata američkog društva, uvela SAD u period izolazcionizma čiju cijenu bi najviše platili tradiconalni evropski saveznici.
Komentari (13)
Dečak, tek si počeo da se briješ, a već bistriš visoku politiku.
I ne bas bistro! Americkim glasacima su upravo dozlogrdile ovakve ili slicne analize gdje je jedini spas za Ameriku pobjeda demokrata koja se nece desiti. Nece se desiti jer su demokrate usle u jos jedan rat (Ukraina) a sva obecanja koja su data americkom narodu prije poslednjih izbor nisu ispunjena. To ce biti razlog pada demokrata a plasenje amerikanaca sa mogucom pobjedom Trampa i republikanaca vise ne pije vodu. Kad vec pominjet procenat popularnosti Trumpa u repeblikanskoj stranci kazite koja je popularnost Bidena kao predsjednika svima ce sve biti jasno. Analiza je prepisivanje narativa koje promovisu CNN, CNBC i slicni cija je gledanost nikad manja u uistoriji ovih mreza.@Omladinac_neregistrovani
@Omladinac_neregistrovani, pa zar nije ljepše uredno obrijan no ka glibavi popovi svetosavske sekte masnija brada?
Mene raduje što korumpirani autokra i egoista vlada Srbijom i što se oslanja na druge autokrate. Zna se kako završava društvo i država nakon pada takvog sistema.
@Bizmark_neregistrovani AV podigo Srbiju iz pepela ekonomski, diplomatski i vojno, dok si ti ostao nerazvijena beda i sirotinja.
@OnajKojiZna_neregistrovani ...tako je i Hitler dizao Njemačku uoči rata!
@OnajKojiZna_neregistrovani Ozbiljno? Mora da zbog tog boljitka Srbi idu da rade kod mrznih Crnogoraca i Hrvata? Ili da pričamo koliko desetina hiljada Srba mlađih od 40 godina svake godine migrira na mrzni zapad? Pepeo. Bukvalno.
Pretjerali ste sa Trampom g-dine Kalezic. Onj jeste totalna politicka analfabeta ali njegovi politicki potezi su bili samo u funkciji da se on u svakoj prilici, u svakoj situaciji pravi vazan, da je on "macho men" koji moze sve da rijesi. Zna on odlicno koliko su mu se sprdali i u svijetu i u SAD njegovim spoljno politickim potezima. Ne zaboravite, on je Putinu prijetio da ce bombardovati Moskvu ako napadne Ukrainu. Tramp je lupetalo. Vise njega zanima da se sveti po Americi onima koji su ga diskreditovali nego i Kina i Rusija zajedno. A kamo li Balkan. Ali zaista nije jasno kako on poslije svega sto mu se ispodesavalo moze da dobije izbore? Ko ce glasati za njega, demokrate, neopredijeljeni? Pa nijesu ni 2020 godine, sto bi sada ? Pa oni ga smisliti ne mogu, preziru ga. Prije bi Jakova Milatovica glasali nego njega.
Najveća mana tzv. liberalne demokratije je, ciklična pojava samouništenja. Prva faza je anarhija, primjera je mnogo Italija. Španija i najtipičniji, SAD krajem 20 ih prošlog vijeka, Njemačka početkom 30, SAD se izvukao, ne i Njemačka, Italija i Španija. Druga faza je brza eskalacija i nestanak parlamentarizma. Evropa i SAD su trenutno na tom putu samouništenja, na granici prve i početak druge faze. U praksi to je provokacija i primoravanje Rusije da se dohvati oružja. Zapadna industrija prelazi na ratni kolosjek (već vidjeno). Objektivna i slobodna štampa na Zapadu više ne postoji-jednostavno iznositi istinu, zabranjeno je, umjesto nje tu su laži propaganda.Situacija će brzo eskalirati, jer Rusija nema snage da sama zaustavi nadolazeću nesreću, a Kina balansira (već vidjeno-kao Britanija i Francuska 1938. godine). Istorija nije zabilježila povratak na razum, nakon ove faze-suspenzija istine i zahuktavanje vojne industrije. Sa Zapada opet duvaju vjetrovi, kao u prethodnim vjekovima. Kratko-zlo dolazi!
O crnogorskoj političkoj realnosti, koja se pominje u tekstu, želio bih reći kako je ona prije svega - Jorgovan. I onaj o kojem bih nešto napisao, i svi oni Jorgovani koje sami znate, za koje ste možda samo čuli, ali i oni koji će to tek postati. Jer, da je brkati Jorgovan kojim slučajem bio profesionalni biciklista, stizao bi prvi na cilj iako ga niko tokom trke ne bi vidio na stazi. Umješno se ukrcao na prvi parazitski kruzer višepartizma i preko noći je od mjesta pomoćnog radnika u bjelopoljskom Vunarskom kombinatu dogurao do mjesta šefa željezničke stanice u Tuzima, koja odavno nije imala nikakvu funkciju, jer pruga prema Skadru u to doba uveliko nije služila ničemu. Jednog dana, međutim, pošto se u kancelariji uobičajeno izbezumio udišući Sintelan iz najlonske kese, izazvao je međunacionalni incident i povratka mu u Malesiju više nije bilo. Ubrzo je dobio novu funkciju i staru službenu škodu - postao je rukovodilac ispostave republičkog Sekretarijata za rječne tokove na Cetinju. Kako tamo nije bilo nikakve rijeke, a što je shvatio tek kad je obišao grad, Jorgovanov posao bio je da jednom godišnje obilazi sezonski potok u kamenjaru iznad Donjeg polja. Avaj, dođoše brzo turobni dani partijskog raskola, Jorgovan bi ponekad u prolazu i ispod glasa izustio "jesam" kada bi ga upitali da li je za Mila ili za Momira, a onda je nestao sa lica zemlje. Mjesecima kasnije, kada se odigrao čitav rasplet, opet se pojavio u našem kraju - obrijao je brkove, šepurio se sa pejdžerom za pojasom i ford eskortom iz Belog Manastira, oženio je partijsku saborkinju i još su ga dugo šetali sa pozicije na poziciju, sve dok se nije izborio za još jedan stan i onda se penzionisao. Jedne noći, a nije od tada prošla ni godina, nedugo pošto sam na sebe navukao večernji kimono iz Tokamačija, pio sam domaći čaj od pajasena, slušao operske arije iz Brankaća i povremeno animirao psa Mićuna čitajući mu naglas tekst sa Portala Analitika o ćelavom mačkoubici iz Brajtona. U tom ugodnom času relaksacije uma, neko je pozvonio na moja vrata. U prvi sam se mah, kao i uvijek kada bih čuo zvono, ponadao da je na vratima moja davnašnja ljubav koja je napokon shvatila da joj je najmudrije da ostavi porodicu i posao na Novom Zelandu i da se vrati kako bi beznadežno zgubidanila sa mnom u Crnoj Gori do smrti. Ali ne. Bio je to Mali Jorgovan. U opštinskim papirima 1998. godine zaveden kao Milo-rad. Nakon 30. avgusta zakamufliran kao Milorad. Nasljednik nekadašnjeg funkcionera iz roze škode skupljao je potpise za novu političku stranku i, stežući debelim masnim prstima plavu fasciklu, pitao da li bih želio da im se priključim. Pojasnio sam mu da je moja posljednja partija bio Savez socijalne pravde uvaženog profesora i inovatora Veljka Šćepanovića i da sam od njenog volšebnog nestanka izgubio i posljednji nagovještaj vjere da će u ovoj državi stvari krenuti k boljem i tako smo se rastali. Vrijeme je odmicalo, a Mali Jorgovan je sve češće sa nekakvim papirčinama tumarao po našoj četvrti, počeo je naprasno da poštuje crveno slovo, na društvenim je mrežama otvorio nove naloge koji su mu služili za kanalisanje perverzne opsesije vođama Evrope sad, za objavljivanje selfija sa drugim Malim Jorgovanima iz stranačkih prostorija i za obećavanje bolje budućnosti i većih penzija random korisnicima interneta. Tek negdje od sredine juna - nema više Malog Jorgovana po našem kvartu, nema ni papirčina ni fascikli, nema ga ni toliko da makar kaže "jesam". Na društvenim mrežama jednom u deset dana objavljuje stare spotove Lepe Lukić i Brajana Ferija sa jutjuba i golove Kristijana Ronalda sa neke arapske pustopoljine. Sačekaće tiho Mali Jorgovan rasplet, prikloniće se onome koji bude jači, a onda eto i njega u kakvoj fotelji. Istorija se ponavlja, ljudi koji prvi stižu na cilj, bez da ih je iko vidio tokom trke, prenose vještinu parazitiranja s koljena na koljeno.
@Miloš_neregistrovani Hvala, Milose. I dalje apelujem da g. Kalezic i Milos zamijene uloge, ubijedjen da ce to podici kvalitet pisanja na portalu.
@Gnomski_neregistrovani - Bilo mi je čudno da se Milošu dozvoljava nešto što niko drugi ne može na ovom portalu - da piše tekstove od 4,000 slova (iako se sve preko 1000 automatski briše?). Biće da se ipak radi o kvalitetu? Šalu na stranu, Miloš lijepo piše. P.S. Ako mene pitate, ne bih ograničavao dužinu tekstova. Poslije prve rečenice jasno je treba li ga čitiati dalje ili ne? Ko nastavi, nastavlja na svoju odgovornost.
@Miloš_neregistrovani Zadovoljstvo je čitati.
