Članstvo Crne Gore u Evropskoj uniji (EU) biće završni ekser u kovčeg svih velikodržavnih projekata na Zapadnom Balkanu koji obuhvataju našu državu, ocijenio je u razgovoru za Portal Analitika predsjednik Liberalne partije i jedan od lidera Evropskog saveza, Vatroslav Belan.
Kaže kako svim srcem navija da to bude 2028. godine, te da u svakom mogućem odlaganju vidi dodatni kiseonik i ubrizgavanje energije “srpskom svetu” ili sličnim idejama.
„Ističem da će naše članstvo ako do njega dođe 2028. godine biti postignuto uprkos Andriji Mandiću, Aleksi Bečiću i Milojku Spajiću, a ne zahvaljujući njima, jer mi se čini, nadam se da se ne varam, da je EU konačno prepoznala da Crnu Goru ne smije prepustiti Rusiji“, smatra Belan.
Vjeruje da će te 2028, nakon i državnih i lokalnih izbora 2027. godine, procesima upravljati istinski proevropske, građanske, antifašističke, demokratske i progresivne snage koje su danas u opoziciji.
„U tom svijetlu vidim i nedavni Izvještaj o napretku, koji me učinio zadovoljnim zbog članstva Crne Gore u EU kao najvažnijim strateškim ciljem naše generacije, a nikako zbog brojnih “neuočenih” fašističko-četničkih orgijanja, gaženja Ustava od strane parlamentarne većine, udara vladajućih struktura na medije koji se kritički odnose prema Vladi, rasula u bezbjednosnom sektoru i svih lukavih podmetanja klipova u točkove poput ovog najnovijeg sa izborom samo jednog sudije Ustavnog suda u organizaciji Andrije Mandića i isključivanja opozicije iz procesa“, kazao je Belan.
Glasanje za sudije Ustavnog suda nije ekces niti nesmotrena omaška
Komentarišući činjenicu da na nedavnoj sjednici Skupštini poslanici, uprsko zahtjevima iz Brisela, nijesu popunili sastav Ustavnog suda, kaže kako ni sam ne zna koliko puta su u prethodne dvije godina ocijenili “posvećenost” evropskim integracijama aktuelne vlade i parlamentarne većine.
„Koliko puta smo jasno i glasno istakli da je Milojko Spajić samo formalni, a Andrija Mandić suštinski lider ove Vlade, parlamentarne većine i ključnih destruktivnih procesa. Izbor samo jednog sudije Ustavnog suda, favorita Andrije Mandića, i način kako je Mandić glasanje organizovao nije ekces i nesmotrena omaška “proevropske parlamentarne većine” već normalnost odavno postavljena od strane ruskih proksija koje predvodi “dobri policajac” Mandić u evropskom odijelu, a koju svi subjekti te većine prihvataju i dobrovoljno slijede“, ističe sagovornik Analitike.
Kaže kako mu je već dosadno da svako malo otkriva toplu vodu i da i ovom prilikom ponavljam kako svaki put kada Crna Gora napravi iskorak prema članstvu u EU, Andrija Mandić uspije da uz parlamentarnu većinu smisli način kako da taj napredak kompromituje.
„Pri tome su svi iskoraci napravljeni zahvaljujući nevjerovatnoj kooperativnosti i strpljenju opozicije, upravo kako bi se ostvario državni strateški cilj – članstvo u EU, zbog čega u dijelu javnosti dobija kritike da je mlaka, neodlučna ili čak nesposobna. Ipak, dobili smo veoma pozitivan Izvještaj o napretku. Raduje me jer želim da naša djeca ostanu da žive u Crnoj Gori i budu građani EU. Obradovala me spoznaja da je EU konačno na pravi način razumjela važnost članstva Crne Gore. Iz tog ugla tumačim onakav Izvještaj“, rekao je Belan.
Crnoj Gori potrebna istinska proevropska vlada
Poručuje da je saglasan sa pozivima na objedinjavanje proevropskih snaga u jedinstveni politički blok i napominje da je jedan takav savez već formiran.
„Socijaldemokrate, Socijaldemokratska partija i Liberalna partija stavile su sve nesporazume i razlike po strani, u prvi plan postavili smo ono što nas spaja, ono što su strateški interesi crnogorskog društva i države Crne Gore i formirali smo nadstranačku platformu Evropski savez. Time smo pokazali i zrelost i svjest da partijski kratkoročni interesi ne smiju biti važniji od evropske budućnosti Crne Gore i pokazali na koji način se želimo boriti protiv antievropskih snaga“, podsjetio je naš sagovornik.
Lider LP ističe kako uporno ponavljaju da je Crnoj Gori potrebna istinska proevropska vlada u kojoj ni “po dubini” ni “po širini” neće biti ruskih proksija, prikrivenih vojnika i spavača “srpskog sveta” ni piona Moskve i Aleksandra Vučića.
„Govorimo to našim međunarodnim partnerima, evropskim poslanicima, diplomatama, sestrinskim partijama u međunarodnim organizacijama kojima pripadamo, a koje su dio većine u Evropskom parlamentu. Poručivali smo to i Milojku Spajiću i Jakovu Milatoviću, ali se oni očigledno prijatnije i komfornije osjećaju u svom očigledno prirodnijem okruženju, pod kišobran Andrije Mandića, u društvu sa Markom Kovačevićem, Darijom Vranešom, Vladislavom Dajkovićem, Milanom Kneževićem“, podvlači Belan.
Napominje kako je Milatović to jasno pokazao na primjeru odluke sa kim će formirati vlast u Podgorici.
„Ne propušta Crna Gora da izgradi stabilan proevropski politički blok, već postoje konkretni subjekti u Crnoj Gori koji tom već postojećem evropskom bloku, a koji je trenutno u opoziciji, ne žele da se pridruže, iako za sebe tvrde da su proevropski. I potrebno ih je imenovati, odgovornost adresirati na njih, bez uopštenih formulacija, uz svo moje razumijevanje za jezik diplomatije i nezavisnih analitičara“, izričit je Belan.
Naglašava kako se Evropski savez ne osjeća ni odgovornim ni prozvanim na ovu temu jer su, kako je kazao, sopstvenim primjerom pokazali da razumiju što je potreba evropske, građanske, demokratske i progresivne Crne Gore. Ponašanje vlasti okarakterisao je kao strategiju protiv evropskog puta.
„Više vole da ih Andrija Mandić ponižava i da karakter i duh ove vlasti obilježavaju prethodno pomenute figure, nego da se formira proevropski blok, a koji bi ugasio i posljednje šanse i nade Moskve i Beograda da će Crnu Goru zadržati u svom posjedu i balkanskom loncu“, ističe Belan.
Za vrijednosti i velike reforme moramo se boriti demokratskim snagama
Osvrnuvši se na sve učestaliju reviziju istorije i podizanje spomenika kontroverznim ličnostima iz dalje i nedavne prošlosti te izjavu premijera kako su to „seoske teme“ kojima ne želi da se bavi, sagovornik Analitike napominje kako su upravo to teme kojima se bave proruski proksiji i pioni “srpskog sveta” koji su, kaže, i ključni činioci formalno Spajićeve Vlade.
„Uticaj Srpske pravoslavne crkve (SPC) na Vladu nije potrebno ni objašnjavati ni dokazivati više. I što se dogodilo? Crna Gora je “dobila” jedan od najboljih Izvještaja o napretku od kako smo otvorili pregovarački proces sa EU, upravo u godini u kojoj su slavljenje fašizma i šovinizma i pokušaji postavljanja četničke idologije kao mainstreama bili na dosadašnjem vrhuncu. Sa namjerom kažem “dosadašnjem”, jer nije potrebno imati posebnu političku pamet i biti bog zna kakav vizionar da biste znali da će kako se godina učlanjenja Crne Gore u EU bude približavala, destrukcija koja će se proizvoditi od strane ideologa ruskog i srpskog sveta i njihovih piona u Crnoj Gori biti sve intenzivnija, vidljivija i opasnija“, upozorava Belan.
94Zašto bi se, pita on, premijer Spajić suprotstavio aktivnostima SPC i izazivačima društvenih tenzija kada zbog dosadašnjeg ignorantskog odnosa ne trpi nikakvu štetu, ne dobija “packe” i nije pod pritiskom da raskine čvrsto partnerstvo sa tim strukturama.
„Zapalo ga je da bude premijer u za njega idealnom geopolitičkom momentu u kojem je EU konačno i na našu sreću prepoznala važnost Crne Gore u ovom dijelu Evrope i Mediterana, i u kojem je EU očigledno mnogo više zainteresovana da postanemo članica nego što su za to zainteresovani ključni subjekti u Vladi i parlamentarnoj većini, a koje predvodi Andrija Mandić“, napomenuo je Belan.
Obratimo, kaže, pažnju na izjavu komesarke Marte Kos da je Crna Gora veličine trećine Beča i da je EU može primiti i bez velikih reformi.
„Mi se nijesmo smanjili u odnosu na period prije 2020. godine i period prije agresije Rusije na Ukrajinu, iste smo veličine i kapaciteta i tada i danas. Međutim, ono što EU nije vidjela tada, vidi danas, što je, iako dolazi sa priličnim zakašnjenjem i gotovo u finišu trke sa Rusijom za ovaj prostor, jako dobro i važno za Crnu Goru. Za vrijednosti i velike reforme moramo se boriti sopstvenim istinskim proevropskim, građanskim, antifašističkim i demokratskim snagama i ogoljavati i Spajića i Mandića i Bečića i sve njihove partnere iz Vlade bez kompromisa i kalkulacija“, poručio je Belan.
Vjeronauka u državnim školama ne dolazi u obzir
Na najavu srpskog mitropolita Joanikija Mićovića da očekuje uvođenje vjeronauke u državne škole i da crkva Srbije već priprema sveštenike za tu svrhu, naš sagovornik kaže kako je od ove Vlade to i za očekivati.
„Sve zavisi koliko će je SPC pritiskati. Dakle, ne zavisi od Vlade i premijera Spajića već od nivoa zainteresovanosti SPC u ovom trenutku. Vjerujete li da će Spajić, Bečić, Mandić i Knežević SPC-u reći “ne” na tu temu“, pita Belan.
Kaže i da je kao dječak, svojom voljom, pohađao vjeronauku.
„Vikendom u crkvi. I drago mi je, imao sam sreće, predavao mi je sjajni sveštenik, ekumenista koji je donekle i “provocirao” um polaznika i ukazivao na brojne dileme, kontradiktornosti dogme, učio nas da u nauci i savremenim saznanjima kojima se unapređuje čovjekov život otkrivamo i spoznajemo “božanske tajne”. Mojoj đeci ću kada dovoljno stasaju da mogu promišljati trezveno na tu temu ostaviti na volju da li će je pohađati ili ne“, ističe Belan.
Izričit je pritom da vjeronauci nije mjesto u državnom obrazovnom sistemu.
„Vjeronauka u školama je korak do državne religije, to SPC želi, a vjera je stvar individualnog pristupa i individualnih spoznaja, promišljanja, zaključivanja, traganja, doživljaja i objašnjenja ovoga svijeta. Kada je takva, onda je ona lijepa, ohrabrujuća i puni i gradi ljudski duh“, poručio je Belan.
Podsjeća da je mitropolit Metodije kazao da „ratnog zločinca i fašističkog koljača čuva u srcu“.
„Hoće li sveštenici koji se pripremaju da predaju vjeronauku u našim školama to učiti našu đecu? Da fašističkog zločinca nose u srcu? Hoćemo li na časovima vjeronauke odvajati đecu jednu od drugih i organizovati ih u vjerske torove u kojima će se u jednoj učionici govoriti da je “naš” Bog jedini i ispravan, a “njihov” nije i da će njihovi drugari u susjednoj učionici koji ne vjeruju u “našeg” Boga gorjeti u paklu i da kao takvi predstavljaju opasnost za naš opstanak i život? Kako će se tek obilježavati đeca koja budu izabrala da ne idu na vjeronauku“, pita se Belan.
Ukazuje živimo na nesrećnom Balkanu i da dobro znamo uticaj organizovane religije na sve nedaće i katastrofe na ovim prostorima.
„Ne dolazi u obzir da državni sistem bude dodatna platforma za utjerivanje “ispravne vjere”. Svega sam se naslušao još od devedesetih godina sa oltara i uveče kad legnem zahvaljujem upravo dragom Bogu što me spasio i što se u meni nije primila indoktrinacija da sam “ispravan” ili “neispravan” zavisno da li se govori sa oltara jedne ili druge konfesije“, naglasio je Belan.
Pomorska privreda ne može biti još jedan partijski plijen
Sagovornik Analitike oštro je kritikovao odluku Vlade da proda brodove Crnogorske plovidbe i time faktički ugasi ovu kompaniju. Smatra kako je „svoju kompetenciju, namjere i ulogu koja mu je dodjeljena“ ministar pomorstva Filip Radulović pokazao „upravo na primjeru prodaje brodova i uništavanja Crnogorske plovidbe“.
„Ministar se iz fotelje u svojoj kancelariji suprotstavljao kompletnom pomorskom esnafu u Crnoj Gori, kapetanima i posadama brodova i ubjeđivao ih da je stanje brodova onakvo kakvo on vidi iz njegove kancelarije, a ne onakvo kakvim mu svjedoče oni koji su već mjesecima na samim brodovima. Takvu scenu teško možete zamisliti i u crnim komedijama koje prikazuju sumornu balkansku stvarnost i otuđenost političara na vlasti od realnosti, uz bezočne pokušaje da stvore paralelni univerzum post-istina i “alternativnih činjenica”“, istakao je Belan.
Radulović je, kaže on, problem pomorske privrede riješio tako što je ugasio pomorsku privredu – nema brodova, nema ni problema.
„Shodno tome bi i naziv ministarstva moralo biti promijenjeno u Ministarstvo bivšeg ili propalog pomorstva. Ili kako je jasno da Crna Gora nije pomorska već samo primorska zemlja, možda Ministarstvo primorstva“, navodi Belan.
Podsjeća da se poslanik Boris Mugoša u kapacitetu predsjednika Odbora za ekonomiju, finansije i budžet putem dopisa obratio Višem državnom tužilaštvu, koje je dopis dalje proslijedio Specijalnom državnom tužilaštvu a radi utvrđivanja da li u ovoj, kako je kazao, skandaloznoj prodaji brodova ima elemenata krivičnog djela.
„Diletantizam i loša namjera prema državi Crnoj Gori i njenoj pomorskoj privredi su očigledni i nesporni. Imamo more, imamo pomorsku tradiciju, imamo priznati i poznati Fakultet za pomorstvo u Kotoru, imamo veliki broj priznatih i traženih pomoraca i kapetana, gdje su izazovi onda? U pronalaženju profesionalnog menadžmenta koji će pomorsku privredu razvijati domaćinski, odgovorno, na tržišnim osnovama i uz savremena ekonomska, menadžerska i pomorska znanja. Pomorska privreda ne može biti još jedan partijski plijen za uhljebljenje i nagradu partijskim vojnicima već važna podrška i jedan od stubova razvoja Crne Gore“, ističe on.
Potreban je restart liberalne politike
Liberalna partija je početkom novembra obilježila 21 godinu postojanja. Vrijednosti koje zastupa — crnogorska suverenost, zapadna orijentacija i tržišna ekonomija — nekada su bile manjinske u Crnoj Gori, a danas ih gotovo sve vodeće partije nominalno prihvataju.
„Usud crnogorskih liberala je da ideje i programi koje postavljamo na agendu budu usvojene i prihvaćene tek nakon određenog vremena, iako se radi o procesima koji su neminovni, koje donosi savremeni život. Otpor balkanskih društava, i crnogorskog nažalost, prema progresivnim promjenama je, posebno u dijelu osvajanja novih sloboda, pojedinačnih prava, rušenja ustaljenih i kanonizovanih shvatanja o “potrebnom” tradicionalnom vladajućem društvenom i političkom poretku, je uvijek bio bespotrebno i besmisleno jak“, rekao je Belan.
Ističe kako su nezavisnost i suverenost Crne Gore danas neupitne.
„Procenti govore u prilog tome da u našem društvu dominira zapadna orijentacija, ako naravno te procente posmatramo kroz podršku građana članstvu Crne Gore u EU. Ipak, regresivni tokovi koji vladaju u našoj državi od 2020. jasno pokazuju da nas čeka još puno borbi na polju određivanja karaktera državnosti Crne Gore. Crna Gora mora biti građanska, sekularna, antifašistička i demokratska država, okrenuta sebi, svojim građanima i u stalnoj težnji za progresom. Ne smijemo više nikada biti nečije “drugo oko u glavi”, pion i posjed za ostvarivanje velikodržavnih projekata koji će nas vječno držati u balkanskoj mentalitetskoj kaljuzi“, kategoričan je Belan.
Poručuje kako „mnogo još moramo raditi i na stvaranju zdrave tržišne ekonomije u kojoj se investitor, i inostrani i domaći, neće apriori posmatrati kao okupator ili potencijalni izrabljivač, a zaposleni samo kao alat za ostvarivanje profita vlasnika kapitala, bez prava i mogućnosti da kroz rad obezbjede dostojanstven život i napredak“.
„Potrebna nam je tržišna privreda koja će mlade ljude motivisati da budu preduzetnici, da stvaraju, da kreiraju, da inoviraju i da kroz svoj biznis sebi obezbjeđuju pristojan i prosperitetan život. Najveći poslodavac u Crnoj Gori je javna uprava, što je katastrofa. Naučili smo mlade ljude da prvo potraže potrebnu partijsku člansku kartu kako bi se zaposlili i “obezbjedili sigurnost” kroz rad u javnoj upravi, državnim ili lokalnim preduzećima. Zdrava ekonomija, zdrava tržišna privreda stvara mlade preduzetnike, otvara start-upove, pravi okvir za inovacije i investiture i puno je konkurentnija u odnosu na javnu upravu“, naglasio je Belan.
Nesporno je, kaže, da je liberalizam u krizi.
„Nakon pada Berlinskog zida i dostignutog nivoa ekonomskih i ljudskih sloboda čini se da su i liberali kao i Fukujama pogrešno procijenili da je došlo do “kraja istorije”. Nije ponuđena nova progresivna vrijednost, došlo je do neke vrste dekadencije, samozadovoljstva, iz kojeg ne može izaći ništa inovativno. Pravili su se brojni truli kompromisi u pojedinim zemljama čak i sa ekstremnom desnicom, anarhističkim pokretima i sl. a sve radi navodne stabilnosti“, navodi on.
No, kaže, da ne bude zabune, liberalna demokratija je i dalje najjače oružje protiv snažnog naleta eskremno desnih, fašističkih, šovinističkih i populističkih pokreta.
„Potreban je restart, vraćanje na pozicije odlučnih odgovora sa znatno manje kalkulacija. I kod svojih kolega u sestrinskim liberalnim partijama u EU primjećujem da to razumiju. Da li je agresija Rusije na Ukrajinu i uspon ekstremne desnice u Evropi pomoglo otrježnjenju, manje je važno“, zaključio je Belan.
