Da pomenem nešto o čemu se malo priča. Crnogorska opcija nije izgubila izbore 2020. kako je predstavljeno. Gubitnik je srpska crkva. Oni su tada na izborima doživjeli težak poraz. Godinu dana su litijali, potrošili milione eura na propagandu i izborni proces, potrošili ogromnu energiju manipulišući neznaveni narod, lobirajući po cijelom svijetu... I izgubili. To je bio najveći poraz velikosrpstva još od pada Krajine. Izgubili su, a pobjeda im je data.
Crnoj Gori treba nova opoziciona struja, koja je dovoljno široka da prihvati različite političke ideje, a dovoljno oštro usmjerena ka penetraciji u srž vlasti
URA je formirana kao crnogorska partija trećeg puta. Formirana na nekim konceptima lajt crnogorstva, od strane do tada priznatih Crnogoraca. I onda se pojavio Abazović koji ih je omađijao retorikom i borbenošću, i rasplamsao im višedecenijsku mržnju prema Đukanoviću. I to je sve kulminiralo 30. avgusta 2020.
Zbog Đukanovića su počeli da mrze i Crnu Goru i poželjeli, zajedno sa srpskom crkvom, da i njega i državu ruše! I uspjeli su. Svemu ovome što nam se dešava, i četnicima i popovima i Pavlu i lopovluku i lažavini, kumovala je URA i svi njeni zajedno sa njom, koliko gođ probali sad da se operu i tome slično. Od poraženog su napravili pobjednika.
Mislim, crnogorski je prihvatiti iskreno pokajanje i uviđaj grešaka. Malo je teško to prevaliti preko želuca jer je dostina nas pričala što će se desiti. Upozoravali smo, pisali, molili, i ništa nije pomagalo. Mržnja prema jednom čovjeku bila je veća od vlastite racionalnosti. Pet godina nakon, kada se s neke istorijske distance napravi analiza, ispada da je gori taj jedan postupak URE, nego svi postupci DPS-a za tri decenije.
Prosto, DPS je krao, a vi ste izdali. Od lopovluka se oporavi, procesuira, nadomjesti... a posljedice izdaje su mnogo dalekosežnije, generacijske, mijenjaju stvari iz srži, a nekad i bespovratno. URA je izdala tri puta, kad ih je dovela na vlast, kad je izglasala izmjene zakona o slobodi vjere i kad potpisan takozvani ugovor sa srpskom crkvom. Malo li je?
Treći put je potrebniji Crnoj Gori više nego ikad
Opet ja smatram da treba oprostiti, ali pod jednim uslovom. URA mora politički nestati. Svakako je i nestala. Što reče onaj Cetinjanin, doć'e na pet minuta. Mislim da je to danas mnogo bliže pet sekundi. Partija koja je imala toliko potencijala da promijeni, da napravi renesansu i suštinske reforme u Crnoj Gori ostaće upamćena samo po izdaji. A Crna Gora prašta sve osim izdaje. Zbog toga URA mora nestati kao pratija. U njenim redovima ima mnogo kvalitetnog kadra, koji mora pronaći drugo mjesto djelovanja, kako bismo se izbavili iz ovog jada u koji smo zapali. Njih moramo spasiti. Nažalost, nema nas mnogo da se možemo rasipati.
Treći put je potrebniji Crnoj Gori više nego ikad. Trenutna opozicija se pokazala neefikasnom i nedoraslom izazovima. Pogotovo kada je u pitanju odgovor na neka pitanja, poput nacionalnog i religijskog problema. DPS ima neku taktiku koja je dosta nejasna i liči na politiku udavače koja nudi sama sebe. Ostali su manje bitni pomena.
Crnoj Gori treba nova opoziciona struja, koja je dovoljno široka da prihvati različite političke ideje, a dovoljno oštro usmjerena ka penetraciji u srž vlasti. Treba nam struja koja će zbiti redove i pokupiti sav zdravi kadar koji ova država ima da ponudi, kako bi mogla da pruži konkretan odgovor na sve probleme od kojih pati crnogorsko društvo. Mislim da će se nešto takvo veoma brzo pojaviti.
