Osmi mart, dan kada se slave ekonomska, politička i društvena dostignuća žena, crnogorska javnost dočekuje u izuzetno nepovoljnoj atmosferi. Brojni mizogini napadi na žene iz javnog života, sramne karikature i napadi na društvenim mrežama samo su neki od razloga zbog kojih je neophodno otvoriti pitanje da li je u takvoj atmosferi progres društva uopšte moguć i da li se u takvim okolnostima mogu garantovati jednaka prava žena i muškaraca.
Položaj žena loš: Poslanica Socijaldemokratske partije Draginja Vuksanović-Stanković, koja je i sama bila meta napada na društvenim mrežama, ocjenjuje za Portal Analitika da je položaj žena loš.
„Položaj žena je svakoga dana sve gori i gori. Suštinski razlog za to je uvođenje klerikalno-konzervativnog diskursa u javni život kroz novu, 'osvježenu' vlast, kojoj su ženska prava očigledno posljednja stvar o kojoj treba brinuti. Ukoliko imate premijera koji na smotri Vojske Crne Gore javno govori u ulozi muškarca u odbrani, dok ispred njega stoje sposobne i obrazovane pripadnice VCG, kojim bi se ponosila svaka armija na svijetu, jasno je koje su nam mjesto namijenili“, ističe Vuksanović-Stanković.
Ona podsjeća da je ono što o ženama misle pojedini političari, javno rekao, predsjednik Radničke partije, poslanik Maksim Vučinić.
„Da 'žene ne mogu biti uspješne u biznisu i politici i istovremeno ostvarene kao majke' je mantra koja se iz mračnih vremena preselila u javni život. Mizogini napadi na žene su posljedica takvog odnosa. Iz poznatih mrziteljskih kuhinja treba napasti sve ono što štrči, što se ne uklapa u kalup. Pritom, mislim i na pojedine žene koje su predstavnice ove i ovakve vlasti, koje su takođe žrtve napada samo zbog svog pola“, kaže ona.
Prema ocjeni glumice Žakline Oštir trebalo nam je više stotina godina da se izborimo za osnovna prava, a samo nekoliko okolnosti je dovelo u pitanje sve ono za šta su se žene već bile izborile.
„Uz to se i satanizuje priča o ženskim ljudskim pravima. Moram pomenuti da je u posljednjih godinu, otkako je svijet zarobljen Covid-19 virusom, došlo do naglog pogoršanja položaja žene u našem društvu. Ne smijem zaboraviti ni onaj dio ženske populacije koje su ovim okolnostima, ili slobodnim izborom, odlučile da se za svoj prostor u društvu bore isključivo sopstvenim snagama, što je u konzervativnom društvu dodatno nepopularno“, napominje ona.
Oštir priznaje da se u Crnoj Gori trenutno ne osjeća sigurno, ali da to „nije individualni, već društveni problem“.
„Neka mi slobodno zamjere jer koristim riječ 'problem', ali on to i jeste, i duboko je ukorijenjen u našem društvu, prije svega jer je određeni, nepoželjan vid ponašanja prema ženama, u nekim krugovima, sasvim normalna pojava i opet, nažalost, malo se čini kako bi se taj način sankcionisao, riješio, umanjio. Ne smijem upotrijebiti riječ 'iskorijenio', jer bi to zvučalo utopistički“, istakla je naša sagovornica.
Žene i muškarci nemaju jednaka prava: Iako žene i muškarci u Crnoj Gori imaju, na papiru, deklarativno – u zakonskim aktima jednaka prava, u praksi je potpuno drugačije.
Direktorica Crnogorskog ženskog lobija Aida Petrović navodi da se žene dovode u neravnopravan položaj, jer se zagarantovane zakonske norme o rodnoj ravnopravnosti ne poštuju i ne realizuju.
„Nijedna država, pa ni Crna Gora, ne može sebi dozvoliti luksuz da zanemaruje i ne uvažava prava više od polovine populacije. Rodna nejednakost za većinsku žensku populaciju 'proizvod' je društveno uslovljenih rodnih uloga koje su nastale na osnovu stereotipa koji su prisutni u porodici, obrazovanju, kulturi, medijima, sferi rada i društvu uopšte“, objašnjava Petrović.
Prema njenom mišljenju, procesi retrogradnih, nazadnih i primitivnih koncepata još su prisutni u crnogorskom patrijarhalnom i tradicionalnom društvu.
„I dalje se većinski zagovara težnja da žena ostane u privatnoj sferi, 'vezana' za kuću i djecu, da 'služi' mužu i porodici, da se žrtvuje, te da ostane neprimjetna, daleko od javne sfere i slobodnog djelovanja i građanskog koncepta života. Ono što se na pijedastal vrijednosti i dalje stavlja kao najznačajnije, jeste, da li je žena ostvarena kao majka ili ne. Takvim sve češćim izjavama i sa zvaničnih političkih adresa stvara se stigma i diskriminacija prema ženama koje iz različitih zdravstvenih i drugih razloga nijesu mogle da se 'ostvare kao majke', ali ih to ne čini manje vrijednima“, kaže ona.
Žene u politici: Svjedočimo sve učestalijem govoru mržnje i nasilju prema ženama u javnom i političkom životu.
Posljednji napad usmjeren je na kandidatkinju koalicije Evropski pokret za predsjednicu opštine Nikšić. Pored nje, meta su bile brojne žene, poput novinarke Tamare Nikčević, poslanice Aleksandre Vuković, kao i ministarki Vesne Bratić i Jelene Borovinić-Bojović...
Istraživanje Ženske političke mreže je pokazalo da je u Crnoj Gori devet od deset političarki bilo diskriminisano samo zato što su žene, dok je sedam od deset njih iskusilo neki vid nasilja.
Prema mišljenju poslanice Vuksanović-Stanković, sigurnost žena koja se bave javnim poslom nije za sada ugrožena, ali predstavici nove vlasti nijesu našli autora niti jedne od skaradnih fotomontaža, što će napadače činiti sve hrabrijim i hrabrijim.
„Sakriveni u anonimnosti, oni ne nanose štetu samo nama koje smo danas na javnoj sceni. Mnogo veću štetu nanose hiljadama djevojčica i djevojaka koje zbog ovakve kampanje neće željeti da budu naučnice, političarke, direktorice, tužiteljke, nego će se zadovoljiti onim što im nametne ovakva okolina. Zbog toga je na svima nama da dignemo glas protiv prakse i politike koja dovodi do ovakvih stvari – prije nego što bude kasno i prije nego što se napravi i veća šteta“, kaže Vuksanović-Stanković u izjavi za naš portal.
Glumica Oštir ovakve napade naziva kukavičkim.
„Ne znam kako ih drugačije definisati, osim da su kukavički. Bilo koji oblik netrpeljivosti, a podrazumijeva ga riječ mizoginija, koja je upravo to, da ne upotrijebim oštriji termin. Takođe, smatram ga društvenim problemom kojim društvo treba ozbiljno da se pozabavi, nakon čega će neke institucije imati manje posla, dok će one koje se bave mentalnim zdravljem imati pune ruke posla“, ističe Oštir.
Prema riječima Petrović jedan od preblema na koji je neophodno obratiti pažnju je internet nasilje, koje ostavlja trajne posljedice na žene kojima se dešava, počevši od uticaja na samopouzdanje, stvaranja osjećaja nemoći, straha, unutrašnjeg povlačenja, bojazni i straha za sopstveni i život članova porodice.
„Državne institucije su se do sada prema ovoj vrsti nasilja ophodile kao da se ništa ne dešava i nijesu imale pristup kao prema svakom drugom obliku nasilja nad ženama koji se mora rješavati, a počinioci adekvatno sankcionisati. Kako se internet nasilje ne tiče samo žena, već i njihovih porodica, u prevenciju je važno uključiti i muškarce, podvlačeći pozitivnu ulogu koju oni imaju s te pozicije u suzbijanju i eliminisanju pojave internet nasilja nad ženama, djevojkama, djevojčicama“, naglašava naša sagovornica.
Kako poboljšati situaciju? Prema riječima Oštir, situacija u društvu se može poboljšati – vaspitanjem, edukacijom, empatijom...
„Uglavnom se sve ponese iz porodice, tako da ono što nazivamo 'osnovnom ćelijom društva' treba njegovati, razvijati, ozdraviti, jer porodica nije puka reprodukcija – to je ogromna odgovornost. Odmah zatim, a to se takođe nosi iz porodice, treba raditi i na ženskoj, a ne isključivo muško-ženskoj solidarnosti, kako nas obično pogrešno uče, jer samo međusobno solidarne žene mogu i poboljšati položaj kojim nijesu zadovoljne. Moramo podići svijest o činjenici da niko nije potpuno siguran i zaštićen, kao i da se svakome može dogoditi bilo koji vid nasilja i to treba prepoznati“, ističe Oštir.
Prema mišljenju Petrović, neophodno rješavanje pitanja višestruke diskriminacije i nepovoljnog položaja žena u svim društvenim i privatnim sferama u kojima žene rade i žive.
„Lokalne i sve nacionalne uprave moraju sprovoditi i zagovarati rodnu ravnopravnost u svim domenima svoje odgovornosti, uključujući obavezu da prepoznaju, reaguju i eliminišu sve oblike diskriminacije, bila ona direktna ili indirektna. Višestruka diskriminacija žena i nepovoljni položaj bazirani na, osim rodnim, razlikama i u etničkoj, vjerskoj, nacionalnoj, političkoj, kulturnoj sferi, invaliditetu, pripadnosti nacionalnoj manjini, starosnoj dobi, seksualnoj orijentaciji ili društveno-ekonomskom statusu“, zaključuje Petrović.
