Pogledah onu skandaloznu emisiju na Javnom servisu u kojoj je jedan istoričar pokušavao da abolira četnički pokret u Crnoj Gori, a da nju predstavi kao isključivo srpsku i pravoslavnu državu, u kojoj ovi drugi, koji je po njemu nisu stvarali, žive samo jer im ''mi većinski'' to dozvoljavamo. Divnog li primjera fašisoidne ideologije i četništva!
Budući da se navedeni istoričar, moj Katunjanin, komšija Zagarčanin, kao i ja izdanak barjaktarskog doma i budući da su nam preci zajedno ratovali za pravo čast i slobodu Crne Gore, često poziva na te atribute u cilju da ponizi sagovornika, evo dako i meni ''kuća daje'' da dam komentar na ovu temu. Uz dužno poštovanje prema njegovom đedu, barjaktaru, koji junački povede Zagarčane i Bandiće u Božićni ustanak, i zajedno sa mojima zbog toga leža u zloglasnoj Jusovači.
Crnogorac je i nacionalna i vannacionalna kategorija
Podlovćenska Crna Gora bila je gnijezdo slobode i jedini neporobljeni dio dukljanske države, dok su ostali djelovi stremili ponovnom ujedinjenju sa maticom. Vjekovima, malo pomalo, oslobađani su i priključivani, a Crna Gora je rasla, tj. oslobađala svoje vjekovne teritorije. I taj proces nije završen ni 1878, ni 1913, ni 1918, nego se prelio i na 1941. i 1945. i 2006.
Crna Gora utvrđivala je sebe kao državu svih naroda koji u njoj žive i gradila je na principu prihvatanja, ne proćerivanja, kao neke druge u okruženju. Na kraju, toga je bio svjestan i kralj Nikola, i to je njegova ideja crnogorstva.
Isto tako, pozivanje na to koliko su se čiji preci ''ugradili'' u temelje Crne Gore je fašisoidno. Svačiji su se ugrađivali na svoj način, i danas imamo ono što imamo. Nečiji su se ugrađivali do 1878, nečiji 1912-13, nečiji u Prvom svjetskom ratu, dostina u partizanskim jedinicama tokom Drugog svjetskog rata... Ovu Crnu Goru raznolikosti koje nas spajaju.
Recimo, i ono masovno glasanje 2006. za nezavisnu Crnu Goru od strane ljudi islamske vjere je ugrađivanje u temelje Crne Gore. I to im nikad niko ne može uzeti. Tim kružićem upisali su sebe u vječnost i ugradili u temelje ove države, ništa manje nego neko ko je poginuo na Vučjem dolu. Na kraju, i tome što je glasao i tome što je poginuo cilj je bio isti - nezavisna i slobodna Crna Gora u kojoj želi da živi i podiže familiju i prihvata je kao svoju. Nema razlike.
Iz toga proističe i značenje termina Crnogorac. Taj termin je davno prestao da označava samo nas iz Nahija. Recimo, kako je to moguće da su Brđani baš tako lako odbacili taj njihov geografski naziv i postali Crnogorci? Zar bi jedan pop Risto Bošković prihvatio da bude ono što nije? Ne, jer su bili i ostali Crnogorci. Tako je i sa ostalima.
Pozivanje na to koliko su se čiji preci ''ugradili'' u temelje Crne Gore je fašisoidno
Crnogorac je i nacionalna i vannacionalna kategorija. Nacionalna tj. etnička je meni, jer sam prihvatio tu mogućnost koja mi je data i porijeklom i geografijom. Tako etnički Crnogorac može biti svaki građanin ove države, porijeklom od Bojane do Durmitora, ako to želi. I ako cijeni i poštuje državu u kojoj živi i njene simbole. Isto tako, svaki građanin ove države je Crnogorac, pa odakle gođ da je došao, samo ako prihvati ove stvari i zakune se na vjernost Crnoj Gori.
Na kraju krajeva, svjesni smo da su ljudi ovuda naseljavani milenijumima, a svjesni smo da se isto i dalje nastavlja. Svako ko je prihvati kao svoj dom i bude spreman da je brani ako to zatreba, za mene je Crnogorac. Pa da je došao juče, ništa nije manji Crnogorac od mene čiji su preci tu unazad hiljadu godina.
To je Crna Gora. Petrovićevska i dukljanska i nezavisna i građanska. I jedino tako može postojati i živjeti. To je moja Crna Gora za koju su se borili moji preci, i za koju vrijedi i danas se boriti.
