Teško je bilo razumjeti razmišljanja premijera Milojka Spajića tokom konferencije sa bugarskim kolegom povodom rekonstrukcije njegovog kabineta. Jasno je da Spajić odavno nema politički kurs, viziju ni smjer. Njegova ad-hoc politika, ili kako bi on sam rekao „paf-paf“, vrlo brzo dolazi na naplatu – ponajviše njemu samom.
Stranka mu je, svakako, već suočena sa rapidnim gubitkom povjerenja biračkog tijela i frakcijašenjem koje zakonomjerno vodi u cijepanje. Ipak, sve to ne unosi zebnju niti podstiče promišljanje kod samog premijera. Razumije se, riječ je o izvršiocima zadataka onih istih struktura koje su ih i dovele na vlast. Adrese su odavno dobro poznate.
47Međutim, javnost – bilo usljed nedostatka suštinskog političkog sadržaja, bilo zbog dokolice političke zajednice u kojem odavno nema stvarne društvene dinamike – i dalje čeka na famoznu rekonstrukciju. Proces na nivou praćenja kakvog zapleta španske, eventualno, turske serije. Ta rekonstrukcija, čak i kad se desi, zapravo, to i nije. Riječ je o kozmetičkoj izmjeni u sastavu Vlade ne bi zadovoljile feudalne interese koalicionih partnera, ali bi prividno dale razlog međunarodnim partnerima da nastave sa nekritičkim forsiranjem crnogorske vlasti.
Na stolu su, kako se spekuliše, predlozi o smjenama ministara iz Demokratske Crne Gore ili čak njihovo potpuno isključivanje iz Vlade. Ovo drugo je malo vjerovatno, ponajviše zbog ključne uloge koju ta politička struktura ima u sprovođenju politike i agende tzv. „Srpskog sveta“. Realnije je da Spajić pokaže bar malo političke hrabrosti pa da ukloni Dragana Krapovića, ministra odbrane, koji otvoreno provocira Hrvatsku, našeg prvog evropskog susjeda, ili izvrši rokadu na neku novu funkciju. Tako da šteta manje upada u oči javnosti.
I upravo tu je poenta: najavljena izmjena Vlade nije ništa drugo do loša kozmetika, zaplet nedostojan produkcije B-nivoa holivudske industrije. Umjesto strateških promjena, dobićemo jedno te isto - reciklažu, bez ikakvog suštinskog pomaka.
Zadatak je na prvi pogled lak – osmisliti strategiju koja će garantovati da građani razumiju pogubne posljedice po standard života. To se ne može postići bez jasne strategije
Istovremeno, očekuje se da će Bošnjačka stranka dobiti nove resore, odnosno da će njihova odgovornost za sudbinu Crne Gore biti veća. Zaista je teško objašnjivo – i neshvatljivo – da rukovodstvo te stranke, isključivo vođeno klijentelističkim motivima, nastavlja da opstaje u Vladi koja nije ni crnogorska, ni bošnjačka. Ostala potencijalna kombinatorika ide isključivo na ruku DF-u. Proporcionalno smanjivanje kabineta, koje se najavljuje, u suštini povećava matematičku dominaciju DF-a u Vladi. A upravo njima danas najviše odgovaraju novi izbori.
Sve ovo opozicija posmatra bez jasno artikulisane strategije kako da odgovori na nove okolnosti. Nakon „rekonstrukcije“ dobićemo još jedan medeni mjesec Spajića i zapadnih diplomata. A opozicija, uprkos svemu, šansu za novi početak – početak koji bi morao da znači okupljanje građanskih i prozapadnih snaga. Ne treba se osvrtati na izmjene koje će uslijediti, do toliko da se to iskoristi kao povod za agresivniji napad na samog Spajića i ono što on čini, dok bar formalno i dalje vodi prorusku i velikosrpsku Vladu.
Zadatak je na prvi pogled lak – osmisliti strategiju koja će garantovati da građani razumiju pogubne posljedice po njihov kvalitet i standard života. To se ne može postići bez jasnog strateškog opredjeljenja koje uključuje okupljanje svih progresivnih snaga u zemlji. Jer suština podjela koje danas postoje u Crnoj Gori leži upravo u razlikovanju progresivnih i regresivnih. Sve ostalo je u ovom trenutku manje važno.
