Svakog petka – pazarnog dana, u prethodnih 100 sedmica, u rubrici nazvanoj Crnogorska sofra na Portalu Analitika, slavljena je crnogorska poljoprivreda, biljne kulture koje su nas prehranjivale vjekovima, a sve u cilju podizanja svijesti o značaju najznačajnije i najstarije grane privrede.
Bogatstvo crnogorske sofre budi inspirativnost bez granica, ali i poručuje da uslovi savremenog tržišta vape za nišom proizvoda koji odišu domaćim kvalitetom.
Najveći broj tekstova bio je posvećen maslini – prvoj među drvećem od čije berbe zavisi kvantitet, ali i kvalitet krajnjeg proizvoda, kao i o maslinovom ulju, tom tečnom zlatu sa planine bogova čije bogatstvo fenola garantuje zdrav i dug život.
Naučili smo čitaoce da stvrdnjavanje maslinovog ulja na niskim temperaturama nije pokazatelj visokog kvaliteta ovog tečnog zlata, ali i predstavili najčešće uzročnike fitopatogenih oboljenja koji se sreću u domaćima maslinjacima, kao i načine njihovog suzbijanja. Crnogorska sofra je donijela priču i o sapundžijskom zanatu, preteči savremene proizvodnje skupocjenih kozmetičkih preparata.
Nije se pisalo samo o tradiciji, već i o inovativnim idejama sprovedenim u djelo, kao što je ona o bogatstvu energije koja je skrivena u otpadu iz proizvodnje maslinovog ulja, ali i ona o akvaponici, savršeno održivoj cirkularnoj simbiozi riba i biljaka. Pisanom riječi zaintrigirali smo čitaoce da se u svakom plodu smokve, carice Mediterana, krije po jedna osa, ali i da je zinzula supervoće budućnosti, kojoj vrijedi posvetiti pažnju.
Sazrijevanje japanske jabuke uporedili smo sa sticanjem mudrosti kod čovjeka – dok je mladost sklonija oštrom govoru, iskustvom se stiču prijatniji tonovi, ali i napravili razliku između mušmule i nešpule. Ispričali smo priču o rijetkoj vodenoj biljci - kasaronji čiji plodovi ulivaju strah jer podsjećaju na šišmiša. Ipak, podsjetili smo i da se stari Crnogorci nijesu se plašili vodenog oraha, jer ih je prehranio u vremenima najveće gladi.
Opomenuli smo čitaoce, ali i donosioce odluka da ekološka, plantažna proizvodnja šipka pod kultivarom Barski slatki predstavlja nemjerljiv potencijal za održivi razvoj naše poljoprivredne proizvodnje, ali i postavili važno pitanje – da li smo, kao društvo, uradili dovoljno na zaštiti ovog jedinstvenog kultivara vrhunskog kvaliteta?
Primorce smo podsjetili, a ostale naučili šta je to čudotvorni crveni korijen sa Rumije, koji je nekada prekrivao padine gorostasnih planina iznad Bara, a danas je jedan od endema na listi čekanja za uvrštanje u nematerijalnu kulturnu baštinu. Otkrili smo i specifičnost da je rogač nekada bila zamjena za čokoladu, biljka koja može živjeti i duže od dva vijeka i koja je nekada služila za mjerenje zlata.
Svi tekstovi su imali poruku, onu koju je Hipokrat prvi zapisao – „Neka hrana bude tvoj lijek i neka lijek bude tvoja hrana“, a mi je posvetili raštanu. Za Dan zaljubljenih poklonili smo kivi, voće ljubavi i vječne mladosti, a proljeće dočekali koprivom, čije su žarne dlake učinkovitije od injekcija i lijekova. Jagoda, malina i borovnica osiguravaju rentabilnu proizvodnju, a znanje potrebno za njihov uzgoj opravdava tržišnu cijenu.
Glasno je odjeknulo da je vakat da crnogorsko primorje ponovo zamiriše na agrume ali i da fortunelu – patuljastu zlatnu pomorandžu možemo slobodno jesti sa korom, kao i da najstarija šuma koštanja strpljivo čeka da joj produžimo život. Podsjećanjem na gastronomske delicije, kao što su tikvanik i posne fritule, odali smo čast neprocjenjivom nasljeđu brojnih crnogorskih krajeva.
Dali smo podstrek mladim istraživačima da započnu proučavanje postojećih tipova maginje u Crnoj Gori. Jezgraste voćne vrste su otkrile brojne specifičnosti, od pistaća koji može biti „zdrava grickalica“, preko oraha koji predstavlja prirodnu zaštitu od demencije i badema, omiljene pčelinje paše, sve do lješnika čija je proizvodnja izuzetno ekonomski isplativa. Zajedno smo naučili da je mimoza prirodni izvor azotne ishrane bilja, ali i istovremeno jedan od najneželjenijih korova u prirodi.
Ostavili smo zapisano da je šljiva prirodni preparat za detoksikaciju organizma, da je šparoga prirodni izvor folne kiseline, neophodne za urednu trudnoću i obilnu laktaciju, a bosiljak mirišljavi kralj ljekovitog bilja učinkovit u borbi protiv najupornijih bakterija. Otkrivene su čari plavog patlidžana, koji se odlikuje najnižim sadržajem šećera u svijetu povrća, ali i podsjetili da je magareće mlijeko dragocjeni nektar čija se blistava budućnost ogleda u proizvodnji adaptiranih formula za odojčad.
Pisalo se i vinovoj lozi, o tome kako kasnom berbom i pljesnivim grožđem doći do skupocjenih predikatnih vina, te kako je orezivanje ove čuvene biljke zapravo ljubav koja spaja znanje, vještinu i umjetnost. Crnogorska sofra je poručila i da je ulje od sjemenki grožđa savršen nusproizvod vinarstva za sjajnu i zdravu kožu.
U svim tekstovima uvažena je žena, karijatida crnogorske poljoprivrede, koja je preteča savremenih preduzetnica. Dan žena čestitali smo tekstom o karanfilu, simbolu pravde i dostojanstva čije su latice izvor skupocjenih eteričnih ulja. To nas je inspirisalo i na tekst o lavandi, čijih je čak trideset kilograma cvjetova potrebno za svega jedan litra skupocjenog eteričnog ulja, kao i na tekst o kantarionu, koji ljekovitošću čini čuda.
Za žuku, ukras neba i zemlje u pustoši kamenitog krša, zaključili smo da zaslužuje značajno veću pažnju, jer je ujedno vrijedna pčelinja paša, biljka medonosnica i nezamjenjiva u pošumljavanju i pozelenjavanju golih kamenjara turističkih krajeva. Tekst o agavi, zaštitnici mediteranskog krša, otkrio je da svaka agava umire onda kada procvjeta. Lovor je simbol znanja, čiji gorki ukus otvara apetit, a smilje zlatno sunce koje donosi dugotrajnu i sigurnu zaradu. Nijesmo zaboravili ni lincuru, gorku kraljicu planinskih pašnjaka koja rakiju čini ljekovitom, ali ni ruzmarin, koji nam je darovala boginja ljubavi, kao amajliju za privlačenje novca.
Opomenuli smo na značaj očuvanja životne sredine, ukazali na činjenicu da je industrijsko stočarstvo u koliziji sa zaštitom prirodnih resursa, ali i da je voda jedini prirodni resurs koji može pomiriti svijet. Održivi ruralni turizam je jedina djelotvorna vakcina protiv depopulacije crnogorskih sela, za nastanak jednog centimetra zemljišta potrebno je čak hiljadu godina, „terroir“ lična karta podneblja koja određuje DNK profil poljoprivrednih proizvoda, a crnogorsko gumno – vječno mjesto hljeba i igara.
Blagom prošlosti nazvali smo stare sorte biljaka u eri organske proizvodnje, koje zbog visokog nivoa adaptivnosti i otpornosti na biljne bolesti i štetočine, predstavljaju vrijedan izvor genetičke raznovrsnosti i važan resurs u procesu stvaranja novih sorti, prilagođenih izazovima klimatskih promjena. Ukazano je i na značaj boba, zaboravljene leguminoze koja je hranila crnogorsko primorje, ali i na značaj murve, hraniteljice u tajnovitom procesu proizvodnje svile.
Nizali su se tekstovi – o ukljevi, endemu bisera Balkana, neizostavnoj namirnici na crnogorskoj sofri koja zaslužuje sveobuhvatan pristup u cilju njene kvantitativne zaštite, ali i standardizacije kvaliteta krajnjih proizvoda, kao i o bamiji, adekvatnoj zamjeni za čaj i kafu. Okitite se rubinom sa crnogorsfe sofre i bićete zdravi kao drijen, zaključili smo nakon teksta o drenjini, eliksiru zdravlja.
Kozji sir je predstavljen kao specijalitet crnogorskog krša, sabornik u prevenciji kancerogenih oboljenja. Glasno je postavljeno i pitanje – kada ćemo zaštiti mušnice, svinjske brašnjene kobasice, koje sve rjeđe vise sa zadimljenih voltova u crnogorskim selima?
Rubrika Crnogorska sofra pretočena je u manifestaciju „Veče Crnogorske sofre“, čije je prvo izdanje održano u Kući maslina u Starom Baru, početkom novembra 2024. godine, čime je i otvoren program obilježavanja Dana Opštine Bar. Tada je glasno poručeno da je naš zadatak da čuvamo tradiciju, da prigrlimo različitosti i da običaje otrgnemo od zaborava.
Crnogorska sofra šalje najsrdačniju i najiskreniju poruku zajedništva i ljubavi prema domovini i njenim bogatstvima, koju ćemo nastaviti da širimo u svim pazarnim danima koji dolaze.
