Stav

Političko svršavanje jednog ljekara

Uprava za zaštitu kulturne baštine je, gle svetogrđa, utvrdila da predmet iz Urgentnog centra sa samoprikazanom Kosovkom djevojkom, nema status kulturnog dobra. Od tog dana sam u stalnoj molitvi


Političko svršavanje jednog ljekara Foto: pa
Maja Miličković, profesorica, feministička teološka analitičarka i nastojateljica "Bogougodnica"
Maja Miličković, profesorica, feministička teološka analitičarka i nastojateljica "Bogougodnica"Autorka
Portal AnalitikaIzvor

Direktor Urgentnog centra Kliničkog centra Crne Gore dr Nebojša Brnović nedavno je “vratio” predmet koji se navodno zove "Kosovka djevojka" na zid ulaznog hola Urgentnog centra.

U javnosti, posebno kod vjernog naroda, taj postupak je bogougodno dočekan. Pozdravili su ispravljanje jedne od najvećih nepravdi zdravstvenog ogranka bivše, od Boga i naroda, otuđene vlasti. Mnogi su to prepoznali ka potvrdu ispravnog puta i boljeg života. Za mnoge i dokaz da se (više) ne sumnja u novu vlast i u njenu posvećenost “široj srpskoj stvari”.

Pokazalo se korisnim što je sa zahutkale proizvodne trake “Srpskog sveta” ispao, kao slučajni nus proizvod, baš ovaj predmet za koji se ispostavilo da može biti sve sem umjetničko djelo.

Brojni su građani zbog navodne “Kosovke djevojke” dr Brnoviću poželjeli dobro zdravlje i da ga Bog poživi. Neki su bili toliko nepristojni tj. u zanosu u koji ih je, spretnom i uspješnom radnjom “tačnom u ponoć” zaveo, od Boga podržani, dr Brnović da su onima koji nijesu bili u kosovsko-metohijskom transu poručili da više “ne dolaze u Klinički centar, jer klinika, i to odličnih, ima i u Tirani”.

Mnogi napisaše da će Bog svima više pomoći sada kada je taj predmet, opet, na zidu.

I gle čuda, narod pojuri u Urgentni centar, bez konkretne lične zdravstvene tegobe, da se slika ispod samoprikazane “Kosovke djevojke” kako bi svima, ne samo dr Brnoviću, bilo bolje. Kako su se narednih dana ređale činjenice o ovom predmetu, uhvatila me je čudna tjeskoba.

Raspadao se mit o tome šta je zapravo navodna “Kosovka djevojka”. Nije ni kulturno, ni umjetničko djelo. Ispostavilo se da nije ni bakrorez.

Vjerni narod, na svetog Savu, uskliknu s ljubavlju “Nama to nije važno” i kazaše “Važno je da je kadar i čeljade sa još neosvećenog Kosova i Metohije i da je stvar sveta”. Istog dana u Pljevljima podijeliše djeci pravoslavnoj, u državnoj školi, literaturu kako bi ojačali svoju vjeru u najispravniju verziju svekolikog pravoslavlja. Muslimanskoj djeci darivaše slatkiše. I nisu ih tražili nazad. Sjetih se kako je nekada Ratko Mladić dijelio čokolade.

Kada se ispostavilo da ni djevojka i prizor nijesu kosmetski, opet u glas ponoviše “Nama ni to nije važno”. Rekoše da je sada najvažnije što je vraćeno nešto (bilo šta) što je “zlokobni” DPS oteo. U strahu da hvaljenje i toliko dobrih želja za dr Brnovića ne padnu u vodu, i nijesu za dž, umnožila sam svoje molitve.

Neprestano, u glas i u sebi, ponavljam: “Bože hvala ti na ponoćnim mahovima koje daješ dr Nebojši. Podari mu i na dalje snage i volje da se redovno penje i čisti prašinu sa te čudne stvari koja srpskom rodu čudno znači”. Tako, skromna i skrušena, ponovim po 40 puta. Čak i dok sam u policijskoj stanici, zbog pojašnjenja koja dajem i po tri puta (ima simbolike) podgoričkom državnom tužiocu koji ne razumije šta je seksualno uznemiravanje žena.

Ponekad pogledam, priznajem ne baš smirenoumna, i u sliku dr Brnovića. Poljubim svoj prstić, dodirnem ga u predjelu glave i prekrstrim se. Nekako u sebi znam da će, kad tad, na Obilića poljani, Nebojša, zbog svoje hrabrosti koja se zove ponoćna spretnost, dobiti Obilića medalju.

Dr Nebojša iako primarno ljekar nesvjesno je pomogao da se na hiljade naših građana međusobno preslišaju iz istorije, prve pomoći, žurnalistike, istorije umjetnosti…

Sve me je, potpuno zbunjenu ali i grešnu, ponukalo da se bogobojažljivo obratim Upravi za zaštitu kulturnih dobara. Bože mi oprosti i danas što se obratih svjetovnoj ustanovi a ne velikom Administratoru koji se prikazuje čas u Beranama, čas na Cetinju a sve češće, zbog izbora i odbrane svetinja na lokalnom nivou, i u Nikšiću.

Uradila sam to, ipak, zbog brojnih tvrdnji koje su bile bez osnova, inspirisane nacionalizmom i mržnjom.

Od Uprave za zaštitu kulturne baštine sam zatražila da se izjasne da li bakrorez ima status kulturnog dobra, da li konkretna kopija ima odgovarajuće oznake na sebi kako bi se znalo da je riječ o kopiji, naziv originalnog kulturnog dobra, period i lokalitet iz kojeg potiče i ime autora i na kraju da li ima osnova da se protiv odgovornog pravnog lica Klinički centar Crne Gore - Urgentni centar pokrene prekršajni postupak po osnovu člana 138 Zakona o zaštiti kulurnih dobara.

Uprava za zaštitu kulturne baštine je, kroz činodejstvo direktora Božidara Božovića, ustvrdila, gle svetogrđa, da ovaj predmet nema status kulturnog dobra, te se samim tim na njega ne mogu primjenjivati odredbe Zakona o zaštitu kulturnih dobara.

Pitam se da li je Uprava Kliničkog centra i Urgentnog centra ovu informaciju trebala pribaviti prije noćnih radova dr Brnovića.

Da li vraćanje nekog predmeta, bez utvrđivanja činjenica i preispitivanja ponašanja i uvjerenja, znači i da slike Josipa Broza Tita treba vratiti na zidove naših zdravstvenih ustanova jer isto važi da su tamo već bile, čak i duže od samoprikazane Kosovke djevojke.

Pitam se da li je dopustivo da bilo ko zloupotrebljava službeni položaj i svoja lična politička uvjerenja i emocije iskazuje preko zidova javne zdravstvene ustanove izlažući predmet bez umjetničke vrijednosti koji predstavlja politički pamflet i falsifikat i koji pride provocira većinu građana Crne Gore.

Portal Analitika