Komentar

STAV

Pet dokumenata-dokaza o "antifašizmu" crnogorskih četnika

Pet dokumenata-dokaza o "antifašizmu" crnogorskih četnika Foto: PA
Alek Barović
Alek BarovićAutor
Portal AnalitikaIzvor

Pominje se često nekakva rehabilitacija četničkog pokreta u Crnoj Gori, njegovih vođa i njihovo izjednačavanje sa Narodnooslobodilačkim pokretom (NOP). Nova crnogorska vlast kojoj je četnička ideologija pokretačko gorivo radiće da to i ostvari kako bi se odužili svojim ideološkim očevima.

Iako komunistički pokret kao tamnu mrlju u svojoj svijetloj istoriji ima takozvana ‘’lijeva skretanja’’ koja su se dešavala u Crnoj Gori od kraja 1941. do sredine 1942. godine, u kojima je veliki broj ljudi, potencijalnih i ‘’klasnih’’ neprijatelja stradao, NOP u svojoj cjelovitosti predstavlja pokret koji se borio za slobodu naroda Jugoslavije i protiv naci-fašističkog okupatora i njihovih saradnika i domaćih izdajnika.

Komunistički partizanski pokret se odlikuje i po tome što je svoje greške i zločine javno priznao, o čemu su pisali brojni njegovi funkcioneri tokom i nakon rata. Četnici i četnički pokret nikada se nisu ogradili od svojih zločina i kolaboracije, štaviše, njihovo izdajstvo ide do te mjere da negiraju svoju krivicu.

Cilj ovog teksta nije da daje subjektivno ili objektivno mišljenje o djelovanju četnika, već da javnosti da uvid u nekoliko četničkih dokumenata koji su jasan dokaz njihove izdajničke uloge u Drugom svjetskom ratu i u njihov rad na uništenju partizanskog i zelenaškog pokreta.

Pa da počnemo.

Dokument broj 1: 

Pismo njemačke komande mjesta Danilov Grad kapetanu Jakovu Jovoviću – Kosovi Lug – Vrlo Hitno (25. jula 1944)

G. potpukovnik Frišling moli vas da na svaki način prekinete sa daljim strijeljanjem. Bliža obavještenja uskoro. On vas takođe moli da ovo dostavite G. Đurišiću.

 Poručnik Hineke

 Komandant mjesta

1

(Naime, 23. jula 1944. godine na Lazinama se desio jedan od najvećih zločina na teritoriji Crne Gore u Drugom svjetskom ratu. Strijeljano je 50 osoba, uglavnom mladih. Iz ovog pisma vidimo da su i sami Njemci bili zgroženi ovim zločinom i zahtijevali od počinioca da hitno prestanu sa daljim likvidacijama nedužnog stanovništva)

Dokument broj 2:

Pismo Dragoljuba Draže Mihailovića Baju Stanišiću od 20. januara 1943. u kojem mu se žali da se u Katunskoj nahiji slabo ubijaju partizani i zelenaši

Dragi g. Bajo,

Izvešten sam da na teritoriji stare Crne Gore vlada korenština u pogledu uništavanja komunista i zelenaša, a naročito na teritoriji Nikšićkog sreza.

Tako: nedavno četnici su uhvatili dva Baletića, dva opasna komunista, u Riđanima nedaleko od Nikšića. Jedan od ovih komunista pušten je u isto veče kad je uhvaćen, a drugog zlikovca nakon tri dana oteli su komunisti u Stubi od nacionalista četnika.

Ključar Nacionalnog zatvora u Nikšiću Krsto Minić, rodom iz Pješivaca, u julu ove godine pustio je u veče iz zatvora pet razbojnika osuđenih na smrt, i sa njima pobjegao, a ovi razbojnici trebali su biti sjutra izjutra streljani. Taj ključar Minić docnije je uhvaćen i danas živi, a narodni sud i kolo izdajnika i njegovih štićenika kaže: Uredbom nije predviđen ovakav slučaj. Mora sačekati kraj rata, pa u sređenim prilikama suditi mu.

6. novembra t. g. petnaest razbojnika pušteno je iz nacionalnog zatvora u Straševici. Pustili su ih bivši komunisti, a današnji nacionalisti. Verovatno je da neće ni ovde biti nikakve odgovornosti.

Aktivni narednik Nikolić-četnik četničkog bataljona držao je celu noć konferenciju u selu Miločanima sa komunistima.

Nedavno četnici u šumama više Gornjeg Polja sreli su se i sporazumno razminuli sa komunistima te nisu pucali jedan u drugog. Takav isti slučaj dogodio se u Zloj Gori i dva puta u Budošu.

Jednom prilikom u Zloj Gori sedam nacionalista sastalo se sa jednom komunističkom trojkom i posle sporazuma bratski se rastali i dali zaveru da neće pucati jedni na druge.

Sem toga iz svih srezova iz stare Crne Gore traže da se stave pod komandu Pavla Đurišića, navodeći da se tamo suviše blago postupa sa komunistima i da bi on vrlo brzo raščistio sa korenštinom.

Znam kako vam kao pravom nacionalisti ovakvi slučajevi teško padaju na srce i koliko vam je stalo do toga da se unište oni zlikovci koji su nemilosrdno mučili najgorim mukama i ubijali naš narod. Zato i smatram da ćete imati dovoljno odlučnosti da produžite svoju dosadašnju nacionalnu borbu.

Molim vas izvestite šta ste po prednjim slučajevima preduzeli.

20. januar 1943. g.

Pozdravlja Vas

 Drag. M. Mihailović s.r.

2

(Iz ovog pisma vidimo da Draža Mihailović kritikuje Baja Stanišića jer trupe pod njegovom komandom nisu dovoljno ratoborne. On mu indirektno prijeti smjenom i postavljanjem Pavla Đurišića na njegovo mjesto koji će biti agresivniji u komandovanju. Sadržina ovog pisma se može uzeti kao primjer određene doze sloge koja je vladala u staroj Crnoj Gori za vrijeme Drugog svjetskog rata)

Dokument broj 3:

Pismo komandanta Limsko-sandžačkih četničkih odreda (Đorđa Lašića) od 11. avgusta 1943. komandantu Zetskog četničkog odreda (Baju Stanišiću) o radu na jačanju četničkih jedinica u Crnoj Gori i daljoj saradnji sa italijanskim trupama

Dragi i poštovani Gospodine Pukovniče,

Sinoć stiže jedno odjeljenje kod mene poslato od Čiče. Donese ukaz o mome postavljenju. Određen sam za komandanta istočnog fronta Crne Gore. Pod mojom komandom su svih pet srezova Limskog odreda (Andrijevački, Beranski, Kolašinski, Šavnički, Žabljački i Bjelopoljski), tri sreza Metohije (Pećki, Đakovički i Istočki). Osim ovih sedam srezova u momentu glavne akcije biće druge jedinice pod mojom neposrednom komandom. Ovo se odnosi na Sandžak, jer mi Čiča piše opširno privatno pismo i ostavlja mi slobodu postavljenja komandanta brigade.

Da li je Vama poslato povodom ovoga ne znam, ali ako mene neko bude pitao uradiću ovako: Za komandanta Zetskog odreda ostajete Vi. Pod Vašom neposrednom komandom imaju da budu pet srezova: Nikšićki, Danilov-Gradski, Podgorički, Cetinjski i Barski. Osim ovih pet srezova ima da primite još pet srezova hercegovačkih i Boke.

Vi ste pretstavljeni kao ''nelegalan'' pa Vas molim još jednom budite hladnokrvni i izbjegavajte dodir sa okupatorom. Za vezu sa njima imadite pogodnog čovjeka i preko njega neka se sve radi. Vi ako mislite da još treba da budete u vezi sa njima, odlazak na sastanke da bude najveća tajna.

Primanje novca i hrane od Talijana javno, vrlo nepovoljno utiče na naš pokret, jer ne možemo svakom dokazati da naš pokret nema nikakve veze sa okupatorom. Zato bih Vas molio da po srezovima imate po jedno potpuno ilegalno odeljenej jačine 100 vojnika, pod neposrednom komandom komandanta brigada. Njima davati novac i hranu, ali tajno. Vi prividno sa ovima da nemate vezu, dokle god budete održavali vezu sa Talijanima, a posle izdati proglas narodu i objasniti mu zašto se je ovako radilo. Po bataljonima imati takođe tajna odeljenja koja će voditi komandanti bataljona.

Molim Vas kao Vaš odani oficir i iskreni prijatelj, da u svom radu budete aktivni i trčite po selima da narod budite i privlačite sebi. Komunističke simpatizere, komuniste i njihove jatake i okorele zelenaše nemilosrdno ubijati i budite u ovome brzi da bi mogli da izvršimo druge zadatke, koji su na pragu i od kojih zavisi naš opstanak.

Božović dođe sinoć kod mene. Došao je da bi Pipere pretstavio kao svjesne nacionaliste. Htio je da ide kod Čiče, ali ga evo vraćam i naredio sam mu da dođe kod Vas i Vi lično da riješite novo uređenje Pipera. Malo ih pohvalite i od njih zahtijevajte da se odmetnu u šumu i kažnjavaju izrode. Dajte im malo novca.

Molim Vas još jednom depeštom tražite od Čiče novac ako Vam je potrebno.

Neophodno bi bio sastanak g. Đenerala, Vaš i moj i to najhitnije. Predlažem Pelev Brijeg ili negdje blizu Bioča. Srdačno Vas pozdravlja, poštuje i želi sreću,

 Vaš Đorđe, s. r.

(Iz ovoga se jasno vidi instrukcija Lašića Stanišiću da se bez milosti radi na uništenju partizanskog pokreta i zelenaških prvaka. Original (pisan mastilom, ćirilicom) se nalazi u Arhivu VII, Ča, k. 148, reg. br. 37/4 (CG-X-426))

Dokument broj 4:

Iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića

Depeša br. 590 od 222: br. 160 28. I. Gde se nalazi Pavle sa vojskom, ali ilegalno upućivanje mislim da ne dolazi u obzir, zbog nastupajućih događaja moramo se pomiriti sa činjenicom da je sad nemoguće ostvariti naš plan za tučenje komunista na Marievom terenu, sem ukoliko ih Ištvan zakuči pri povratku. Za to bih bio da se u Sandžaku definitivno likvidiraju turci, zato Voji dati 2000 Crnogoraca, a sa 2000 Pavle da likvidira zelenaše i komuniste u Staroj Crnoj Gori i ovim bude ljudstvo zadovoljilo, zbog neostvarljive željene operacije na Marievom terenu.

Ostvarilo bi se povoljni preduslovi za obračun sa Italijanima, koji će sigurno pokušati da iskoriste turke, zelenaše i komuniste protivu nas kada im stavimo nož pod grlo. Ove operacije treba izvesti odmah dok je ljudstvo mobilisano.

(U ovoj depeši daje se instrukcija da se napravi etničko čišćenje Sandžaka od stanovništva islamske vjere. Takođe daje se naredba za uništenje zelenaškog i partizanskog pokreta u staroj Crnoj Gori. Do sukoba četnika i Italijana nije došlo već će se ta saradnja nastaviti. Original (pisan na mašini, ćirilicom) se nalazi u Arhivu VII, Ča, k. 293, reg. br. 1/1)

Dokument broj 5:

Pismo komandanta nacionalnih trupa Crne Gore od 28. februara 1943. komandantu zetskog četničkog odreda o stanju četničkih organizacija u Crnoj Gori posle odlaska zetskog četničkog odreda u dolinu Neretve

Dragi Bajo

Od Tebe još ne dobih nikakvog izvještaja. Brine me neizvjesnost jer ovamošnji neprijatelji Zeleni i crveni komunisti na sva usta šire alarmantne vijesti o Vašim neuspjesima tamo i velikim žrtvama koje ste pretrpjeli u borbi sa tim gadovima tamo. I ako svi u to ne vjerujemo ipak ovako nepovoljne vijesti kod lakovjernog svijeta stvaraju zabunu i raspoloženje kod komunista i njihovih simpatizera.

Mnogo mi je žao da se ne vidjesmo prilikom tvog odlaska, ali se nadam da ću ovih dana doći do Mostara. Tražio sam da se uputi još jedan bataljon od 400 ljudi iz ova dva sreza, rekli su mi da moraju da pitaju VI korpus zbog ishrane pa da će onda odobriti njihov odlazak. Ovamo su formirana sva tri bataljona. U Nikšiću i Kosovom lugu potpuno, a u Podgorici još nije potpun jer se iz Zete, Pipera i Lješanske nahije slabo odazivaju, ali će se i ova smetnja otkloniti.

Teškoća kao što znaš ima najviše od ovih zelenbaća. Ali se i to pitanje mora rasčistiti po svaku cijenu. Pogriješili smo što prilikom polaska u Bosnu nijesmo postavili taj uslov i uklonili ih silom oružja pa onda pošli za Bosnu, ali što nije tada učinjeno učinjeće se sada, drugog izlaza nema. Čuvaj vojsku dobro nemoj da bez vatrene pripreme vodiš ljude na juriš. Traži što jače naoružanje u artiljeriji i bacačina, mitraljezima i uopšte svim potrebnim oruđima.

Traži jaku pripremu avionskim putem pa tek onda vrši napad sa živom snagom. Ljude čuvaj jer se svaki život teško nadoknađuje, a gubitak u ljudstvu stvara neraspoloženje u narodu. Pobjedu morate po svaku cijenu izvojevati i u to sam siguran ako samo bude bilo dovoljno obazrivosti. Ne zaboravi Župu i onu tešku pogibiju Kuča zbog neobazrivosti. Komunisti su strašni. Sve što dobijaju to im je na prevari i iznenađenjima.

Zapamti dragi Bajo svetu istinu iz prošlosti, da su Crnogorci uvijek pobjeđivali gdje je samo bila pažnja i obazrivost. Bardanjolt 15. oktobra, Bregalnica pa i ranije Vučji do i Duga Nikšićka, gdje su pretrpljeni bili manji neuspjesi samo su uslijedili kao akt nedovoljne obazrivosti i nepažnje.

Ovi mali neuspjesi koštali su grdnih života da bi se popravili i osvijetlili obraz našem oružju. Ti si stari ratnik nijesam te trebao opominjati, ali sam usled opšte stvari i želje da se postigne najbolji uspjeh našao sam za to potrebno da ti skrenem pažnju na gornje činjenice.

Sretan sam što su prvi izvještaji u Vašem divnom i hvale dostojnom držanju naišle na opšte simpatije. Čast i dostojanstvo nacije je iznad svega, pa ti za takvo držanje srdačno i bratski zahvaljujem. Dragi moj vojvodo, neka te u tvome mučeničkom, ali i časnom radu za dobro nacije prate Božji, moj i čitavog poštenog naroda iskreni blagoslov i bratski pozdrav tvoje braće koja ti žele svaku sreću, dobar glas i junačku čast na megdanu.

Svak je kovač svoje sreće pa i mi. Niko nam ne može nametnuti ono što želi, pa ma kako moćne bile Evropske sila, ako mi budemo na svom mjestu održaćemo onakvo stanje kakvo odgovara željama naroda. Zato u ime Božje i sa njegovom pomoći naprijed u slavu i pobjedu.

Svi te mnogo pozdravljamo sa svom tvojom junačkom vojskom, a pojanviše tvoj.

28. februara 1943. godine Đeneral

Cetinje,

Blažo M. Đukanović

(U tonu ovog pisma vidi se strah zbog vijesti od gubitaka na Neretvi, kada su partizani teško porazili četnike. Đukanović kuraži Stanišića i opominje ga na probleme sa zelenaškim pokretom koji treba uništiti odmah po povratku Stanišića iz Bosne. Original (pisan na mašini, ćirilicom) nalazi se u Arhivu VII, Ča, k. 134, reg. br. 6/4 (CG-V-456)

Portal Analitika