Patišpanj, ponegdje poznat i kao padišpanj, domaći je kolač s čitavom istorijom iza sebe i dubokim sjećanjima urezanim zauvijek u dječiju memoriju. Porijeklo mu vodi od španskog izraza"Pan di Spagna", što znači, španski hljeb. Vjerujem da je tako, jer se kod nas sve nepoznato često poistovjećivalo sa “španskim selom”.
Patišpanj se nekada pekao s posebnom pažnjom, uz kolektivno angažovanje čitave porodice. Pripremao se kad se išlo na čestitanje povodom posebnih događaja, ulaska u novu kuću ili stan, vjeridbe, ženidbe, rođenja djeteta, pa čak i kad bi se kupovao novi televizor, a posebno novo auto. U tim prilikama, patišpanj bi se pravio i sa dvanaest jaja.
Danas se recepti mogu naći svuda, na internet stranicama i YouTube kanalima, ali ne vjerujem da postoji domaćinstvo kod nas koje ga makar jednom nije pripremilo. Moje najsnažnije sjećanje vezano za patišpanj je ona vangla, emajlirana, sa dvije ručke, često oštećena cukanjem emajla, u kojoj se miješala smjesa. Jaja domaća, svježa, sobne temperature, a omjer sastojaka jednostavan: koliko jaja, toliko kašika šećera i brašna.
Kao djeca, brojali smo kašike za majku, deset, nekad i dvanaest, u zavisnosti za koga se pravilo, da li za majčinu ili očevu rodbinu. Najprije bi se mutila bjelanca, zatim šećer, pa žumanca jedno po jedno, sve ručno. Na kraju bi se dodavalo brašno, kašiku po kašiku. Kad bi smjesa bila gotova, okupljali smo se u kuhinji, gledali u vanglu i čekali da majka ne isprazni sve do kraja. Kad bi krenula prstom da cijedi smjesu u pleh, nastajala je borba, mi za jednu ručku, majka za drugu: “Ostavi, dosta si iscijedila, pusti nešto i nama!”
Unutrašnjost vangle ostajala bi prekrivena ostacima smjese. Prstima bismo povlačili granice, kome što pripada, i lizali tu sirovu smjesu kao da je najfinija poslastica. Povremeno bi neko prešao granicu, to se plaćalo čvrgama i šakom u rame. Mama je nudila da svakome napravi po “mućeno jaje” s istim sastojcima, ali, nije to bilo to. Nije bilo kao ono iz vangle.
Miris patišpanja širio bi se dnevnim boravkom. U zraku je bilo napetosti, hoće li se ispeći kako treba, da ne zagori. Ako bi dno ili površina zagorjeli, uslijedilo bi veliko razočaranje, pogotovo nas djece, jer smo već bili obučeni i spremni za čestitku. Kad bi se igla za pletenje izvukla suva iz sredine kolača, svi bismo uglas: „Pečen je!“
Od Španije do Crne Gore
Španski građanski rat bio je sukob dobra i zla, napretka i nazadnosti, vizije budućnosti i tame fašizma. Rat za ideale, za slobodu govora i mišljenja, protiv onih koji su odlučivali u ime drugih, uništavali kulturu i nasljeđe. Rat koji je donio pola miliona mrtvih, poništio identitet i duh stvaralaštva. I rat koji i danas opominje, nije on samo istorija, već realnost u novom, reinkarniranom obliku, prepoznatljiv u populističkoj politici.
Naravno, ni nas taj talas populizma, klero-nacionalizma i falsifikovanih narativa ne zaobilazi. Sve su češći pokušaji da nam mračne ideologije predstave kao svijetlu budućnost.
Postojanje naše države otvoreno se negira. Zajedništvo im smeta, prošlost nam se prisvaja, simboli otuđuju, a vjera i identitet otimaju. Mladost nam se marginalizuje. Za njih smo mi ona vangla, sve bi da zamute, iscijede u tuđi pleh, a nama ni kap da ostane.
Pogubna politika od 2020.
Od avgusta 2020. godine Crna Gora je ušla u period pogubne politike koja je iz temelja uzdrmala državu. Ono što je trebalo da bude demokratska smjena vlasti, pretvorilo se u talas revanšizma, eksperimentisanja i improvizacije. Institucije su postale moneta za potkusurivanje, a funkcije predmet političkih pijaca.
Građani su dobili prazna obećanja, a društvo neprestanu krizu. Umjesto puta ka Evropi, stalne blokade. Umjesto ekonomskog napretka, stagnacija i zavisnost od stranih nalogodavaca. Umjesto zajedništva, podjele i međusobna nepovjerenja.
To je politika zagorjelog patišpanja, lijepo obećanog, ali loše umućenog, upropaštenog zbog neznanja, nemara, neodgovornosti i skrivenih namjera.
Put naprijed
Iz ove krize se može izaći jedino novim društvenim dogovorom. Ovdje se nadovezujem na zahtjev i potrebu građana za novi Pokret, ali ne još jednu partiju koja će ponavljati stare obrasce, već Pokret za savremenu, evropsku i građansku Crnu Goru.
To bi bio pokret svih naših naroda, svih naših zajednica. Pokret koji će udružiti i privući sve one, koji misle dobro ovoj zemlji. Pokret koji će u centar staviti čovjeka, a ne stranku. Koji će obnoviti povjerenje u institucije, donijeti red u javnu upravu, vratiti dostojanstvo obrazovanju, zdravstvu i pravosuđu.
Pokret koji će investirati u znanje, digitalizaciju, poljoprivredu i održivi turizam. Pokret koji će graditi pruge, puteve i mostove, ali prije svega mostove među ljudima. Pokret koji će Crnu Goru učiniti onim što je obećala da će biti 2006, evropskom državom svih njenih građana.
Vangla, nezavisnost i Evropa
Vrijeme je da prestanemo biti ona djeca što se bore za ostatke iz vangle. Vrijeme je da zajedno umijesimo novi patišpanj, pravedan, jednak i dostupan svima. Samo tako će mirisi naše budućnosti biti slatki, a ne zagorjeli.
Jer želimo da Crna Gora bude dio Evrope, one iste Evrope kojoj pripada i kolijevka patišpanja. Evrope koja je kroz vjekove bila prostor različitosti, ali i zajedničkih vrijednosti. Evrope koja je i naša kuća, i kojoj smo mi potrebni onoliko koliko je i ona potrebna nama.
Evropa nije samo geografski pravac, ona je i civilizacijski izbor. To je izbor reda umjesto haosa, znanja umjesto praznovjerja, jednakosti umjesto privilegija, otvorenosti umjesto zatvorenosti. Kao što se patišpanj ne može napraviti bez pažnje i strpljenja, tako se ni Crna Gora ne može graditi bez posvećenosti i zajedništva.
Ako nastavimo da dijelimo društvo na „naše“ i „njihove“, ako se budemo hranili samo mržnjom i nepovjerenjem, dobićemo opet gorki, zagorjeli kolač. Ali ako svi stanemo za isti sto, podijelimo sastojke i trud, ako mjerimo pravdom, a ne prevarom, onda ćemo iz pećnice budućnosti izvući kolač koji će pripadati svima.
Na nama je da odlučimo: hoćemo li biti vječni „probirači po vangli“, ili generacija koja je imala snage i mudrosti da zamijesi novi patišpanj, simbol slobodne, građanske i evropske Crne Gore.
