Politika

OSVRT NA IZBORE

One koje mržnja spaja razum kažnjava

Vrlo brzo će se pokazati da Milo Đukanović nije bio cilj političke borbe prosrpskih partija u Crnoj Gori, na čelu sa ideologiziranim svetosavljem SPC, već samo sredstvo da se osujeti dignitet i suverenitet savremene crnogorske države. Crnoj Gori su potrebne iskrene patriote i oni od „Boga i od prirode“. Od Stvoritelja ex nihilo, bez nacije i bez profita i bez razvrata, kakve, u njegovo ime čini, dio svještenika SPC. 

Mihailo TERZIĆ Foto: PA/Arhiva
Mihailo TERZIĆ
Mihailo TERZIĆ
Mihailo TERZIĆAutor
Portal AnalitikaIzvor

Ništa strašno se nije desilo. Smjena vlasti nije propast države. Smjena vlasti ne znači promjenu strateških ciljeva, već samo iznalaženje boljih načina i metoda da se oni ostvare i da život građana Crne Gore bude kvalitetniji.

ENERGIJA CRNOGORSKOG IDENTITETA - BRANA DESTRUKTIVNIM SNAGAMA

Crna Gora nije pleme bez državotvorne i slobodarske tradicije i bez utemeljene mentalne armature Čovječnosti i Čestitosti, da bi jedan Pop i jedan Četnik i jedan falični Akademik, mogli poništiti milenijumski sadržaj nasljeđa generacija Crnogoraca koji su odolijevali raznim okupatorima, od - Nemanja, Latina, Osmanlija - do Fašista. 

Onima koji su ostvarili uslove za promjenu vlasti na izborima, sve se više priviđa da su u poziciji da krčme državu. Već prvi dan nezvanične, tijesne izborne prednosti, čuju se prepoznatljivi urlici i vide simboli koji su onomad ostavljali krvav trag u regionu i prijetili da ponovo „ubiju“ Crnu Goru. Nasrću na vjerski i međunacionalni sklad građana Crne Gore.

Popovima SPC ne pada na pamet da pokrenu litije da zaštite Crnu Goru, kao što su ih organizovali kad je trebalo da - ozakone oteto - i sačuvaju profit.

Ima Crna Gora mladu generaciju stasalu u slobodnoj i savremenoj Crnoj Gori koja ne poistovjećuje Crnu Goru ni sa Milom ni Ristom, ni Andrijom ni sa krstom, ni mjesecom, ni sa križom. Mjeri je Čovjekom - slobodnim građaninom 21. vijeka, spremnim da sa prezrenjem odbaci atavizme, mržnje i podjele, religiozni fundametalizam bilo koje vjere i nacionalizam bilo koje nacije, da usmjeri pogled u postmoderno doba 21, a ne da se vraća u 18. vijek.

Zbog toga, nema razloga za pesimizmom i lelekanjem nad sudbinom slobodne Crne Gore i Crnogoraca. Da će nestati Crna Gora, da će postati podanička velikosrpstva provincija, da će se vratiti u ambijent balkanske palanke i da će uludo žrtvovati dostignuti međunarodni ugled i državničko dostojanstvo - za koje se izborilo dosadašnje rukovodstvo. 

Akumulirana milenijumska energija crnogorskog identiteta će uvijek afirmisati lidere koji će znati da usmjere energiju generacija vjekova, na dobrobit Crne Gore. Ona je brana svim destruktivnim snagama, pa i velikosrpskom hegemonizmu, koji nije prijetnja samo Crnoj Gori, nego i miru u čitavom regionu. To su pokazale iracionalne, nacionalistički obojene, reakcije dijela srpskog življa u regionu, na rezultat izbora u Crnoj Gori.

Ta činjenica ne treba da brine smo Crnu Goru, nego i Evropu!

Vrijeme je za beheviorističku analizu politike, čiji lideri jedno govore, a drugo rade.

„MRŽNJA“ PREMA JEDNOM ČOVJEKU

Ruku na srce, za aktuelnu vladajuću nomenklaturu smjena je došla u najpovoljnijem trenutku za njih, a u najtežem za Crnu Goru i za novu vladajuću garnituru.

Ono što izaziva realnu strijepnju državničkih poteza nove vladajuće nomenklature, su dijametralno suprotne političke vizije pojedinih članica pobjedničke koalicije - o razvoju Crne Gore. Od konzervativnih atavističkih poziva vraćanja Crne Gore u podaništvo Beogradu, do nastojanja stvaranja istinske, slobodne, savremene, građanske države u društvu naprednih država Evrope, kao najbezbjednijeg ambijenta za budućnost Crne Gore.

Demijurg za „jedinstvo“ nepomirljivih razlika koalicione grupacije je bila- „mržnja“ prema jednom čovjeku. No, kad nestane razlog za mržnju, kada počne da djeluje Razum, onda dolaze na naplatu posljedice zabluda stvorenih na mržnji.

Pokazaće se da Milo Đukanović nije bio cilj političke borbe prosrpskih partija u Crnoj Gori, na čelu sa ideologiziranim svetosavljem SPC, već samo sredstvo da se osujeti dignitet i suverenitet savremene crnogorske države. 

U Crnoj Gori se, nažalost, njeguje sorta građana koji prkose crnogorskom biću, a crnogorskoj državi niti daju, niti služe, niti su joj vjerni. Oni su plaćeni da ruše njene temelje, njene simbole i njenu državotvornost, uz blagoslov političkog svetosavlja SPC.

Zbog dijametralno suprotnih političkih vizija među pobjedničkim koalicionim strankama, isprepadan je i zabrinut akademik četničke mentalne anatomije SANU Matija Bećković, pa je prvi put pohvalio živa čovjeka i prvi put Albanaca - Dritana Abazovića, intelektualca, lidera stranke koja zastupa sve aktuelne vrijednosti, vizije savremene crnogorske države, samo na pravedniji i pravičniji način, uz puno djelovanje institucija sistema.

Kada bi prosrpska koalicija imala komotnu skupštinsku većinu Dritan bi, i za beogradsku „pjesničku narikaču“ i za četničke vojvode, bio samo privremeni statistički podatak u političkom životu njihovog viđenja Crne Gore.

PATRIOTIZAM – DVOSMJERAN PROCES

Smjena vlasti u Crnoj Gori otkriva dva tipa ljudskog taloga. One koji su pripadali vodećoj partiji iz interesa, sa deficitom iskrenog patriotizma i ideološkog uvjerenja, i one koji u izbornoj pobjedi vide ostvarenje Projekta „nebeske Srbije“. Prvi se, podvijena repa, šunjaju oko novog korita, bez stida i srama se oblizuju da nešto ućare, a drugi su vjesnici i lešinari Zla, koje smrad zločina Srebrenice i zadah hladnjača ubijenih, nadahnjuje za nove poduhvate nečovještva.

Valja se nadati, da će talas promjena, nemali broj, ovih ljudskih nakaza, odnijeti na mentalni otpad i afirmisati iskrene i istinske patriote crnogorske, kojima će u budućoj demokratskoj perspektivi crnogorskog trajanja smjena vlasti biti samo epizoda za novu energiju koja provjetrava političku ustajalost i osvježava i motiviše za nova nadahnuća za bolji, skladniji i kvalitetniji život građana.

Crnoj Gori su potrebne iskrene patriote i oni od „Boga i od prirode“. Od Stvoritelja ex nihilo, bez nacije i bez profita i bez razvrata, kakve, u njegovo ime čini, dio svještenika SPC. 

Valja se prisjetiti lajdenskog predavanja Johana Hajzinhe o patriotizmu, u kome kaže: „Tek kada je domovina u opasnosti, davanje postaje žrtvovanje, služenje trpljenje, a vjernost ljubav“, samo tada davanje, služenje i vjernost domovini ima - čist smisao.

Naravno, patriotizam je, posebno u miru, dvosmjeran proces u kome i Domovina mora da uzvraća građanima njihovo: davanje, služenje i vjernost, optimalnim uslovima za kvalitetniji život. 

U Crnoj Gori se, nažalost, njeguje sorta građana koji prkose crnogorskom biću, a crnogorskoj državi niti daju, niti služe, niti su joj vjerni. Oni su plaćeni da ruše njene temelje, njene simbole i njenu državotvornost, uz blagoslov političkog svetosavlja SPC.

Nužna je dezinfekcija njihovog diskursa i dekontaminacija njihovog djelovanja!

Kažu, glas prevarenog naroda je i Isusa razapeo! 



Portal Analitika