Na početku ove novogodišnje poruke, upućujem najiskrenije čestitke svim stanovnicima Crne Gore: svakoj naciji, svakoj vjeri, svakom jeziku, svakom kulturnom osjećanju i svakom građanskom ubjeđenju. Čestitke upućujem jednako onima koji se na ovu zemlju pozivaju krvlju i tradicijom, kao i onima koji joj pripadaju srcem i izborom.
Ova čestitka pripada: radnicima i penzionerima; đacima i studentima; roditeljima i djeci; svima koji su otišli, svima koji su ostali i onima koji su došli; nastavnicima, ljekarima, ribarima, poljoprivrednicima, umjetnicima, službenicima, preduzetnicima; onima koji predvode vjernike u duhovnom uzdizanju,i svakom čovjeku koji vjeruje da Crna Gora može biti bolja nego što je danas.
Pripada i onima koji se ne slažu, ali se poštuju. Onima koji kritikuju, ali ne mrze. Onima koji razumiju da država nije partijska imovina, niti oltar bilo koje ideologije, već zajednički prostor u kojem svi imamo pravo na život dostojan čovjeka.
Ova čestitka je za sve slojeve društva, bez razlike, jer snaga Crne Gore uvijek je bila u onome što može da nas spoji, a ne u onome što nas dijeli.
Pravo na slobodnu misao - početak svakog napretka
U godini koja dolazi, neka Crna Gora poželi sebi nešto što izgleda skromno, ali je veće od svakog obećanja: pravo svakog građanina da misli slobodno.
Bez pritiska, bez tutorstva, bez straha, bez naloga koji stižu iz tuđih kancelarija i tuđih hramova.
Predugo smo živjeli između glasova koji naređuju i tišina koje plaše. Zato neka 2026. godina bude trenutak u kojem mislimo svojom glavom i stojimo iza svojih stavova. Svako društvo koje želi da napreduje mora najprije osloboditi prostor u kojem misao može da diše.
Obrazovanje koje oslobađa, a ne dijeli
Ako želimo novu zemlju, moramo početi od nove učionice.
Učionice u kojoj se ne uči poslušnost, nego znanje.
U kojoj se ne dijeli po vjeri, već spaja po radoznalosti.
U kojoj se ne šapuće što je dozvoljeno misliti, nego se otvaraju prozori prema svijetu.
Neka 2026. donese hrabru reformu obrazovanja, koja neće biti plijen politike i poligon za ideološke eksperimente.
Crnoj Gori treba obrazovanje koje izgrađuje društvo znanja, kulturu dijaloga i generacije koje će stvarati, a ne ponavljati stare greške.
Zdravstvo u kojem je pacijent važniji od procedure
U novoj godini želimo zdravstvo koje neće tražiti herojstvo od ljekara niti strpljenje bez kraja od pacijenata. Želimo sistem koji radi, koji štiti, koji liječi. Sistem u kojem se ne štedi na čovjeku, već na lošim praksama.
Neka ljekari dobiju uslove, a građani dostojanstvo. Jer zdravstvo koje se održava na entuzijazmu pojedinaca, a ne na stabilnim institucijama, nije zdravstvo koje može izdržati izazove budućnosti.
Socijalna zaštita koja ne ostavlja nikoga iza sebe
Neka 2026. bude godina u kojoj će država najzad čuti tihe: porodice koje žive skromno, penzionere koji biraju između grijanja i lijekova, mlade koji traže šansu, radnike koji se bore za sigurnost. Društvo vrijedi onoliko koliko brine o svojim najranjivijim članovima.
Socijalna politika ne smije biti marketing, već kišobran koji se otvara nad onima koji se najčešće ne čuju.
Infrastruktura koja spaja, a ne samo obećava
Crna Gora više ne može živjeti na obećanjima o putevima, prugama i investicijama koje se najavljuju brže nego što se planiraju.
Neka ova godina donese mape koje se ne crtaju na konferencijama, nego na terenu.
Neka sela dobiju put, gradovi prozračnost, obale zaštitu, a planine pametno upravljanje.
Ozbiljna država prepoznaje se po infrastrukturi, jer ona pokazuje odnos prema prostoru i ljudima.
Priroda kao granica naše savjesti
Neka 2026. godina bude godina u kojoj ćemo razlikovati razvoj od razaranja. U kojoj će rijeke ostati rijeke, a ne cijevi; šume ostati javno dobro, a ne privatni trofej; obala prostor zajedničkog užitka, a ne ustupak privilegovanima.
Priroda je najveći ispit našeg karaktera. Ako izgubimo nju, izgubićemo dio sebe koji se ne može obnoviti.
Sigurnost koja pripada svima
U godini pred nama želimo sigurnost u kojoj policija radi po zakonu, tužilaštvo po savjesti, sudovi po pravdi. Sigurnost u kojoj institucije ne štite političke moćnike, nego prava građana.
Sigurnost u kojoj nema “naših” i “vaših”, nego samo ljudi koji imaju pravo na miran život. Jer sigurnost nije samo služba države, ona je osjećaj da pripadamo društvu u kojem nas zakon štiti, a ne dijeli.
Pravda koja djeluje, a ne najavljuje se
U 2026. želimo pravosuđe koje govori malo, a radi mnogo. Koje ne čeka političke signale i podrške. Koje prepoznaje da od pravde zavisi svaki napredak.
Pravda koja se obećava, ne postoji. Postoji samo pravda koja se sprovodi.
Godina u kojoj institucije rade svoj posao
Sve ove želje nijesu prevelike. To su najosnovniji zahtjevi jednog naroda prema državi u koju vjeruje. Neka Skupština donosi zakone za građane, Vlada radi za budućnost, a Predsjednik štiti ustavni poredak.
Neka institucije rade svoj posao, a ne posao nalogodavaca, bilo domaćih, bilo stranih, bilo onih koji se pozivaju na vjeru kako bi prikrili političke ambicije.
Iskrena država počinje od iskrene namjere da služi svim građanima.
Poruka nade: pravo da biramo svoje čudo
Na kraju svake godine ostaje jedan simbol koji nas vraća u djetinjstvo: Djeda Mraz. On ne donosi stvarne poklone, ali donosi vjeru da je dobro moguće, da se trud isplati, i da svaka želja ima smisla ako je prati odgovornost.
Zato neka ova Nova godina počne porukom koja je jednostavna, a duboka:
Narod ima pravo da bira svog Djeda Mraza:onog koji donose darove rada, mudrosti, brige, pravde i znanja.
Crna Gora ne mora čekati čudo. Ona može biti zemlja koja ih sama stvara: upornošću, hrabrošću, poštenjem i zajedništvom.
Srećna Nova godina, Crna Goro.
