Vjerujem da je mali broj čitalaca čuo za ovu egzotičnu biljku koju je sasvim moguće gajiti na crnogorskom primorju, i to veoma uspješno i rentabilno. Neopravdano je zanemarena suptropska voćna vrsta, a njeni plodovi ukusom podsjećaju na kombinaciju ananasa i šumske jagode, te predstavljaju pravi delikates među jesenjim voćkama.
Nijesu samo fejoini plodovi ukusni, već i krunični listići cvijeta, koji imaju osvježavajući ukus i često se širom svijeta koriste za pripremu i dekoraciju jela i koktela u vrhunskim restoranima.
Kako navode crnogorski naučnici i istraživači iz oblasti poljoprivrede, a prvi među njima prof. dr Momčilo Radulović sa kojim sam imala zadovoljstvo sarađivati u okviru izrade diplomskog rada (ipak ne ovoj temi, već u oblasti uzgoja šipka), fejoa se danas rijetko može naći u Crnoj Gori, osim kao pojedinačno stablo u okućnicama ili pak kao dekorativno drvo u urbanizovanim područjima.
Vjeruju da je u Crnu Goru prvi put došla pravo sa Sicilije, i to 1938. godine kada je tadašnja Stanica za suptropske kulture u Baru uvezla 20 sadnica, od kojih je preživjelo i njih 10, a potom je podignut eksperimentalni zasad.
Latinski naziv kulturno najznačajnije vrste fejoe je Feijoa sellowiana i u pitanju je zimzelena žbunasta biljka, koja može narasti čak i do pet (negdje se navodi i do sedam) metara. Teži da naraste kao žbun, dok se pod uticajem čovjeka prilično jednostavno može oblikovati u formu sličnu smokvi.
Plod fejoe je zelen, mezokarp je krem bijele boje, slatkasto-kisjelkasto i osvježavajućeg ukusa. Iako se unutar ploda može naći i do 50 veoma sitnih sjemenki, one se ne osjećaju u jelu. Plodovi se beru krajem oktobra i tokom novembra, a ukoliko im dopustite da dostignu fiziološku zrelost, skloni su opadanju. Plod se jede tako što se razreže na pola, a zatim se kašikom vadi iz unutrašnjosti.
Sa agronomskog stanovišta, fejoa je naročito značajna suptropska voćna vrsta usljed svoje otpornosti na mraz, što je naročito značajno za crnogorske ekološke prilike i uslove gajenja suptropskog voća. Pri temperaturi od -9°C do -10°C nijesu zapažene povrede od mraza, pri temperaturi od -11°C do -12°C izmrzava lišće i jednogodišnje grančice, dok pri temperaturi od -14°C do -15°C izmrzava nadzemni dio cijele biljke skoro do korijenovog vrata – ali opet se može obnoviti! Tek na temperaturama od -16°C do -17°C sasvim ugine!
Mana u uzgoju fejoe je neravnomjerno sazrijevanje njenih plodova, koje utiče na dugotrajnu i sukcesivnu berbu, koja traje i do dvadesetak dana i vrši se u nekoliko navrata. Nije pretjerano zahtjevna za uzgoj, s tim što najbolji kvalitet i kvantitet roda dostiže pri reakciji zemljišta od 6,2. Otporna je na sušu, ali ne toleriše stajaću vodu. Zahtijeva nisku vlažnost i djelimičnu osunčanost, te odlično uspijeva i u hladu.
Upravo je novembar idealno vremensko razdoblje za sadnju fejoe. Ipak, za centralni i sjeverniji dio Crne Gore, preporučljiv je jesenji period. Sadnja se obavlja u rupama dubokim od 40 cm do 45 m i širokim od 60 cm do 70 cm. Nakon iskopavanja zemlje, koju treba obogatiti stajnjakom i mineralnim đubrivom sa višim sadržajem lako pristupačnog fosfora i još višim sadržajem lako pristupačnog kalijuma (npr. NPK 8:16:24), sadnicu treba posaditi, ali ne preduboko i orezati na visinu od oko 50 centimetara.
Navodnjava se slično mandarini i naročite zahtjeve za vodom ima od trenutka sadnje do pete godine razvoja. Fejoa se razmnožava generativnim putem, za šta treba birati krušnije plodove, koji se poslije omekšavanja zgnječe, a sjeme se izdvaja i suši, te nakon 4-5 dana postaje spremno za sijanje.
Ukoliko se ipak odlučite za vegetativno razmnožavanje, kao napredniji vid razmnožavanja, koji omogućava biljci da sačuva sve osobine jedne sorte, u pogledu bujnosti, rodnosti, kvaliteta plodova i slično, treba birati metoda ožiljavanja zrelih reznica, koje se skidaju tokom avgusta mjeseca. Nakon tretiranja fitohrmonom, reznice se postavljaju u supstrat, a zatim ih treba zaštiti od direktne sunčeve svjetlosti. Poslije 3 do 4 mjeseca pojavljuje se korijen, a ožiljene reznice se presađuju krajem marta naredne godine.
Zahvaljujući sadržaju eteričnih ulja u pokožici ploda, oni imaju povoljno dejstvo po zdravlje čovjeka. Fejoa je izvrstan izvor vitamina, niskokalorična i bogata mineralima, vlaknima i antioksidansima, bez zasićenih masnoća i holesterola.
Najpoznatijih pet vrsta fejoe su Apollo (krupa plod, aromatično slatki ukus), Opal Star (srednje velik plod, soćan i mesnat), Gemini (sitniji plod snažnog ukusa, mesnat), Pounamu (plod srednje veličine, ugodnog i blagog ukusa) i Kakapo (okruglast srednji plod, glatko sočnog mesa).
Naučna istraživanja pokazuju da fejoa može smanjiti učestalost hroničnih bolesti, uključujući kancer, bolesti srca i moždanog udara. Fejoa je vrlo hranljivo i korisno voće jer podstiče bolju funkciju crijeva, uravnotežuje pH tijela, usljed svog alkalnog sastava. Pomaže u održavanju krvnog pritiska (bogata je kalijumom), ali i folnom kiselinom.
Mogućnost borbe protiv mraza joj omogućava da se proširi sve do sjevera Crne Gore, čime bi crnogorska sofra bila obogaćena još jednim vrhunskim primjerkom ukusne voćne vrste, koja može služiti i kao vrhunska prerađevina.
