Sportski novinar Radija Crne Gore, Marko Perović, rođen je u Podgorici 5. maja 1993. godine. U rodnom gradu završio je osnovnu školu „Branko Božović“, a potom i srednju ekonomsku školu „Mirko Vešović“.
Na Fakultetu za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću završio je osnovne studije na smjeru sportsko novinarstvo, kao i specijalističke na smjeru sportski menadžment.
Nakon toga 2015. Marko je odradio pripravnički staž u Radiju Crne Gore, gdje je sada zaposlen na neodređeno vrijeme.
Našim čitaocima otkriva da je trenirao karate punih 12 godina. Bio je uspješni reprezentativac i osvajač brojnih medalja, kako na domaćim, tako i na međunarodnim takmičenjima.
Od 2018. godine obavlja funkciju sekretara Kik-boks saveza Crne Gore. Takođe, dobitnik je priznanja za doprinos razvoju karatea i džiu-džice u Crnoj Gori.
Za one koji to možda nijesu znali, Marko je nedavno osvojio prvu nagradu na međunarodnom konkursu za najbolji esej na temu „Sport i fizička aktivnost u izolaciji izazvanoj koronavirusom“.
Uskoro će postati i član Crnogorske sportske akademije.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Ukratko, bezbrižnost. Šire, drukčiji doživljaj vremena, fudbal na betonu, razne igre, nestašluci i crtani filmovi.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Samostalnost, nova saznanja, poznanstva, mogućnost uticanja na neke ili mnoge stvari, kao i novu vrstu ljubavi.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Sportski. Nije potpuno došao do izražaja. Bio sam uspješan karatista, ali sam mogao mnogo više. Žao mi je i što se nijesam oprobao u još nekim sportovima - fudbalu, košarci, boksu... Nažalost, ne može se sve stići.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Ima ih nekoliko. Neodlučnost, tvrdoglavost i povremenu ishitrenost.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Empatiju, lojalnost, hrabrost, iskrenost, humanost, duhovitost, poštenje. Redosljed nije važan.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- S obzirom na to da bi scenario bio na početku, naziv filma nije ni na vidiku. Što se glumaca tiče, od domaćih, da su živi, Nebojša Glogovac ili Dragan Nikolić. Od inostrane starije garde, Robert De Niro, Brus Vilis ili Mel Gibson. Od nešto mlađih, Kolin Farel, Tom Hardi, Džejson Stejtam ili Kijanu Rivs. Volim ih sve!
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- 'Ajmo na pivo, ja častim.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Recimo palačinka ili nešto drugo od slatkog asortimana.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Spisak je dug. Recimo, putovanje kroz vrijeme, teleportacija, iscjeljivanje.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Nekim moćnikom. Ne zbog raskošnog života, već da bih saznao neke svjetske tajne.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Nedjelja mi je skoro uvijek radna. Ali, ako me zadesi slobodno poslijepodne, onda neko lijepo druženje.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Uh. Toliko njih se smjenjivalo na vrhu liste, pa vraćalo na to mjesto. Zaista ne mogu izdvojiti, a da mi ne bude žao izostavljenih pjesama.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Muči me neodlučnost. Izdvajam posljednje što sam pročitao ili odgledao u skorijem periodu. KNJIGE: “Veliki Getsbi” Skot Ficdžerald, “Sidarta” Herman Hese, “Životinjska farma” Džordž Orvel, “Grobnica za Borisa Davidoviča” Danilo Kiš, “Pazi kojeg vuka hraniš” Kenan Crnkić i “Dah duha” Veljko Rajković; FILMOVI: “Pasji život” ili izvorno “Amores Perros” od Alehandra Iritua, “Život drugih - Das Leben der Anderen” reditelja Florijana Henkela von Donersmarka i “Gospoda - The Gentlemen” legendardnog Gaja Ričija; PREDSTAVE: “Urnebasna tragedija” Dušana Kovačevića, u režiji Veljka Mićunovića i “Ribarske svađe” Karla Goldonija, u režiji Ane Vukotić.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Bilo kuda gdje nijesam bio. Trenutno izdvajam Južnu Ameriku, potom Aziju.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- U duelu autobusa i motocikla, pobjednik ili gubitnik je - motocikl. Za autobus me ipak vežu neke lijepe uspomene, za motocikl nikakve.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Uglavnom, nikom. Nešto se uvijek prećuti. Najviše toga djevojci, bratu, sestri i najboljim drugovima.
Čemu se uvijek obradujete?
- Bliskim ljudima i njihovoj sreći, putovanjima, pobjedi voljenog tima i raznim sitnicama.
Da li za nečim žalite?
- Za nečim, ne. Kad bih mogao da vratim vrijeme, vjerovatno bih nešto drukčije uradio, ali daleko da žalim zbog toga. Za nekim - da. Volio bih da su neki ljudi i dalje tu...
Bez čega ne možete?
- Ljubavi u raznim oblicima. Prema Bogu, bližnjima, kulturi, sportu, životu... Kako kaže Robert Birn - „Smisao života je život sa smislom“.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Sitnice, kao i obično.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Otkrije tajne i misterije čovječanstva i univerzuma; Daruje dobro zdravlje svima; Napravi od svijeta mjesto kakvo bi svi normalni željeli da je.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Sve što mi je nekad djelovalo teško, s ove tačke gledišta izgleda - lako. Svaki novi izazov djeluje mi teži od prethodnog.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Okružen porodicom i ostalim ljudima koje volim. Možda bih i ostvario, neku, do tada neispunjenu želju.
Kako biste voljeli da umrete?
- Dostojanstveno. Star, zadovoljan i ponosan. Kao heroj, makar nečiji.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Nadam se da o njemu još dugo neću razmišljati. A i da se ne razotkrivam potpuno :-)
Priredila: A. POPOVIĆ
