Imali smo priliku da svjedočimo čarki između predsjednika države i potpredsjednika Vlade. Neću reći svađi, jer to nije bila svađa. Meni je, iskreno, cijeli problem izgledao kao sukob dvojice petnaestogodišnjih klinaca, uz ono čuveno ''makni mi te ruke'' i demonstraciju sile. Međutim, ovakvo ponašanje, iako komično i degutantno, problematično je sa više aspekata.
Prvi je to što smo saznali da se visoki državni funkcioneri dopisuju putem zaštićenih platformi tipa Signal. Zapravo, problematično je što se uopšte dopisuju. Valjda sam bio u zabludi kada sam mislio da visoki funkcioneri probleme rješavaju institucionalno ili makar putem poziva, a ne dopisivanjem.
Ovo je slika i prilika stanja u kojem se država nalazi. Ili možda prećerujem kad kažem država
Dopisivanje je zapravo počelo da bude glavni metod komunikacije među državnim predstavnicima, pa tako sjednice Vlade gotovo vazda budu elektronske. Za neupućene, radi se o običnim Viber ili Whatsapp grupama kao što su one koje imate sa članovima familije ili zgrade i na taj način se rješavaju državni problemi i donose odluke. Na nivou odjeljenske zajednice i petnaestogodišnjaka.
Druga stvar je objavljivanje poruka prepiske. Zar građani moraju da znaju kako se ponašaju visoki državni funkcioneri? Mora li bruka da bude veća no što jeste? Dajte da barem živimo u prividu da se neke stvari ne dešavaju. Recimo, Đeljošaj prijeti da će objaviti prepisku, a onda ih Milatović brže bolje izbača jer je eto on hrabar i ne boji se ničega?! Koja je poenta svega toga osim da građani prezru i jednoga i drugoga?
29Pogotovo je problem kad to dolazi sa mjesta predsjednika države, a navikli smo na njegova činjenja i nečinjenja nedostojna te funkcije. Ali, to je današnja Crna Gora.
Treća stvar je skrivanje iza etničkih zavjesa svaki put kad nešto treba ili ne treba. To je ovaj put uradio Đeljošaj automatski pozivajući se na prava Albanaca. To je, prije svega, jedno i bijedno, ali očigledno pali kod njegovih glasača. Crna Gora je očigledno postala država „bijelih međeda“ i svako je zaštićena vrsta, pa tako čim se neko pozove na zakon ili nešto slično odma su ugrožena prava Srba, Albanaca, Bošnjaka, Hrvata i ostalih.
Rekao bih i Crnogoraca da je to istina, odma da smo jasni. Da je takav način djelovanja taktika za sticanje boljeg položaja, a nalazimo se u katastrofalnom, rekao bih - nema šanse. Na kraju, zbog toga smo tu i đe jesmo.
U suštini, ovo je slika i prilika stanja u kojem se država nalazi. Ili možda prećerujem kad kažem država, budući da ovo odavno već i nije država, već neki državoliki oblik koji kako tako bivstvuje. Što reče jedan moj prijatelj, ono je barem prije ličilo na državu.
I to je istina, pa nek se ljuti ko gođ oće. Ono prije je barem imalo neki autoritet i prividno pokazivalo karakter države i suvereniteta. Ovo danas više liči na cirkus i odjeljensku zajednicu nego na državu i njene organe.
Na kraju, vazda treba ponavljati onu svetu - da je vlast ogledalo naroda. Moguće je da trenutna narodna svijest i ne dozvoljava da Crna Gora ima bolju vlast, već ima tačno onakvu kakvu i zaslužuje. Onoga trenutka kad se nešto promijeni po tom pitanju, a vlast se trudi da do toga ne dođe, onda će se promijeniti i vlast i biće nam mnogo bolje.
Teško da sam optimističan po tom pitanju. Onda nam ostaje samo da uživamo u brukanju onih koji bi trebali da budu elita društva. Društva koje elitu nije imalo već mnogo decenija.
