Najpoznatija je ona ekspresija koju je prvi zabilježio Vuk Stefanović Karadžić - Koliko ljudi, toliko ćudi, zatim njoj srodna: Sto ljudi, sto ćudi, te ona o promjeni vremena i navika: Drugo doba, druge ćudi i na kraju ona s vukovima Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada.
Ćud i ćudoređe
Ova riječ koja sve više nestaje iz razgovorne ali i književne upotrebe ima dvostruko značenje. Prvo u smislu, temperament, značaj (još jedna stara riječ za narav), narav, priroda karakteristika, navika i nagon a drugo: hirovitost, naglost, naprasitost.
U srpskome se jeziku zadržao izvedeni pridjev ćudljiv, u značenju hirovit, mušičav, prevrtljiv, jogunast, kapriciozan... Ćudoređe, u starom značenju te riječi, značilo bi najprije moral, moralnost, ili ćudorednost. To je prvenstveno oblik društvene svijesti koji nameće skup nepisanih pravila, običaja, navika i normi prihvaćenih u životu neke zajednice.
Ćudorednost određuje kakvo ljudsko djelovanje i ponašanje treba biti, a pripadnici zajednice prihvaćaju ta načela i podvrgavaju im se, regulirajući na taj način međuljudske odnose.Nerijetko su nejednaka pravila za ponašanje među spolovima: omogućuju veći konformizam muškarcima nego ženama, a o dječjoj se naravi i ćudi iznimno govori i rijetko propisuje.
Ćud je prema nekim rječnicima ukupnost temperamenta, karaktera i nagona, te priroda, narav čovjeka a nerijetko znači i promjenjivost naravi, hirovitost.
Ulaskom nekih zemalja u EU, među kojima je i Hrvatska, gotovo da se sasvim izmijenila percepcija politike i političara
Također su poznate ekspresije u sintagmama:
Jeguljasta ćud za onoga koji je nalik na jegulju, potom lisičja ćud kojom dominira lukavost, zatim ropska ćud koja ističe ropsku narav ili neravnopravan položaj, vučja ćud kojom dominira krvoločnost, te zmijska ćud onoga tko je zao, podmukao ili otrovan kao zmija.
U frazeološkom smislu postoje izrazi koji opisuju svojstva ili ponašanja osobe; na pr. biti (ili ne biti) nekome po ćudi (biti ili ne biti prihvatljiv, poželjan),
Zatim i Otkako je ljudi i ćudi u značenju - otkad je svijeta i vijeka.
Etimologija ove riječi potječe od jezičnog povezivanja glagola i imenice u staroslavenskome tjud6, ukrštanjem osnova tjut - ćutjeti i čud, od čudo. Dakle, skoro desetak vjekova postoji ova imenica, neizbježna kako u svakodnevnim odredbama, tako i u znanstvenima, ponajprije u psihologiji i sociologiji pa potom u antropologiji, medicini, filozofiji, ali i u teologiji.
U vrijeme prve polovice XX stoljeća ćudoređe je bio poseban predmet ili dio građe iz filozofije u gimnaziji i stajao je na onom mjestu gdje su se kasnije uvriježila razmatranja o moralu ietici.
Što je ostalo od ćudoređa
Kako možemo u novom kontekstu razmatrati suvremenu stvarnost i pojavnost koju najprije svojim činjenjem, ponašanjem i kazivanjem određuju političari?
Najprije moramo razjasniti jednu stvar: ulaskom nekih zemalja u EU, među kojima je i Hrvatska, gotovo da se sasvim izmijenila percepcija politike i političara. Oni se više ne doimaju kao lokalni, pokrajinski ili provincijski likovi političke scene.
Oni su nekim apsurdnim pravilom, postali preko noći globalni igrači. Čak i u onim zemljama ili regijama koje su izvan administrativnog kruga evropske zajednice država: Vučić, Dodik ili Rama svojim su ponašanjem, izjavama ili političkim smjernicama protagonisti globalne politike koja se i te kako reflektira na područje balkanskog prostora.
Mi možemo reći da je nešto časno ili nečasno, promatrajući njihovo djelovanje, ali isto tako pažljivo izbjegavamo govor o njihovoj ćudi. Tu se nikako i ničim ne izdvaja ni Tonino Picula koji je sada nakon crnogorskog pitanja zaokupljen srbijanskim. Okolnostima i vremenom pod kojima će - ili neće- ući ova zemlja u EU.
I sad se javlja jedno pitanje kojim se na sve mile načine izbjegava išta reći išta o naravi, o ćudi tih uvjetno rečeno balkanskih političara koji svoje narode ne vode ka nekom boljitku, nego ka katastrofi.
Vidite najprije Vučića: ćud je toga čovjeka zaista prevrtljiva i nepouzdana. U jednoj sedmici dana pojavi se u SAD-u, odakle se vrati i prije nego je stigao zbog nenadanih srčanih tegoba. Pun nepovjerenja u američku medicinu, vrati se u Beograd i završi na VMA. Tamo ga otpuste jer nije bila riječ o srčanom ataku, kako su predstavili njegovi portparoli.
Ne prođe ni dan evo ga u Kremlju na paradi povodom Dana pobjede. Nije jedini, ali jedan od rijetkih političara iz Evrope koji nije sabotirao prisustvo na ovoj manifestaciji. No jedini je koji je ponovo pokazao svoj politički striptiz, svoju golotinju.
Uglavnom su na 80. toj godišnjici Dana pobjede i oslobođenja Evrope od fašizma tamo bili političari s azijske scene. To je neoprostivo za Evropu da se nihilistički odnosi prema ovom prazniku. Zar nije mogla, ako je već željela izbjeći ruski doprinos, obilježiti negdje na tlu Evrope ovu okruglu godišnjicu, jer konačno i ukrajinski udio u armijama SSSR-a nije bio neznatan.
Dodik je već postao opće mjesto za političara blefera: vuče za nos svu sudsku i zakonodavnu javnost, oglušujući se na sudske pozive i dužnosti odgovornosti. Time kazuje: ja sam poglavica svojeg plemena, samo njima odgovaram.
On bi zakone trebao poštovati kao svaki građanin legalist. No on je alegalist, on ne priznaje sudove Zapada i ponaša se kao diverzant ublizini granice s evropskim krugom.
Edi Rama, koje e-enciklopedije smatraju ne samo političarem već i piscem, umjetnikom i košarkašem, izveo je nedavno na sastanku na vrhu europske zajednice u Tirani kao domaćin nesvakidašnju gestu. Kad je trebao pozdraviti talijansku neofašistkinju u svojstvu premijerke, kleknuo je pred njom i sklopio ruke na molitvu, kao pravi cirkusant.
Time je ponovio jednu u nizu tragikomičnih poza koje se nastavljaju na tradiciju musolinijevskog političkog teatra i gestualnosti. Zaista poražavajuće: zašto to nije ostavio za lidericu EU, Fon der Layen? Jasno, ona nije koketa i brzo bi pobrisala ili izbjegla ovakvu situaciju.
Dvostruki aršini EU politika
No pogledajmo te dvostruke aršine evropskih politika: unisoni su samo u odabiru lojalnosti Zelenskome i Ukrajini. Uvećavaju svoja izdvajanja za vojsku i tako pomažu produžetku ovog neopisivo surovog rata.
Neprekidno pokazuju svoju netrpeljivost prema Rusiji i pravoslavlju. Razmišljaju o brzinskom uključenju Ukrajine u EU, o načinimakojima će abolirati Ukrajince od svake krivnje i odgovornosti. Unatoč što ratni izvještaji govore i o ukrajinskim, ne samo ruskim zvjerstvima.
Gdje je nestala konsenzusima postignuta jedinstvenost stavova o postupnom razoružavanju Evrope? Sad se desio kopernikanski obrat: jačanje evropske politike najprije novim oružjima, njihova eksploatacija na ratištu, te shodno tome, zapošljavanje novih radnika u vojnoj industriji. Ne podsjeća li to na hitlerovsko rješavanje ekonomske krize iz 30-ih godina, kad je zaposlio tolike lumpenproletere i nakon čega je uslijedio najstrašniji rat u povijesti čovječanstva?
Kakvih su ćudi ti „znanstvenici“ kojima se gotovo pred nosom odvijaju po svim kriterijima dva svjetska rata - jer su umiješane ne samo mnoge politike nego i mnoge vojske i oružja i tehnologije u dva, izraelsko-palestinskom i ukrajinsko-ruskome ratu?
Zašto se suvremeni istraživači, komentatori, historičari ne posluže komparativističkim, usporednim instrumentima u svojim ogledima iz politike?
Ćudi savremenih vladara
I da se vratimo ćudima tih vladara: Putin ima lice risa i opasan je kao istočni car. Ali i nezaobilazan ne samo za evropske već i za svjetske konstelacije snaga.
Zelenski je pravi vučjak. No, vučjak-glumac. Je li zaista spreman da raznese svakoga tko dira u njegovo stado?
Crnogorski dugogodišnji vladar najprije nalikuje i likom i djelom na orla koji se kao kobac ustremljivao na sve što mu je moglo biti od koristi.
Suvremeni hrvatski predsjednik i negdašnji premijer svojim likom i načinom ophođenja nalikuje najprije tigru, i čini se da je opasan igrač, spreman na život i smrt.
Hrvatski je premijer pak oličenje lisca: uglađen, dotjeran, ispoliran, rječit, blagoglagoljiv, uvijek ide na sigurno, nikad ne riskira. Rijetko gubi kontrolu, osim kad ga napadne domaći tigar.
Trump, novo-stari je predsjednik SAD-a i najviše sliči svojim izgledom i ćudi jegulji ili meduzi. Neuhvatljiv, jezive prozirne puti, sav isfriziran i plastičnim zahvatima podmlađen.
Ni liderke ili pratilje predsjednika se ne mogu pohvaliti obličjem koje zrači humanošću: aktualna je engleska supruga kraljica nalik pernatim stvorovima, pod svojim perjem okićenim šeširima.
Šefica EU nalikuje piletu koje se upravo izleglo, a talijanska prvakinja iskolačenim očima koje nalikuju Bazedovljevu sindromu, podsjeća na sovu koju je netko netom probudio. Prva dama Francuske, Mme Macron, živi je dokaz porijekla čovjeka.
Reći ćete, sve ove moje primjedbe su ad hominem. I jesu, svjesna sam toga. No ponekad nam prirodni zakoni bolje najave bitno u istraživanju nego metode društvenih nauka.
Kakvih su ćudi ti „znanstvenici“ kojima se gotovo pred nosom odvijaju po svim kriterijima dva svjetska rata
Njemačka se uvećala brojnim izbjeglicama i svaki je četvrti stanovnik ove ekonomski najjače evropske zemlje imigrant. Hrvatska ima znatno manje plaće i mirovine nego Crna Gora. Otkud? To samo dragi bog zna…
U Lijepoj našoj ljudi češće umiru od srčanih bolesti i raka nego u mnogim drugim zemljama Europe. Da, među prvih je pet. To je porazno i alarmantno. Ozdravljenje nacije i fizičko i mentalno, trebalo bi biti imperativni zadatak Vlade, prije svih drugih.
Naprotiv, zaglupljivanje inače oštroumnih naroda i otupljivanje njihovih kritičkih svijesti, kao da su postali glavni zadaci ovih, dopustimo sebi reći, nenarodnih režima. Jer njihove vođe kao onaj u istoimenoj Domanovićevoj političkoj satiri, u stvari su politički slijepci.
