Miloš Karadaglić - čovjek koji je svojim gestom pokazao da kultura stanuje u Crnoj Gori, da državna penzija nije kruna karijere i da postoje i oni koji su spremni da daju Crnoj Gori, a ne samo da od nje uzimaju.
Zato Crnogorci, zagledajte se u njegovo lice i shvatićete zašto ima nade za prosvijećenu, kulturnu i stvarno evropsku Crnu Goru.
Zato što je Miloš Karadaglić poseban, svoj i spreman da se odrekne "priznanja i prenadležnosti" jer vjeruje u Crnu Goru - onu pravu crnogorsku!
On je, a ne ova bulumenta skorojevića, pravi primjer čojstva Marka Miljanova i pravice Sule Radova.
On je stvarni dobitnik Trinaestojulske nagrade najvećeg sjaja, sjaja od kojeg će mnogi zatvoriti oči, a bilo bi dobro da zatvore i usta.
Pred činom Miloša Karadaglića treba stati i samo se pokloniti.
Veliki ne govore mnogo, oni tvore i sve nas, svojim činom, čine velikim.
Sada je na potezu Crna Gora da se oduži njemu, a to može plebiscitnom podrškom da Miloš Karadaglić iduće godine bude ponovo nominovan i bude dobitnik najvećeg državnog priznanja. Ali, u društvu onih koji će biti jednako vrijedni da stanu uz Miloša.
Klasa je klasa i bez nagrade, a "bašibozuk" će i sa nagradom ostati samo podmirena provincija.
