Poljoprivreda

Crnogorska sofra

Krap: Delikates autohtone jezerske gastronomije

Krap je izuzetno važan za Crnu Goru, posebno kao simbol i delikates Skadarskog jezera i crnogorske kuhinje, jer predstavlja autentičnu ribu sa jezera, čime obogaćuje turističku ponudu, podstiče tradicionalnu gastronomiju, ali ima i važnu ekološku ulogu u biodiverzitetu jezera, što je značajno za razvoj eko-turizma i za očuvanje prirode

Krap: Delikates autohtone jezerske gastronomije Foto: informer
Marija Markoč
Marija MarkočAutorka
Portal AnalitikaIzvor

Evroazijski ili evropski šaran (lat. Cyprinus carpio), ranije poznat kao obični šaran, u Crnoj Gori najpoznatiji pod nazivom krap (od njemačke riječi Karpfen) je široko rasprostranjena slatkovodna riba eutrofnih voda (vode bogate hranljivim materijama, najčešće fosforom i azotom) u jezerima i velikim rijekama u Evropi i Aziji. Rasprostranjen je u Evropi, u basenima Crnog, Kaspijskog i Aralskog mora. Introdukovana (unešena) je svuda po svijetu. 

U Crnoj Gori, krap nalazimo u rijeci Bojani, Šaskom i Skadarskom jezeru i donjim tokovima njegovih pritoka. Malobrojan je u donjem toku rijeke Morače. U ribnjacima se danas široko uzgaja. Druga vrsta po ekonomskom značaju u slivu Skadarskog jezera. Lovi se u količinama od oko 200 tona godišnje.

Krap je izuzetno važan za Crnu Goru, posebno kao simbol i delikates Skadarskog jezera i crnogorske kuhinje, jer predstavlja autentičnu ribu sa jezera, čime obogaćuje turističku ponudu, podstiče tradicionalnu gastronomiju, ali ima i važnu ekološku ulogu u biodiverzitetu jezera, što je značajno za razvoj eko-turizma i za očuvanje prirode.

Iako je tolerantan na većinu uslova, šaran preferira velika vodena tijela spore ili stajaće vode i meke sedimente biljnog porijekla. Oni prirodno žive u umjerenoj klimi u slatkoj ili blago bočatnoj vodi (slana voda, ali ne u mjeri kao morska). Idealna temperatura vode za život krapa je od 23 °C do 30 °C. Mrijeste se po dnu sa obraslom vegetacijom ili u svježe poplavljenim travnatim terenima. 

Zimi se zavlače u dublje slojeve vode i miruju u grupama. Iako se šaran obično mrijesti u proljeće, kao odgovor na porast temperature vode i padavina, šaran se može mrijestiti i više puta u sezoni. Lako preživljavaju zimu u zaleđenim vodama, sve dok malo slobodne vode ostane ispod leda. Šaran je u stanju da toleriše vodu sa veoma niskim nivoom kiseonika, gutajući vazduh na površini. 

Obični šaran je svaštojed. Mogu da jedu vodene biljke, ali više vole da traže insekte, rakove i crve sa dna. Povremeno se hrane i sitnim ribama. Šaran se hrani i tokom dana, a najintezivnije se hrani noću i oko izlaska sunca. Kao jata riba, više vole da budu u grupama od pet ili više. Podnosi velika zagađivanja vode čak i zagađenja vode teškim metalima koje akumulira u svom tijelu, tako da je veoma prilagodljiva vrsta. Zimu provodi u većim jatima, na zaklonjenim mjestima.

Šaran je robusne građe, sa tamnozlatnim sjajem koji je najistaknutiji na glavi. Tijelo mu krase velike upadljive krljušti koje su veoma sjajne. Ima velika prsna peraja i suženo leđno peraje koje se spušta niz posljednje dvije trećine njegovog tijela, postajući progresivno sve veće kako se približavaju glavi šarana. Njegovo repno i analno peraje može biti tamno-bronzano ili blijedo-narandžasto obojeno. Usta šarana su okrenuta nadolje, sa dva para brčića. 

Divlji šarani su obično vitkiji od uzgojnih oblika, crvenog mesa i ustima izbočenim naprijed. Šaran može narasti do veoma velikih veličina ako mu se obezbijedi adekvatan prostor i dovoljno hrane. U povoljnim uslovima, ova riba može narasti preko 110 cm i dostići težinu čak 45 kg, kao i duboku starost od 65 godina!

Lov druge riblje vrste po brojnosti u Skadaraskom jezeru, krapa, uobičajeno se obavlja mrežama stajačicama, koje se postavljaju na odabranim pozicijama tokom svake sezone. Takođe, i sve druge riblje vrste se love mrežama stajačicama sa odgovarajućom promjerom okaca. Neke od njih se nazivaju po vrsti koja se njima najbolje lovi, pa su poznate „krapnjače“, „skobaljne“, „bronače“ i „ukljevne“. Sve one imaju odgovarajuće promjere okaca da bi se mogao loviti određeni uzrast.


U ribarskoj privredi je uobičajeno da se gaji nekoliko formi krapa, koje su dobijene planskom selekcijom. Sve ove forme imaju veoma sličnu ili gotovo istu biologiju, odnosno ekološke osobine. Cilj kreiranja različitih formi šarana bio je dobijanje riba sabrzim tempom rasta, kasnijim polnim sazrijevanjem, otpornošću na nepovoljne uslove sredine i bolesti i sa boljim kvalitetom mesa. 

Selekcijom je stvoreno nekoliko formi, a po genetskim i morfološkim karakterima (oblik tijela, pokrovnost tijela krljuštima) razlikujemo četiri tipa (rasa, sorta) šarana: šaran sa krljuštima (šupner, cijelo tijelo prekriveno krupnim krljuštima),maloljuskavi (špigler, sa malo krljušti duž leđne linije, u osnovi repa I ponekad u osnovi ostalih peraja), veleljuskavi (cajler, sa brojnim krljuštima duž bočne linije, a često i uz liniju leđa i u osnovi peraja), goli šaran (lederer, uglavnom bez krljušti ili sa po nekoliko krljušti pojedinačno na pojedinim djelovima tijela). Goli i veleljuskava forma imaju slabije proizvodne osobine, zaostaju u rastu za onima sa više krljušti (šupnerom i špiglerom), pa se ne preporučuju za gajenjePotpuno čiste divlje forme se preporučuju za gajenje radi sportskog ribolova, odnosno u bazenima koji su za to namijenjeni.

Dimljeni marinirani krap u ulju je crnogorski specijalitet, jedan od popularnijih na crnogorskoj trpezi. Marinirani krap nadaleko je poznat po svim specifičnom ukusu. Riba se priprema po tradicionalnoj recepturi postupkom hladnog dimljenja i marinira u ulju i začinskom bilju. Priprema se po starom nacionalnom receptu iz krapa ulovljenog u Skadarskom jezeru, koji se dimi na bukovini. Ovaj specijalitet ima prefinjen ukus, koji može da zadovolji i najprobirljivije gurmane.

Portal Analitika